Poziv na namaz (Ezan)

Ispričao nam je Imran b. Mejsere; kaže: Nama je ispričao Abdulvaris; kaže: Nama je ispričao Halid el-Hazzai, prenijevši od Ebu Kilabea, a on od Enesa b. Malika, koji je kazao: "Spominjali su vatru i zvono i spominjali su Jevreje i kršćane pa je Bilalu naređeno da ezan uči parno a ikamet neparno."

Ispričao nam je Mahmud b. Gajlan i kazao: Nama je ispričao Abdurrezzak i kazao: Obavijestio nas je Ibn Džurejdž i kazao: Mene je obavijestio Nafi da je Ibn Omer kazao: "Muslimani su se, kada su stigli u Medinu, okupljali i čekali na namaz, a da ih niko nije pozivao. Jednog dana su razgovarali o tome. Neki su predlagali: ‘Uzmite zvono kao što je kod hrišćana!' Drugi su govorili: ‘Uzmite trubu kao kod jevreja.' Omer b. Hattab kaza: ‘Zar nećete poslati čovjeka da poziva na namaz?' pa je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Bilale, ustani i pozovi na namaz.'"

Ispričao nam je Sulejman b. Harb i kazao: Nama je ispričao Hammad b. Zejd, prenijevši od Simaka b. Atijjea, on od Ejjuba, on od Ebu Kilabea, a on od Enesa, koji je kazao: "Bilalu je naređeno da prilikom učenja ezana (riječi) izgovara po dva puta, a kod ikameta po jedanput, osim riječi: kad kametis-salatu."

Ispričao nam je Muhammed b. Selam i kazao: Obavijestio nas je Abdulvehhab es-Sekafi i kazao: Nas je obavijestio Halid el-Hazzai, prenijevši od Ebu Kilabea, a on od Enesa b. Malika, koji je kazao: "Kada se broj muslimana povećao, govorili su da bi namasko vrijeme trebalo oglasiti nečim što im je poznato. Neki su spomenuli da lože vatru, ili da udaraju u zvono, pa je Bilalu naređeno da ezan uči parno a ikamet neparno."

Ispričao nam je ali b. Abdullah; kaže: Nama je ispričao Ismail b. Ibrahim; kaže: Nama je ispričao Halid, prenijevši od Ebu Kilabea, a on od Enesa b. Malika, koji je kazao: "Bilalu je naređeno da prilikom učenja ezana (riječi) izgovara po dva puta, a kod ikameta po jedanput, osim riječi: kad kametis-salatu."

Ispričao nam je Abdullah b. Jusuf i kazao: Obavijestio nas je Malik, prenijevši od Ebuz-Zinada, on od El-A'redža, a on od Ebu Hurejrea, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: "Kada zauči ezan, šejtan pobjegne puštajući vjetar kako ne bi slušao ezan. A kada mujezin završi sa učenjem ezana, on se vrati. Kada se počne učiti ikamet za namaz, on ponovo pobjegne. A kada se završi on se ponovo vrati kako bi osobi došaptavao, govoreći: ‘Sjeti se toga, sjeti se onoga.', što osobi ne bi nikad naum palo, i sve tako dok osobu ne zbuni da ne zna ni koliko je (rekata) klanjala."

Ispričao nam je Abdullah b. Jusuf i kazao: Obavijestio nas je Malik, prenijevši od Abdurrahmana b. Abdullaha b. Abdurrahmana b. Ebi sa'sa el-Ensarija el-Mazinija, on od svoga oca, koji ga je obavijestio da mu je Ebu Seid el-Hudri rekao: "Vidim da voliš brave i pustinju, pa kada budeš kod svoga stada u pustinji i budeš učio ezan za namaz, podigni glas jer sve što čuje glas mujezina: čovjek, džin i ostalo, bit će mu svjedok na Sudnjem danu." Ebu Seid kaže: "Čuo sam ga od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem."

