Zbirka vjerodostojnih hadisa na bosanskom jeziku
Ibn Šihab je kazao: Obavijestio me je Abdurrahman b. Malik el-Mudlidži, sin moga brata Surake b. Malika b. Džu’šuma da ga je obavijestio njegov otac da je čuo Suraku b. Džu’šuma kada kaže: “Glasnici Kurejšija su nas obavijestli da je raspisana nagrada od stotinu deva svakom ko ubije ili uhvati Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i Ebu Bekra. Dok sam sjedio sa svojim sunarodnjacima iz Benu Mudlidža, pomoli se neki čovjek, dođe do nas i reče: ‘Suraka, ja sam maloprije vidio ljudske figure pored obale, mislim da je to bio Muhammed s pratnjom. Ja sam znao da su to bili oni, ali sam mu rekao da to nisu oni nego da su to taj, taj i taj, koji su malo prije ispred nas otišli tamo. Još malo sam se tu zadržao, a onda sam ustao i otišao do robinje kojoj sam naredio da mi dovede i spremi moga konja, koji je bio iza brda. Uzeo sam koplje i izišao na zadnji ulaz iz kuće vukući okovani dio koplja po zemlji, a spustivši prednji dio dok ne stigoh do konja. Uzjahao sam ga i potjerao galopom. Kad sam ih stigao i približio im se, moj konj je posrnuo i zbacio me sa sebe. Pridigao sam se pružajući ruke prema tobolcu u kome su mi bile strijele. Izvadio sam ih i počeo da gatam hoću li im nauditi ili neću. Pokazale su mi negativno. Ne osvrćući se na to, ponovo sam uzjahao konja i galopom ga potjerao za njima. Sve dok nisam čuo učenje Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji se nije okretao, ali se Ebu Bekr okretao veoma često. Odjednom su prednje noge moga konja propale do koljena u zemlju i ja sam pao s njega. Tjerao sam ga da ustane, ali on nije mogao ni izvaditi noge iz zemlje. Kad je uspio izvaditi noge, iz tragova gdje su mu bile noge dizala se prašina kao dim prema nebu. Ja ponovo bacih strelice, ali mi ponovo dadoše loš predznak. Ja ih tada pozvah i od njih zatražih zaštitu pa su zastali. Uzjahao sam konja i prišao im. Pomislio sam, kada sam bio spriječen da im naudim, stvar će Allahova Poslanika, sigurno izaći na vidjelo. Rekao sam: ‘Tvoj narod je propisao nagradu za tebe i obavijestio ih o njihovim namjerama prema njima. Ja sam im ponudio hranu i opremu, ali je ne uzeše, niti šta od mene tražiše. Samo mi rekoše: ‘Pokrivaj nas!’ Zatražio sam od njega da mi napiše ugovor u kome će mi zajamčiti mir i sigurnost, te on naredi Amiru b. Fuhejri da to napiše na komadu kože. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je potom nastavio put. Ibn Šihab kaže da ga je obavijestio Urve b. Ez-Zubejr, rekavši: ‘Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je susreo Ez-Zubejra u muslimanskoj karavani koja se vraćala iz Šama. On je njega i Ebu Bekra odjenuo u bijelu odjeću. Muslimani Medine su čuli za dolazak Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, iz Mekke, te su svakog jutra izlazili u El-Harru da ga dočekaju. Čekali su ga sve dok ih podnevska žega ne bi natjerala da se vrate kućama. Jednog dana, kada su se nakon dugog čekanja vratili kućama, jedan Jevrej se popeo na neku jevrejsku kulu da bi nešto pogledao. Ugledavši Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, sa pratnjom, nije mogao odoljeti da ne poviče iz sveg glasa: ‘Arapi, evo vam vaše veličine koju iščekujete!’ Muslimani uzeše oružje i odoše u susret Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, na plato El-Harre. On je skrenuo desno od njih i odsjeo u kući Benu Amra b. Avfa. To je bilo u ponedjeljak, u mjesecu rebiul-evvelu. Dok je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sjedio i šutio, Ebu Bekr se obratio svijetu. Ensarije koji do tada nisu imali priliku da vide Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, izražavali su Ebu Bekru dobrodošlicu (misleći da je on Poslanik). Pošto Sunce obasja Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, Ebu Bekr mu priđe da mu načini hlad svojim ogrtačem. Tada su oni spoznali ko je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je ostao desetak i više noći kod Benu Amra b. Avfa. Tu je sagrađena džamija koja je utemeljena na bogobojaznosti, a u kojoj je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao. Nakon toga vremena, on je uzjahao svoju jahalicu i krenuo prema Medini. Ljudi su išli za njim dok njegova jahalica nije kleknula na mjestu gdje je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podigao svoju džamiju u kojoj je od tada klanjao. Ta lokacija je korišćena za skupljanje hurmi, a pripadala je dvojici jetima Sehlu i Suhejlu, koji su bili pod skrbništvom Sa’da b. Zurarea. Kada je deva kleknula, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: ‘Ovdje ćemo odsjesti, inšallah.’ Potom je zovnuo tu dvojicu jetima da ih pita bili mu prodali tu lokaciju da bi na njoj podigao džamiju. ‘Ne bi ti je prodali,’ – rekoše njih dvojica – ‘nego ti je darujemo, Allahov Poslaniče.’ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odbi da je prime kao dar, nego ju je otkupio i tu sagradio džamiju. Lično je nosio opeke prilikom njene gradnje, govoreći: ‘Ovaj tovar nije tovar Hajbera, on je bolji i kod našeg Gospodara najčistiji.’ Također je govorio: ‘Allahu, istinska nagrada je na Budućem svijetu, pa se smiluj ensarijama i muhadžirima!’ Recitirao je poeziju jednog muslimana čije ime nije spomenuo.” Ibn Šihab kaže: “Do nas u hadisima nije doprlo to da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, od poezije recitirao ijedan stih u cijelosti, osim ovoga.”