Suho pranje (Tejemmum)

Ispričao nam je Abdullah b. Jusuf i kazao: Obavijestio nas je Malik, prenijevši od Abdurrahmana b. El-Kasima, on od svoga oca, a on od Aiše, Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, supruge, koja je kazala: "Izišli smo s Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, u neki od njegovih vojnih pohoda. Kad smo bili u mjestu El-Bejdau ili Zati Džejšu, prekinula mi se ogrlica. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je pošao da je traži. Sa njim su pošli i drugi ljudi. Pošto nisu imali vode, ljudi se obratiše Ebu Bekru es-Siddiku: ‘Pogledaj šta je Aiša uradila: podigla je Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i druge ljude, a ovdje nema vode, niti su je ponijeli sa sobom.' Dok je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spavao stavivši svoju glavu na moje stegno, Ebu Bekr dođe i reče: ‘Zadržala si Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i druge ljude, a ovdje nema vode, niti su je ponijeli sa sobom!' Ebu Bekr me je ukorio i svašta mi je rekao. Samo me je to što je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio na mom stegnu spriječilo da se ne pokrenem. Kad je svanulo, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je ustao a nije imao vode. Tad je Allah objavio ajet o tejemumu, i oni su uzeli tejemum. Usejd b. El-Hudajr reče: ‘O Ebu Bekrova porodico, ovo (blagodat objavljivanja tejemuma) nije vaš prvi blagoslov.' kad smo podigli kamilu na kojoj sam ja jahala, ispod nje smo našli ogrlicu."

Ispričao nam je Muhammed b. Sinan el-Aveki i kazao: Nama je ispričao Hušejm (h). A ispričao mi je Seid b. En-Nadr i kazao: Obavijestio nas je Hušejm i kazao: Nas je obavijestio Sejjar i kazao: Ispričao nam je Jezid b. Suhejb el-Fakir i kazao: Obavijestio nas je Džabir b. Abdullah da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: "Dato mi je petero koje nije dato nikome prije mene: potpomognut sam strahom na udaljenosti od mjesec dana, zemlja mi je učinjena džamijom i čistom, pa gdje god koga od mojih sljedbenika zatekne namaz, neka ga klanja, dozvoljen mi je ratni plijen koji nije bio dozvoljen nikome prije mene, data mi je mogućnost zagovora, i svaki je vjerovjesnik bio upućen isključivo svome narodu, a ja sam poslat svim ljudima."

Ispričao nam je Zekerijja b. Jahja i kazao: Nama je ispričao Abdullah b. Numejr i kazao: Nama je ispričao Hišam b. Urve, prenijevši od svoga oca, a on od Aiše: "Od Esme sam posudila ogrlicu i izgubila je. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je poslao nekog čovjeka da je traži, i on ju je i našao. Pošto nastupi vrijeme namaza, a nisu imali vode, klanjali su bez abdesta. kad su došli, ispričali su to Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem. Tim povodom je objavljen ajet o tejemumu." Usejd b. Hudajr je Aiši (tom prilikom) rekao: "Allah te nagradio, nisi doživjela ništa neugodno a da Allah u tome tebi i muslimanima nije dao dobro."

Ispričao nam je Jahja b. Bukejr i kazao: Nama je ispričao El-Lejs, prenijevši od Džafera b. Rebi'a, on od El-A'redža, koji je kazao: Čuo sam Umejra, štićenika Ibn Abbasovog, koji je kazao: "Abdullah b. Jesar, štićenik Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, supruge Mejmune, i ja smo stigli kod Ebu Džuhejma b. Harisa b. Simmea el-Ensarija. Ebu Džuhejm el-Ensari reče: ‘Jednom je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, došao iz pravca bi'rul-Džemela. Susreo ga je neki čovjek i nazvao mu selam, ali mu Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nije odgovorio na selam sve dok nije došao do zida (nekog vrta), dotakao dlanovima zid i potro po licu i rukama. Onda mu je uzvratio na selam."

