Zbirka vjerodostojnih hadisa na bosanskom jeziku
ISPRIČAO NAM JE Sulejman b. Harb; kaže: Nama je ispričao Hammad b. Zejd, prenijevši od Ejjuba, on od Ebu Kilabea, a on od Amra b. Seleme, koji je kazao: “Ebu Kilabe mi je rekao: ‘Zar se nećeš sa njim susresti i pitati ga u vezi sa njegovim slučajem?’ Pa sam se sa njim susreo i o tome ga upitao, a on je rekao: ‘Bili smo pored vode kada su prolazili ljudi, pa su pored nas prošli konjanici. Upitali smo ih: ‘Šta je to s ljudima? Šta je to s ljudima? Ko je ovaj čovjek?’ Oni su odgovarali: ‘On tvrdi da ga je Allah poslao i da mu je poslao objavu.’ Zapamtio sam te riječi, kao da su se nastanile u mojim grudima. Arapi nisu žurili sa prihvatanjem islama očekujući pobjedu Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem. ‘Prepustite ga narodu njegovom, pa ako zavlada njima, on je uistinu vjerovjesnik.’ Kada je došlo do oslobođenja Mekke, sva plemena su požurila da iskažu svoju privrženost islamu. Moj otac je u tome preduhitrio svoj narod. Nakon što je prihvatio islam, došao je među njih i rekao: ‘Ja vam, tako mi Allaha, dolazim od istinskog Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem. Klanjajte taj namaz u to i to vrijeme, a taj u to i to vrijeme. A kada nastupi vrijeme namaza, neka neko od vas prouči ezan, a neka vam bude imam onaj ko zna najviše Kur’ana.’ Pogledaše, a niko od mene nije znao više Kur’ana jer sam učio od putnika, te su me proturali da im klanjam kao imam, iako sam imao samo šest ili sedam godina. Ja sam na sebi imao kratak ogrtač. Kad bih pao na sedždu, digao bi se na leđa, pa je žena iza mene rekla: ‘Zar od nas nećete prekriti stražnjicu svog učača?’ Kupili su platno i skrojili mi košulju. Nikada se ničemu nisam toliko obradovao kao toj košulji.”