Sahihul-Buhari · Hadis 3365

ISPRIČAO NAM JE Abdullah b. Muhammed; kaže: Nama je ispričao Ebu Amir Abdulmelik b. Amr i kazao: Nama je ispričao Ibrahim b. Nafi‘, prenijevši od Kesira b. Kesira, on od Seida b. Džubejra, a on od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, koji je kazao: “Kada se dogodilo između Ibrahima i njegove žene to što se dogodilo, on je krenuo s Ismailovom majkom. Imali su mješinu s vodom pa je Ismailova majka pila vodu iz mješine i imala obilato mlijeka za dijete. Kad je stigao u Mekku, ostavio ju je pod jednim velikim drvetom, a onda se vratio nazad ženi (Sari). Ismailova majka ga je slijedila do mjesta Kedaa, a onda mu je rekla: ‘Ibrahime, kome nas ostavljaš?‘ ‘Allahu.‘ – reče on. ‘Zadovoljna sam Allahom.‘ – kaza ona. Potom se vratila nazad. Pila je vodu iz one mješine, a mlijeko joj je obilato nadolazilo. Kad je nestalo vode u mješini, ona reče: ‘Odoh da pogledam, možda nekoga i primijetim.‘ Ona ode do Saffe, pope se na nju i poče razgledati ne bi li koga ugledala. Nikoga nije primijetila. Pošto se spustila u dolinu, poče trčati dok ne dođe do Merve. Učinila je to nekoliko puta, a onda je rekla: ‘Odoh da vidim šta mi radi dijete. ‘Kad je došla do njega, Ismail je bio u teškom stanju, hroptao je kao pred smrt. Ne imade mira, nego reče: ‘Da ponovo otiđem, možda primijetim nekoga.‘ Popela se na Saffu i dugo razgledala, ali ne primijeti nikoga. Tako je sedam puta trčala između Saffe i Merve, a onda reče: ‘Da vidim šta mi dijete radi.‘ Odjednom je začula neki glas. Rekla je: ‘Ako kod tebe ima ikakva dobra, pomozi!‘ Tada se ukaza Džibril i udari nogom o zemlju (ili je kazao: zagreba svojom nogom po zemlji) te voda izbi. Ismailova majka se začudi i poče kopati.“ – Ibn Abbas kaže da je Ebul-Kasim rekao: “Da ga je ostavila, izvor bi bio površinski.“ “Ona poče da pije vodu (veli Ibn Abbas), a mlijeko joj obilato nadođe. Poslije je tom dolinom naišla jedna skupina ljudi iz plemena Džurhum. Primijetiše jednu pticu, pa im to bijaše čudno te rekoše: ‘Ptica se javlja samo pored vode.‘ Poslaše jednog izaslanika da izvidi, i on ugleda vodu. Vratio se i obavijestio ih o vodi, te oni otiđoše do nje, i rekoše: ‘Majko Ismailova, hoćeš li nam dozvoliti da se nastanimo pored tebe?‘ Tako je među njima odrastao njen sin, koji se kasnije oženio jednom njihovom djevojkom. Kasnije je Ibrahimu naumpalo da ih posjeti pa je rekao svojoj ženi Sari: ‘Ja ću otići da pogledam one što sam ostavio. Došao je kod njih i nazvao selam, a onda upitao: ‘Gdje je Ismail?‘ ‘Otišao je u lov.‘ – odgovori njegova žena. Ibrahim reče: ‘Kad se vrati, reci mu neka promijeni svoj kućni prag.‘ Kad se Ismail vratio, ona mu je to prenijela, a on je rekao: ‘Kućni prag si ti, idi svojima!‘ Nakon izvjesnog vremena Ibrahim se ponovo sjetio da ih posjeti, te je rekao svojoj ženi (Sari): ‘Ponovo ću otići da posjetim one što sam ih ostavio.‘ Kad je stigao, upitao je: ‘Gdje je Ismail?‘ ‘Otišao je u lov.‘ – kaza njegova žena i nastavi – ‘Hoćeš li malo odsjesti i nešto pojesti i popiti?‘ ‘Šta imate za jelo i piće.‘ – upita Ibrahim. ‘Imamo mesa i vode.‘ – odgovori ona, a Ibrahim reče: ‘Gospodaru moj, podari im bereket u njihovoj hrani i piću!‘“ – Ibn Abbas kaže da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom rekao: “Ovaj bereket je od Ibrahimove dove.” “Nakon izvjesnog vremena Ibrahim se ponovo sjetio da ih posjeti, te reče svojoj ženi (Sari): ‘Želim ponovo posjetiti one što sam ih ostavio.‘ Kad je stigao, zatekao je Ismaila kako pored Zemzema popravlja strijele. Reče: ‘Ismaile, tvoj Gospodar mi je naredio da Mu gradim Hram.‘ ‘Pokori se svome Gospodaru.‘ – kaza Ismail. ‘On mi je naredio da mi i ti pomogneš u tome.‘ – reče Ibrahim. ‘Učinit ću to.‘ – reče Ismail. I njih dvojica počeše graditi. Ibrahim je zidao, a Ismail donosio kamenje. Obojica su govorili: Gospodaru naš, primi od nas, jer ti, uistinu, sve čuješ i sve znaš. Kad se građevina podigla i starac nije više mogao da podiže kamenje, stao je na jedan kamen, Ismail mu je dodavao kamenje, a on je zidao. Obojica su tom prilikom govorili: Gospodaru naš, primi od nas, jer ti, uistinu, sve čuješ i sve znaš!“