Zbirka vjerodostojnih hadisa na bosanskom jeziku
Ispričao nam je Kutejbe b. Seid i kazao: Nama je ispričao Ebu Muavija, prenijevši od El-A'meša, on od Ibrahima, on od El-Esveda, a on od Aiše, koja je kazala: "Kada se Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, bolest pogoršala, došao je Bilal i obavijestio ga o nastupu namaza. On reče: ‘Kažite Ebu Bekru da imami ljudima.' Rekla sam: ‘Allahov Poslaniče, Ebu Bekr je osjećajan čovjek. Kad stane na tvoje mjesto, zaplakat će, te ga ljudi neće čuti, nego zapovijedi Omeru (da imami).' ‘Recite Ebu Bekru da imami ljudima!' Ja tad rekoh Hafsi: ‘Reci mu ti da je Ebu Bekr osjećajan čovjek i da će, kada stane na Poslanikovo mjesto, zaplakati te da ga ostali neće čuti, nego neka zapovijedi Omeru (da imami).' Poslanik reče: ‘Vi ste poput Jusufovih, alejhisselam, družbenica. Recite Ebu Bekru da imami ljudima!' kad je Ebu Bekr stao na namaz, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je osjetio boljitak, pa je ustao i između dvojice ljudi pošao, a noge su mu se vukle po zemlji dok je ulazio u džamiju. Pošto ga Ebu Bekr osjeti, poče se povlačiti nazad, a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mu pokaza da nastavi (klanjati). Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je stao s Ebu Bekrove lijeve strane. Ebu Bekr je klanjao stojeći, a Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, sjedeći. Ebu Bekr je slijedio Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, u namazu, a ostali Ebu Bekra, radijallahu anhu."