Klanje životinja i lov

Ispričao nam je Ebu Nuajm; kaže: Nama je ispričao Zekerijja, prenijevši od Amira, on od Adijja b. Hatima, radijallahu anhu, koji je kazao: "Upitao sam Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, o lovu strijelom bez perja, pa je rekao: ‘Ono što pogodiš šiljkom to jedi, a ono što pogodiš pljoštimice to se smatra da je ubijeno tupim predmetom.'213 A upitao sam ga o lovu pomoću psa, pa je rekao: ‘Ono što za tebe uhvati jedi jer se hvatanje divljači od strane psa smatra klanjem. A ako sa svojim psom ili psima zatekneš i drugog psa, pa se plašiš da je i on učestvovao u hvatanju životinje koja je već mrtva – nemoj jesti, jer si ti spomenuo Allahovo ime prilikom slanja svoga psa, a nisi ga spomenuo za drugog psa.'"214

Ispričao nam je Sulejman b. Harb; kaže: Nama je ispričao Šu'be, prenijevši od Abdullaha b. Ebis-Sefera, on od Eš-Ša'bija, koji je kazao: Čuo sam Adijja b. Hatima, radijallahu anhu, kada je kazao: "Upitao sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o lovu strijelom bez perja, pa je rekao: ‘Ako pogodiš šiljkom, to jedi. A ako pogodiš pljoštimice, to se smatra da je ubijeno tupim predmetom, to ne jedi.' A rekao sam mu: ‘Ja pošaljem svoga psa.', pa je rekao: ‘Ako si poslao psa i spomenuo Allahovo ime, ono što uhvati jedi. A ako je počeo jesti od ulova, upitao sam, onda nemoj jesti jer u tom slučaju on to nije uhvatio za tebe, nego je uhvatio za sebe.' – odgovori Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem. Rekoh: ‘A ako pošaljem svoga psa, pa sa njim zateknem i drugog psa?' On reče: ‘Ne jedi to! Jer si ti spomenuo Allahovo ime za svoga psa, a nisi to učinio za drugog psa.'"

Ispričao nam je Kabisa; kaže: Nama je ispričao Sufjan, prenijevši od Mensura, on od Ibrahima, on od Hemmama b. El-Harisa, a on od Adijja b. Hatima, radijallahu anhu, koji je kazao: "Rekao sam: ‘Allahov Poslaniče, mi (u lov) šaljemo obučene pse.' On reče: ‘Jedi sve što oni uhvate.' Upitah: ‘A šta ako oni (ulov) udave?' On reče: ‘Pa i ako ga udave.' Rekoh: ‘Allahov Poslaniče, mi gađamo strijelom bez perja.' On reče: ‘Ono što strijela probije, jedi, a ono što pogodi pljoštimice, a ne šiljkom, nemoj jesti.'"215

Ispričao nam je Abdullah b. Jezid; kaže: Nama je ispričao Hajve i kazao: Obavijestio me je Rebi'a b. Jezid ed-Dimeški, prenijevši od Ebu Idrisa, a on od Ebu sa'lebe el-Hušenija, koji je kazao: "Rekao sam: ‘Allahov Vjerovjesniče, mi živimo u zemlji sljedbenika ranije objavljenih knjiga, pa da li možemo jesti iz njihovog posuđa? Također živimo i u lovnim područjima i ja lovim pomoću luka, i obučenog i neobučenog psa, pa šta mi je od toga dozvoljeno?' On reče: ‘Što se tiče spomenutog, u vezi sa posuđem sljedbenika ranije objavljenih knjiga, ako mognete naći drugo, ne jedite iz njihovog posuđa, ukoliko, pak, ne nađete drugog, onda ga operite i jedite iz njega.216 Ono što si ulovio svojim lukom, ako si spomenuo Allahovo ime, jedi.217 Ono što ulovi tvoj obučeni pas, ako si pomenuo Allahovo ime, jedi. Ono što ulovi tvoj neobučeni pas, ako uspiješ priklati životinju, jedi.'"