Ispričao nam je Kutejbe b. Seid i kazao: Nama je ispričao Ismail b. Džafer prenijevši od Humejda, a on od Enesa b. Malika: "Kada bi sa nama pošao u vojni pohod protiv nekog naroda, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ne bi započinjao borbu dok ne svane. Sačekao bi i ukoliko bi čuo ezan, obustavio bi borbu protiv njih. A ako ne bi čuo ezan napao bi ih. Tako smo (veli Enes) izišli na Hajber i tamo stigli noću. Pošto je svanulo i nije se čuo ezan, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, uzjaha svoju jahalicu, a i ja uzjahah iza Ebu Talhe. Moja noga je dotakla Vjerovjesnikovu, sallallahu alejhi ve sellem, nogu. Stanovnici Hajbera se pred nas pomoliše sa svojim korpama od palminog lišća i motikama. Kad ih Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ugleda, uzviknu: "Allahu ekber, Allahu ekber! Propao je Hajber, jer kad mi dođemo u dvorište jednog naroda, zlo jutro osvane onima koji su bili opomenuti!"

Ispričao nam je Abdullah b. Jusuf i kazao: Obavijestio nas je Malik, prenijevši od Ibn Šihaba, on od Ataa b. Jezida el-Lejsija, a on od Ebu Seida el-Hudrija, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Kada čujete ezan, izgovarajte isto što izgovara mujezin."

Ispričao nam je Muaz b. Fedale i kazao: Nama je ispričao Hišam, prenijevši od Jahjaa, on od Muhammeda b. Ibrahima b. El-Harisa, koji je kazao: Ispričao mi je Isa b. Talha da je jednog dana čuo Muaviju kako izgovara isto što i mujezin, sve do riječi: Ešhedu enne Muhammeden resulullah.

Ispričao nam je Ishak b. Rahevejh i kazao: Nama je ispričao Vehb b. Džerir i kazao: Nama je ispričao Hišam, prenijevši od Jahjaa – slično prethodnom hadisu. Jahja je kazao: A ispričao mi je neki od naše braće i rekao: "Kad je mujezin rekao: Hajje ales-sala! – Muavija je rekao: La havle vela kuvvete illa billah! – a zatim kazao: ‘Ovako smo čuli vašeg Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da izgovara.'"

Ispričao nam je ali b. Ajjaš i kazao: Nama je ispričao Šuajb b. Ebi Hamza, prenijevši od Muhammeda b. El-Munkedira, a on od Džabira b. Abdullaha, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: "Ko, kada sasluša ezan, kaže: ‘Allahu, Gospodaru ove savršene i cjelovite dove i uspostavljenog namaza, podari Muhammedu Vesilet, i visoki stepen, i postavi ga (na Sudnjem danu) na hvaljeno mjesto koje Si mu obećao!' – zaslužio je moj zagovor (šefaat) na Sudnjem danu."

Ispričao nam je Abdullah b. Jusuf i kazao: Obavijestio nas je Malik, prenijevši od Summejja, Ebu Bekrovog štićenika, on od Ebu Saliha, a on od Ebu Hurejrea, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: "Kad bi ljudi znali kakav hajr i bereket imaju onaj što uči ezan i onaj što klanja u prvom safu, pa se samo bacanjem kocke mogli dogovoriti u vezi s tim, bacali bi je. Kada bi znali kakav hajr i bereket ima onaj što požuri s klanjanjem podne-namaza, natjecali bi se u tome. I kad bi znali kakva je nagrada za onoga ko klanja jaciju i sabah (u džematu), išli bi na njih pa makar i puzeći."

Ispričao nam je Musedded i kazao: Nama je ispričao Hammad, prenijevši od Ejjuba, Abdulhamida, Ez-Zaidijevog učenika, i Asima el-Ahvela, a oni od Abdullaha b. El-Harisa, koji je kazao: "Ibn Abbas nam je jednog kišovitog i blatnjavog (petka) držao govor. Kad je mujezin, učeći ezan, došao do riječi: Hajje alessallah, on mu naredi da umjesto (tih riječi) uzvikne: Ovaj namaz klanjajte u vašim boravištima! Kad su to čuli, ljudi su (začuđeno) pogledali jedni druge, a on reče: ‘Ovako je postupio onaj koji je bolji od mene, iako je (džuma) stroga dužnost.'"

Ispričao nam je Abdullah b. Mesleme, prenijevši od Malika, on od Ibn Šihaba, on od Salima b. Abdullaha, a on od svoga oca, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: "Kada noću Bilal prouči ezan, vi nastavite jesti i piti sve dok ezan ne zauči Ibn Umi Mektum." Ibn Šihab je kazao: "Ibn Ummi Mektum je bio slijep i učio bi ezan kada bi mu kazali da je zora."