Zbirka vjerodostojnih hadisa na bosanskom jeziku
ISPRIČAO NAM JE Ali b. Abdullah; kaže: Nama je ispričao Sufjan; kaže: Nama je ispričao Amr b. Dinar i kazao: Obavijestio me je Seid b. Džubejr, koji je kazao: “Rekao sam Ibn Abbasu: ‘Nevf el-El-Bekali tvrdi da Musa, Hidrov saputnik, nije Musa b. Imran, Izraelićanin, nego je to sasvim neki drugi Musa.’ On reče: ‘Neistinu je rekao Allahov neprijatelj. Ispričao nam je Ubej b. Ka’b, prenijevši od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da je Musa, dok je Izarelićanima držao govor, upitan: ‘Koji čovjek je najznaniji?’ Pa je rekao: ‘Ja sam.’ Allah ga ukori zbog toga što znanje nije pripisao Njemu i reče mu: ‘Ima jedan čovjek koji je na mjestu gdje se dva mora dodiruju, on je učeniji od tebe.’ ‘Gospodaru,’ – reče Musa – ‘ko će me odvesti do njega (Sufjan je prenio: Gospodaru, kako da se sa njim susretnem)?’ On reče: ‘Uzet ćeš ribu i staviti je u torbu, i gdje je budeš izgubio, tu ćeš ga naći (ili: tamo je on).’ Musa uze ribu i stavi je u torbu, zatim krenuše on i njegov sluga Juša b. Nun. Kada stigoše do stijene, nasloniše glave na stijenu i Musa zaspa. Riba se uskomešala, pala u more i otplovila. Allah ribi zaustavi tok vode te je postala poput obruča. On je i pokazao nešto slično obruču. Nastavili su da putuju preostali dio noći i jedan dan. Kada je sutradan osvanulo, Musa reče svome slugi: ‘Daj nam doručak! Umorili smo se tokom ovog putovanja.’ Musa nije osjetio umor dok nije prešao područje koje mu je Allah naredio da pređe. Tada mu sluga reče: ‘Sjećaš li se kad smo se sklonili pod onu stijenu? Ja sam tu zaboravio na ribu. Šejtan mi ju je smetnuo s uma i ona je skliznula u more. Baš čudnovato!’ Riba je otplovila, a njih dvojica su se čudili. Musa reče: ‘To je ono što tražimo.’ Zatim se oni svojim tragom povratiše. Kad dođoše do one stijene, ugladaše nekog čovjeka koji bijaše pokriven odjećom. Musa mu nazva selam. On mu uzvrati na selam, a zatim reče: ‘Odakle u tvojoj zemlji selam?’ ‘Ja sam Musa.’ – reče on. ‘Musa Izraelićanin?’ – upita čovjek. ‘Da.’ – odgovori Musa. ‘Došao sam ti da me poučiš onome čemu si podučen.’ On reče: ‘Musa, ja imam jednu vrstu božanskog znanja, kojim me je Allah poučio, a koje ti ne poznaješ. Ti imaš drugu vrstu božanskog znanja kojim je tebe Allah poučio a koje je meni nepoznato.’ ‘Mogu li te pratiti?’ – upita ga Musa. ‘Ti sigurno nećeš moći sa mnom izdržati!’ – reče onaj. – ‘A i kako bi izdržao ono o čemu ništa ne znaš?’ ‘Vidjet ćeš da ću strpljiv biti, ako Bog da,’ – reče Musa – ‘i da ti se neću ni u čemu protiviti.’ ‘Ako ćeš me pratiti,’ – reče onaj – ‘onda me ni o čemu ne pitaj dok ti ja o tome prvi ne kažem.’ I njih dvojica krenuše. Kada se u lađu ukrcaše, onaj čovjek je probuši. ‘Zar je probuši da potopiš one koji na njoj plove? Učinio si, doista, nešto krupno!’ Dakle, oni su nastavili putovanje i išli morskom obalom. Pored njih naiđe jedna lađa i oni s (vlasnicima) razgovarahu da ih povezu. Oni su Hidra prepoznali, pa su ih besplatno povezli. Pošto su se njih dvojica ukrcali u lađu, dođe vrabac, stade na ivicu lađe i popi kap ili dvije iz mora. ‘O Musa,’ – reče mu Hidr – ‘moje i tvoje znanje je, u odnosu na Allahovo, tako malo kao ono što je popio ovaj vrabac u odnosu na cijelo more.’ I iznenada uze sjekiru i poče odvaljivati jednu dasku. I dok se Musa čudio tome, on ju je već bio odvalio. Musa ga upita: ‘Šta si to uradio? Ljudi nas besplatno povezoše, a ti im probuši lađu, i želiš da potopiš njene putnike! Doista si učinio nešto veoma krupno!’ ‘Nisam li ti rekao’ – reče Hidr – ‘da ti, uistinu, nećeš moći izdržati sa mnom?’ ‘Ne kori me zbog toga što sam zaboravio’ – reče Musa – ‘i ne čini mi poteškoću u ovom poslu!’ To je bio prvi Musaov zaborav. Kad su napustili more, naiđoše na dječaka koji se igraše s djecom. Hidr ga uhvati za glavu rukom i otkide mu je (Sufjan je pokazao krajevima svojih prstiju kao da nešto kida). Musa mu reče: ‘Što ubi bezgriješno dijete, koje nikoga nije ubilo? Učinio si nešto veoma ružno!’ ‘Nisam li ti rekao’ – reče Hidr – ‘da sa mnom nećeš moći izdržati?’ ‘Ukoliko te, nakon ovoga, za bilo šta upitam,’ – kaza Musa – ‘nemoj se više sa mnom družiti. Evo, opravdao sam ti se.’ I njih dvojica nastaviše put. Kad dođoše do jednog grada, zamoliše njegove stanovnike da ih nahrane, ali oni odbiše da ih ugoste. Njih dvojica u gradu naiđoše na jedan zid koji gotovo da se srušio, bio je naget (Sufjan pokaza rukom kao da nešto briše iznad. Čuo sam da je Sufjan spomenuo naginjanje samo jednom). Musa reče: ‘Došli smo kod tih ljudi i oni nas ne htjedoše ni nahraniti ni ugostiti, a ti popravljaš njihov zid. Mogao si za to i nadoknadu zatražiti.’ ‘Sada se rastajemo ti i ja.’ – reče Hidr. – ‘Objasnit ću ti ono na čemu se nisi mogao strpiti.’ Voljeli bismo (veli Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem) da se Musa strpio. Allah bi nam iznio slučaj o njima dvojici (do kraja).“ Sufjan kaže da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao i ovo: “Allah se smilovao Musau, da je bio strpljiv, bio bi nam ispričan slučaj njih dvojice.” Ibn Abbas je učio: “Ispred njih je vladar koji silom uzima svaku ispravnu lađu. A što se tiče dječaka, on je bio nevjernik, a njegovi roditelji su bili vjernici.“ Sufjan mi potom reče: “To sam od njega čuo dva puta i to sam zapamtio.“ Sufjan je upitan: “Ti si to zapamtio prije nego si ga čuo od Amra, ili si ga zapamtio od nekoga drugog?“ “Od koga ću ga zapamtiti?“ – reče on. – “Da li ga je iko, osim mene, prenio od Amra? Čuo sam ga od njega dva ili tri puta i zapamtio ga.”