Sahihul-Buhari · Hadis 7047

Ispričao mi je Muemmel b. Hišam Ebu Hišam; kaže: Nama je ispričao Ismail b. Ibrahim; kaže: Nama je ispričao Avf; kaže: Nama je ispričao Ebu Redža'; kaže: Nama je ispričao Semure b. Džundub, radijallahu anhu, koji je kazao: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je imao običaj često pitati svoje ashabe: ‘Je li ko od vas nešto sanjao?' Ako je neko nešto sanjao, on bi mu ispričao. Jednog jutra Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Noćas su mi u snu došla dva čovjeka. Poslali su po mene i rekli: ‘Pođi s nama!', i ja sam pošao. Naišli smo na dvojicu ljudi od kojih je jedan ležao, a drugi iznad njega držao kamen. On bi mu kamenom smrskao glavu nakon čega bi se kamen kotrljao tamo ili amo, a on bi ga pratio pogledom. On bi uzeo kamen i ne bi se vraćao sve dok onome što je ležao rana ne bi zarasla i glava postala zdrava. Onda bi se ovaj povratio i ponovo bi mu se dogodilo isto što i prvi put. Rekoh: ‘Subhanallah, ko su ova dvojica?‘ ‘Pođi dalje.', bi mi rečeno i ja pođoh. Tada smo naišli na čovjeka koji je ležao na leđima, a drugi je pored njega stajao sa željeznom šipkom u ruci. On bi ovog što je ležao dograbio za obraz i, vukući ga prema njegovom potiljku, raskomadao. Isto bi to uradio i sa nosom i okom, i raspolovio ih, (veli Ebu Redža). Zatim bi i sa drugom stranom učinio isto što i sa prvom. Nakon toga ne bi ništa dirao dok strana ne bi potpuno ozdravila kao što je i bila, a onda bi to isto ponovo uradio. Rekoh: ‘Subhanallah, ko su ova dvojica?' Njih dvojica mi rekoše: ‘Pođi dalje.', i ja sam pošao. Tada smo naišli na nešto poput furune. (Mislim da je rekao da se iz nje čuo žamor i glasovi). Provirili smo i u njoj vidjeli ljude i žene gole. Razbuktala vatra se kovitlala oko njih. Kad god bi ih vatra dotakla oni bi zavrištali. ‘Ko su ovi?' – upitah, a njih dvojica mi rekoše: ‘Pođi dalje.' i ja sam pošao. Tada naiđosmo pored neke rijeke (mislim da je rekao koja je bila crvena kao krv). U rijeci je bio neki čovjek, a na obali drugi skupio gomilu kamenja. Kad god bi se ovaj pojavio iz rijeke i došao do onoga što je skupio kamenje, ovaj bi mu u usta ubacio kamen i on bi potonuo. Zatim bi opet onaj došao do njega, a on bi mu otvorio usta i ubacio kamen i on bi potonuo. ‘Ko su ova dvojica?' – upitah, a njih dvojica mi rekoše: ‘Pođi dalje.', i ja sam pošao. Tad smo stigli do čovjeka ružnog izgleda da ružniji ne može biti. Pored njega bijaše vatra koju je raspirivao i trčao oko nje. ‘Ko je ovaj čovjek?' – upitah, a njih dvojica mi rekoše: ‘Pođi dalje.', i ja sam pošao. Tada smo došli do jednog vrta punog gustog drveća u kome je bilo raznih cvjetova. U sredini vrta stojaše nekakav visok čovjek. Toliko je bio visok da mu nisam mogao vidjeti glavu, a oko njega mnoštvo djece. Nikada ih ranije nisam toliko vidio. ‘Ko je ovaj čovjek i ko su ova djeca?' – upitah, a njih dvojica rekoše: ‘Pođi dalje.', i ja sam pošao dalje. Tada smo naišli na jednu ogromnu bašču, ja do tada od nje veće i ljepše nisam vidio. ‘Penji se uz nju.' – rekoše mi njih dvojica. Mi se uz nju počesmo penjati dok ne stigosmo do grada koji bijaše sazdan od zlatne i srebrene cigle. Stigli smo do kapije grada i tražili da nam otvore vrata. Otvoreno nam je i mi smo ušli. Sreli su nas ljudi čija je polovina bila lijepa da ljepša ne može biti, a druga ružna da ne može biti ružnija. Njih dvojica im rekoše: ‘Otiđite i bacite se u onu rijeku!' Tamo je bila rijeka čija je voda bila bijela i čista poput mlijeka. Otišli su i bacili se u nju, a onda se povratili. Time je nestalo njihove ružnoće te su dobili najljepši lik. Njih dvojica mi tada rekoše: ‘Ovo je Džennet Adn, ovdje će biti tvoje prebivalište.' Tad sam podigao visoko pogled i ugledao dvorac poput bijelog oblaka. Njih dvojica mi rekoše: ‘Ovo će biti mjesto tvoga boravka.' Rekoh: ‘Allah vas blagoslovio, dopustite mi da uđem u njega.' Sada ti nije dopušteno da uđeš u njega.' – rekoše mi njih dvojica. Rekoh: ‘Ja sam noćas vidio mnoge čudne stvari, šta je to što sam vidio?', pa mi oni rekoše: ‘Sada ćemo te obavijestiti o tome. Prvi čovjek koga si sreo, a koga (onaj drugi) kamenjem udara u glavu, je onaj koji je zapostavljao Kur'an i propisane namaze. Drugi čovjek koga si sreo, a kome trgaju vilice i vuku ih zajedno sa nosom i okom prema potiljku, je čovjek koji je izlazeći iz svoje kuće toliko lagao da se njegova laž daleko širila. Što se tiče golih ljudi i žena koji su se nalazili u prostoru sličnom furuni, to su bludnici i bludnice. Čovjek koji guta kamenje, onaj kojeg si vidio u rijeci, je čovjek koji je jeo kamatu. Čovjek ružnog izgleda koga si vidio pored vatre koju je raspirivao i hodao oko nje, to je Malik, čuvar Džehennema. Onaj visoki čovjek, kojeg si vidio u bašči je bio Ibrahim, alejhisselam, a djeca oko njega su djeca koja su pomrla u fitri (čisto stanje duše).' Neko upita: ‘Jesu li tu i djeca idolopoklonika, Allahov Poslaniče?', a on reče: ‘Da, i djeca idolopoklonika.' Što se tiče ljudi kod kojih je jedna polovica bila lijepa, a druga ružna to su oni koji su podjednako radili i dobra i loša djela, pa im je Allah na kraju oprostio njihova loša djela."