بِسْمِ اللهِ الرَّحْمٰنِ الرَّحِيمِ
Sahihul-Buhari
Zbirka vjerodostojnih hadisa
Hadis 6723–6771
49 hadisa
Ispričao nam je Kutejbe b. Seid; kaže: Nama je ispričao Sufjan, prenijevši od Muhammeda b. El-Munkedira, koji je čuo Džabira b. Abdullaha, radijallahu anhuma, kada je kazao: "Razbolio sam se pa su me obišli Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i Ebu Bekr, došavši pješice. Zatekli su me u besvjesnom stanju. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je uzeo abdest i polio me vodom od abdesta te sam došao svijesti. Pošto sam u potpunosti došao svijesti, ja ga upitah: ‘Allahov Poslaniče, kako ću podijeliti svoju imovinu, ili šta ću uraditi sa svojom imovinom?' Nije mi ništa odgovorio, dok nije objavljen ajet o nasljedstvu." . . .
Ispričao nam je Musa b. Ismail; kaže: Nama je ispričao Vuhejb; kaže: Nama je ispričao Ibn Tavus, prenijevši od svoga oca, a on od Ebu Hurejrea, koji je kazao da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Čuvajte se pretpostavki (sumnji) jer su one najveća laž. ne prisluškujte jedni druge, ne uhodite jedni druge, ne mrzite jedni druge i ne okrećite leđa jedni drugima. Budite, o Allahovi robovi, braća." . . .
Ispričao nam je Abdullah b. Muhammed; kaže: Nama je ispričao Hišam; kaže: Obavijestio nas je Ma'mer, prenijevši od Ez-Zuhrija, on od Urvea, a on od Aiše: "Fatima i El-Abbas su otišli Ebu Bekru da traže svoj udio u nasljedstvu od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Tražili su svoj dio od njegove zemlje Fedek u Hajberu." . .
"Ebu Bekr im je rekao: ‘Ja sam čuo Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kada je rekao: ‘Mi se (vjerovjesnici) ne nasljeđujemo, što ostane iza nas, ide u dobrotvorne svrhe. Porodica Muhammedova se samo hrani iz ovog imetka.'" Ebu Bekr nastavi: ‘Tako mi Allaha, neću ništa propustiti da radim od onoga što sam vidio Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da čini.' Fatima, zbog toga, sve do svoje smrti nije pričala sa njim." . .
Ispričao nam je Ismail b. Eban; kaže: Obavijestio nas je Ibnul-Mubarek, prenijevši od Junusa, on od Ez-Zuhrija, on od Urvea, a on od Aiše, koja je kazala da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Mi (vjerovjesnici) svoju imovinu ne ostavljamo nasljednicima. Sve što od nje ostane iza nas ide u dobrotvorne svrhe." . .
Ispričao nam je Jahja b. Bukejr; kaže: Nama je ispričao El-Lejs, prenijevši od Ukajla, on od Ibn Šihaba, koji je kazao: Obavijestio me je Malik b. Evs b. El-Hadesan, Muhammed b. Džubejr mi je spomenuo nešto od te njegove priče, te sam otišao kod njega i o tome ga upitao. On je rekao: "Otišao sam Omeru. Njegov vratar je ušao kod njega i pitao ga: ‘Mogu li kod tebe da uđu Osman, Abdurrahman, Ez-Zubejr i sa'd?' ‘Mogu.' – odgovorio je Omer. Pošto su ušli, vratar ga upita: ‘Mogu li ući i Alija i Abbas?' ‘Mogu.' – odgovorio je Omer. Pošto uđoše njih dvojica, Abbas reče: ‘Vladaru pravovjernih, presudi između mene i ovoga.' I reče: ‘Zaklinjem vas Allahom, Čijom dozvolom opstoje nebesa i Zemlja, da li vam je poznato da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Mi (vjerovjesnici) svoju imovinu ne ostavljamo nasljednicima. Sve što od nje ostane iza nas ide u dobrotvorne svrhe.' Time je želio da mu oni potvrde da je to Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, lično rekao. ‘Da, rekao je to.' – odgovoriše prisutni. Tada se Omer okrenu Aliji i Abbasu i upita ih: ‘A znate li vas dvojica da je to Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao?' ‘Znamo, rekao je to.' – odgovoriše njih dvojica. Omer nastavi: ‘Ja ću vam podrobnije o tome ispričati. Allah je posebno dao Svom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, udio u ratnom plijenu koji nije dobijen borbom. To nije dao nikome drugom. Uzvišeni Allah kaže: A vi niste kasom tjerali ni konje ni kamile radi onoga što je Allah od njih, kao plijen, darovao Poslaniku Svome, nego, Allah prepušta vlast poslanicima Svojim nad onima nad kojima On hoće, Allah sve može. (El-Hašr, 6) To je dato isključivo Allahovom Poslaniku i nije dato nekome drugom. Tako mi Allaha, on to nije uzimao i zadržavao samo za sebe. On je to dijelio i među vama, a od toga mu je ostao samo ovaj posjed. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je sa ovog posjeda uzimao onoliko koliko može biti njegovoj porodici za godinu dana, a ostatak je dijelio. Tako je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, radio cijelog svog života. Zaklinjem vas Allahom da mi kažete da li ste ovo znali?' ‘Jesmo.' – odgovorili su prisutni. Potom se Omer obratio Aliji i Abbasu, rekavši: ‘Zaklinjem vas dvojicu Allahom, da mi kažete jeste li to znali vas dvojica?' ‘Jesmo.' – odgovorili su njih dvojica. ‘Zatim je' – nastavlja Omer – ‘Svom Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, Allah dao smrt, a Ebu Bekr je rekao: ‘Ja upravljam (imovinom) Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nakon njegove smrti. On je sa tim imetkom postupao na isti način kao što je postupao i Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Zatim je Allah dao pa je Ebu Bekr umro, a ja sam rekao: ‘Sada ja upravljam imovinom Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.' Postupao sam sa njim dvije godine na način kako su sa njim postupali Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i Ebu Bekr. Evo sada ste mi došli vas dvojica sa istim zahtjevom. Ti si, Abbasu, došao da tražiš svoj dio nasljedstva od imovine tvoga bratića, a on je došao da traži dio nasljedstva koji njegovoj ženi pripada od oca, a ja vam kažem: ‘Ja ću vam dati ostavštinu (Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem) pa vas dvojica upravljajte njome, ali na isti način (kako su upravljali Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem i Ebu Bekr). Tako mi Onoga Čijom dozvolom opstaju nebesa i Zemlja, ja do Sudnjeg dana neću donijeti drugačiju presudu. Ukoliko ne budete u stanju na taj način da upravljate njome, vi mi je vratite, pa ću ja, umjesto vas, upravljati njome.'" . .
Ispričao nam je Ismail i kazao: Meni je ispričao Malik, prenijevši od Ebuz-Zinada, on od El-A'redža, a on od Ebu Hurejrea da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Moja zaostavština se neće dijeliti mojim nasljednicima, makar se radilo o jednom dinaru. Sve što ostavim, više od onoga što je potrebno za izdržavanje mojih supruga i plaća mojih radnika, koristit će se u dobrotvorne svrhe." . .
Ispričao nam je Abdullah b. Mesleme, prenijevši od Malika, on od Ibn Šihaba, on od Urvea, a on od Aiše, radijallahu anha, koja je kazala: "Kada je umro Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, njegove su supruge htjele poslati Osmana da upita Ebu Bekra o njihovom mirazu iz imovine Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Tada sam im rekla: ‘Zar Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije rekao: ‘Mi (vjerovjesnici) imovinu ne ostavljamo svojim nasljednicima. Sve što od nje ostane poslije nas ide u dobrotvorne svrhe.'‘" . . .
Ispričao nam je Abdan; kaže: Nama je ispričao Abdullah; kaže: Obavijestio nas je Junus, prenijevši od Ibn Šihaba, koji je kazao: Ispričao mi je Ebu Seleme, prenijevši od Ebu Hurejrea, radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ja sam vjernicima preči nego oni sami sebi. Zato kada neko od njih umre i iza sebe ostavi dug, a nije ostavio imovine iz koje bi se on mogao izmiriti, mi ćemo ga za njega izmiriti. A ko iza sebe ostavi imovinu, ona pripada njegovim nasljednicima." . . . .
