Sahihul-Buhari · Hadis 1052

Ispričao nam je Abdullah b. Mesleme, prenijevši od Malika, on od Zejda b. Eslema, on od Ataa b. Jesara, a on od Abdullaha b. Abbasa, koji je kazao: "Pomračenje Sunca je nastupilo, pa je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, (povodom toga) klanjao namaz. Na kijamu je dugo stajao, koliko bi se mogla proučiti sura El-Bekare. Zatim je otišao na ruku', dugo se zadržavši na njemu, a potom se digao sa ruku'a i nastavio učiti. Na kijamu je dugo stajao, ali kraće nego prvi put. Potom je otišao na ruku', i na njemu se dugo zadržao, ali kraće nego prvi put, a onda je otišao na sedždu. Sa sedžde se podigao (na drugi rekat). Na kijamu je dugo stajao, ali kraće nego na prethodnom. Zatim je otišao na ruku', dugo se zadržavši, ali kraće nego prethodnog puta. Potom se podigao na kijam. Na kijamu je dugo stajao, ali kraće nego na prethodnom. Nakon toga je otišao na ruku' i dugo ostao na njemu, ali kraće nego na prethodnom. Potom je otišao na sedždu i završio namaz, a Sunce se već pojavilo. Kazao je: ‘Sunce i Mjesec su znakovi od mnogobrojnih Allahovih znakova i ne pomračuju se ni zbog čije smrti niti života. Kada ugledate pomračenje jednog od njih dvoje, spominjite Allaha!' Prisutni upitaše: ‘Allahov Poslaniče, dok si bio u namazu, vidjeli smo te kako nešto dohvaćaš a onda se povlačiš?' On reče: ‘Vidio sam Džennet, pa sam htio dohvatiti jedan grozd hurmi iz njega. Da sam ga dohvatio, od njega biste mogli jesti preostali dio ovoga svijeta. Potom mi je pokazan Džehennem, do danas ništa strašnije nisam vidio. I vidio sam da većinu stanovnika u njemu sačinjavaju žene.' ‘Zbog čega?' – upitaše prisutni, a Poslanik kaza: ‘Zbog toga što su nezahvalne muževima i zaboravljaju na dobro (učinjeno) prema njima. Kada bi nekoj od njih stalno činio dobro, a potom od tebe doživjela samo nešto neprijatno, rekla bi: ‘Ja od tebe nikad ne vidjeh dobra.'"