Ispričao nam je Jusuf b. Rašid; kaže: Nama su ispričali Veki' i Jezid b. Harun, a tekst je Jezidov, njih dvojica od Kehmesa b. El-Hasana, on od Abdullaha b. Burejdea: "Abdullah b. Mugaffel je vidio nekog čovjeka kako gađa kamenčićima, pa mu je rekao: ‘Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je zabranio gađanje kamenčićima i to nije odobravao. Time se ne može divljač uloviti, niti poraziti neprijatelj, ali se može nekome slomiti zub ili izbiti oko.' Vidjevši ga kako i nakon toga gađa kamenčićima, on mu reče: ‘Ja ti pričam da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio gađanje kamenčićima, ili da je to smatrao pokuđenim, a ti to i dalje činiš. Ja s tobom više neću (toliko i toliko vremena) govoriti.'"

Ispričao nam je Musa b. Ismail; kaže: Nama je ispričao Abdulaziz b. Muslim; kaže: Nama je ispričao Abdullah b. Dinar, koji je kazao: Čuo sam Ibn Omera, koji je prenio od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: "Ko bude držao psa koji nije ni lovački niti čuvar stoke svakog dana će mu se njegova dobra djela umanjiti za dva kirata."218

Ispričao nam je El-Mekki b. Ibrahim; kaže: Obavijestio nas je Hanzala b. Ebi Sufjan koji je kazao: Čuo sam Salima kada kaže: Čuo sam Abdullaha b. Omera da kaže: Čuo sam Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kada veli: "Ko bude držao psa koji nije ni lovački niti čuvar stoke svakog dana će mu se njegova dobra djela umanjiti za dva kirata."

Ispričao nam je Abdullah b. Jusuf; kaže: Obavijestio nas je Malik, prenijevši od Nafi'a, a on od Abdullaha b. Omera, koji je kazao da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ko bude držao psa koji nije ni lovački niti čuvar stoke svakog dana će mu se njegova dobra djela umanjiti za dva kirata."219

Ispričao nam je Kutejbe b. Seid; kaže: Nama je ispričao Muhammed b. Fudajl, prenijevši od Bejana, on od Eš-Šabija, on od Adijja b. Hatima, koji je kazao: "Upitao sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, rekavši: ‘Mi smo narod koji lovi pomoću ovih pasa.' A on reče: ‘Kada pošalješ pse koje si podučio lovu220 i spomeneš Allahovo ime, jedi ono što ti oni ulove, pa i ako je zadave, ukoliko nisu jeli od njega. Ukoliko budu jeli od ulova, ja se u tom slučaju plašim da su životinju ulovili za sebe. Ukoliko im se u lovu pridruže drugi psi, onda nemoj jesti od onoga što ulove.'"221

Ispričao nam je Musa b. Ismail; kaže: Nama je ispričao Sabit b. Jezid; kaže: nama je ispričao Asim, prenijevši od Eš-Ša'bija, on od Adija b. Hatima, radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ako pošalješ svoga psa i spomeneš Allahovo ime, pa ti on zadavi životinju, ti je jedi. Ukoliko od ulova nešto jede, ti taj ulov ne jedi, jer ga je ulovio za sebe. Ako se pomiješa sa psima pri čijem slanju nije spomenuto Allahovo ime, pa ulove ili zadave, nemoj je jesti, pošto ne znaš koji je pas zadavio životinju. Ako odapneš strijelu na životinju pa je nađeš nakon dan ili dva i u njoj bude samo trag od tvoje strijele – jedi to meso! Ako padne u vodu, nemoj jesti!"222

Abdula’la je prenio od Davuda, on od Amira: “Adijj je Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Čovjek pogodi životinju, a onda za njom traga dva ili tri dana, a onda je pronađe uginulu i u njoj svoju strijelu?’ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Ako hoće, neka jede to meso!’”