Ispričao nam je Musa b. Ismail; kaže: Nama je ispričao Vuhejb; kaže: Nama je ispričao Ibn Tavus, prenijevši od svoga oca, on od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Svakom nasljedniku dajte dio koji mu pripada, a što preostane preko toga pripast će najbližem muškom srodniku." . . .
Ispričao nam je El-Humejdi; kaže: Nama je ispričao Sufjan; kaže: Nama je ispričao Ez-Zuhri i kazao: Obavijestio me je Amir b. Sa'd b. Ebi Vekkas, prenijevši od svoga oca, koji je kazao: "Ja sam se u Mekki teško razbolio, toliko teško da sam sebi želio smrt. Došao je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, da me obiđe, a ja sam mu rekao: ‘Allahov Poslaniče, imam ogromni imetak, a od nasljednika imam samo kćerku, pa mogu li uvakufiti dvije trećine svoga imetka?' ‘Ne.' – odgovorio je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem. ‘A polovinu.' – upitah. ‘Ni polovinu.' – reče Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem. ‘A trećinu?' – ponovo upitah. ‘Možeš jednu trećinu, a i trećina je puno.' – odgovori Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem. – ‘Bolje ti je da svoje dijete ostaviš bogatim, nego da ga ostaviš siromašnim pa da traži od svijeta. Ti nećeš nikoga opskrbiti, a da za to nećeš imati nagradu. Čak ćeš biti nagrađen i za zalogaj koji priuštiš svojoj supruzi.' Rekoh: ‘Allahov Poslaniče, zar ću ostati u Mekki, a da ne učinim hidžru?' On reče: ‘Ti nećeš uraditi nikakvo dobro djelo radi Allahovog zadovoljstva, nakon što ostaneš iza mene, a da ti neće biti povećan ugled i podignut stepen. Možda će neki, nakon što ostaneš iza mene imati korist, a neki štetu.' Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, bijaše žao što je sa'd b. Havla umro u Mekki." Sufjan je kazao: "Sa'd b. Havla je bio iz plemena Benu Amira b. Lu'ja." . .
Ispričao nam je Mahmud b. Gajlan; kaže: Nama je ispričao Ebun-Nadr; kaže: Nama je ispričao Ebu Muavija Šejban, prenijevši od Eš'asa, a on od El-Esveda b. Jezida, koji je kazao: "Muaz b. Džebel nam je došao u Jemen kao učitelj i namjesnik pa smo ga upitali o čovjeku koji umre, a iza sebe ostavi kćerku i sestru. On je kćerki dao polovinu, a sestri polovinu svoje zaostavštine." . . . .
Ispričao nam je Muslim b. Ibrahim; kaže: Nama je ispričao Vuhejb; kaže: Nama je ispričao Ibn Tavus, prenijevši od svoga oca, a on od Ibn Abbasa, koji je kazao da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Svakom nasljedniku dajte dio koji mu pripada, a što preostane preko toga pripašće najbližem muškom srodniku." . .
Ispričao nam je Adem; kaže: Nama je ispričao Šu'be; kaže: Nama je ispričao Ebu Kajs koji je kazao: Čuo sam Huzejla b. Šurahbila, koji je kazao: "Ebu Musa je upitan o nasljedstvu kćerke, kćerke od sina i sestre, pa je rekao: ‘Kćerki i sestri pripada po polovina. Otiđi kod Ibn Mes'uda i upitaj ga o tome, on će ti reći isto.' I Ibn Mes'ud je upitan o ovome, nakon što su ga obavijestili o Ebu Musaovim riječima, rekao je: ‘Možda ja nisam u pravu i možda o ovome nisam upućen, ali ću vam presuditi onako kako je presudio Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem. Kćerki pripada polovina, kćerki od sina šestina, to bi bile pune dvije trećine, a ostatak pripada sestri.' Poslije smo otišli kod Ebu Musaa i obavijestili ga o onome što je rekao Ibn Mes'ud, a on reče: ‘Dok je taj znalac među vama, mene više nemojte pitati.'" . . . .
Ispričao nam je Sulejman b. Harb; kaže: Nama je ispričao Vuhejb, prenijevši od Ibn Tavusa, on od svoga oca, on od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Svakom nasljedniku dajte dio koji mu pripada, a što preostane preko toga pripast će najbližem muškom srodniku." . .