Ispričao nam je Adem; kaže: Nama je ispričao Šu'be, prenijevši od Abdullaha b. Ebis-Sefera, on od Eš-Ša'bija, a on od Adijja b. Hatima, koji je kazao: "Rekao sam: ‘Allahov Poslaniče, ja pošaljem svoga psa i spomenem Allahovo ime.' Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Ako pošalješ svoga psa i spomeneš Allahovo ime, i on ulovi, zatim životinju zadavi i od nje jede, ti od nje nemoj jesti, jer je on ulovio za sebe.' Rekoh: ‘A ako pošaljem svoga psa i uz njega nađem tuđeg psa, a ne znam koji je od njih ulovio životinju?' Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Nemoj jesti od nje, jer si ti spomenuo Allahovo ime kada si poslao svoga psa, a nisi ga spomenuo za drugog psa.' A upitao sam ga o lovu strijelom sa perjem, pa je rekao: ‘Ako divljač pogodiš oštricom, jedi, a ko je pogodiš pljoštimice, pa je ubiješ, nemoj jesti, jer se to smatra ubijenim.'"

Ispričao mi je Muhammed; kaže: Obavijestio me je Ibn Fudajl, prenijevši od Bejana, on od Amira, a on od Adijja b. Hatima, radijallahu anhu, koji je kazao: "Upitao sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, rekavši: ‘Mi smo narod koji lovi uz pomoć ovih pasa.' A on reče: ‘Kada pošalješ svoje pse koji su podučeni lovu i spomeneš Allahovo ime – jedi ono što ti oni ulove, ako od nje pas nije jeo. A ako je jeo od nje, ti nemoj jesti, ja se u tom slučaju plašim da je životinju ulovio za sebe.224 Ukoliko im se u lovu pridruže drugi psi, onda nemoj jesti od onoga što ulove."

Ispričao nam je Ebu Asim, prenijevši od Hajvea b. Šurejha (h). A ispričao mi je Ahmed b. Ebi Redža'; kaže: Nama je ispričao Seleme b. Sulejman, prenijevši od Ibnul-Mubareka, a on od Hajvea b. Šurejha, koji je kazao: Čuo sam Rebie'a b. Jezida ed-Dimeškija, koji je kazao: Obavijestio me je Ebu Idris Aizullah, koji je kazao: Čuo sam Ebu sa'lebea el-Hušenija, radijallahu anhu, koji je kazao: "Otišao sam kod Allahovog Poslanika i rekao: ‘Allahov Poslaniče, mi živimo u zemlji u kojoj su sljedbenici ranijih objavljenih knjiga, pa možemo li jesti iz njihovog posuđa? I živimo u zemlji u kojoj ima divljači. Ja lovim svojim lukom i uz pomoć svoga psa koji je podučen lovu i drugog koji nije podučen lovu, pa mi reci šta nam je od toga dozvoljeno.' On reče: ‘Što se tiče toga što si spomenuo da živiš u zemlji u kojoj su sljedbenici ranije objavljenih knjiga i da li možeš jesti iz njihovog posuđa, ako nađete drugo mimo njihovog posuđa, nemojte jesti iz njihovog posuđa, a ako ne nađete, onda ga operite i jedite iz njega. Što se tiče toga što si spomenuo da živiš u zemlji u kojoj ima divljači, ti kada budeš lovio svojim lukom spomeni Allahovo ime i jedi to što njime uloviš. Kada budeš lovio uz pomoć psa podučenog lovu, kada ga budeš slao, spomeni Allahovo ime i jedi ono što ti on ulovi. Ono što ti ulovi pas koji nije podučen, ukoliko divljač stigneš preklati dok je živa, jedi njeno meso."

Ispričao nam je Musedded; kaže: Nama je ispričao Jahja, prenijevši od Šu'bea, koji je kazao: Ispričao mi je Hišam b. Zejd, prenijevši od Enesa b. Malika, radijallahu anhu, koji je kazao: "Iznenadio nas je zec u klancu Zahrana. Ljudi su ga jurili dok ga nisu umorili, a onda sam ja za njim potrčao i uhvatio ga. Ja sam ga odneo Ebu Talhi, a on je poslao Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, dvije njegove plećke ili dva buta, pa je on to primio."225