Ispričao nam je Adem i kazao: Nama je ispričao Šu'be; kaže: Nama je ispričao El-Hakem, prenijevši od Zerra, on od Seida b. Abdurrahmana b. Ebzaa, a on od svoga oca, koji je kazao: "Neki čovjek je došao kod Omera b. El-Hattaba i rekao: ‘Odžunupio sam se, a nisam našao vode (da bih se okupao).' Tada Ammar b. Jasir reče Omeru b. El-Hattabu: ‘Sjećaš li se kad smo se ti i ja, tokom jednog putovanja, odžunupili? Ti nisi klanjao, a ja sam se izvaljao po zemlji i klanjao. kad smo došli Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, spomenuo sam mu to, a on je rekao: ‘Bilo ti je dovoljno da si uradio ovako i ovako.', a onda je dotakao rukama zemlju, malo ih opuhao, a potom potro lice i šake."

Ispričao nam je Hadždžadž i kazao: Obavijestio nas je Šu'be; kaže: Mene je obavijestio El-Hakem, prenijevši od Zerra, on od Seida b. Abdurrahmana b. Ebzaa, on od svoga oca, da je Ammar rekao: "Šu'be je dotakao rukama zemlju, primakao ih ustima (puhnuo), a onda njima potro lice i šake." En-Nadr je kazao: Obavijestio me je Šu'be, prenijevši od El-Hakema, koji je kazao: Čuo sam Zerra, koji je prenio Ibn od Abdurrahmana b. Ebzaa. El-Hakem je rekao: Čuo sam Ibn Abdurrahmana, a on od svoga oca, koji je kazao da je to kazao Ammar.

Ispričao nam je Sulejman b. Harb i kazao: Nama je ispričao Šu'be, prenijevši od El-Hakema, on od Zerra, on od Abdurrahmana b. Ebzaa, a on od svoga oca, koji je kazao da je bio kod Omera kada mu je Ammar rekao: "Bili smo u jednoj vojnoj izvidnici i odžunupili smo se..." Rekao je da je puhnuo u šake.

Ispričao nam je Muhammed b. Kesir; kaže: Obavijestio nas je Šu'be, prenijevši od El-Hakema, on od Zerra, on od Ibn Abdurrahmana b. Ebzaa, a on od svoga oca, koji je kazao da je Ammar rekao Omeru: "Valjao sam se po zemlji, a potom otišao Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, koji mi je rekao: ‘Dovoljno ti je bilo da si potro lice i šake.'"

Ispričao nam je Muslim; kaže: Nama je ispričao Šu'be, prenijevši od El-Hakema, on od Zerra, on od Ibn Abdurrahmana, a on od Abdurrahmana b. Ebzaa, koji je kazao: "Bio sam kod Omera kada mu je Ammar rekao..." – a onda je citirao hadis.

Ispričao nam je Muhammed b. Beššar i kazao: Nama je ispričao Gunder; kaže: nama je ispričao Šu'be, prenijevši od El-Hakema, on od Zerra, on od Ibn Abdurrahmana b. Ebzaa, a on od svoga oca, koji je kazao da je Ammar rekao: "Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je rukama dotakao zemlju i potro lice i šake."

Ispričao nam je Musedded i kazao: Meni je ispričao Jahja b. Seid i kazao: Nama je ispričao Avf i kazao: Nama je ispričao Ebu Redža, prenijevši od Imrana, koji je kazao: "Bili smo s Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, na putovanju. Putovali smo noću. Pred kraj noći smo popadali od umora i pospali, a za putnika nema slađeg sna od takvog. Probudila nas je sunčeva žega. Prvi se probudio taj, zatim taj, pa taj (Ebu Redža ih je spomenuo po imenima, ali ih je Avf zaboravio). Četvrti se probudio Omer b. El-Hattab. Kada bi Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, spavao, ne bi ga budili dok se on sam ne probudi, jer nisu znali šta mu se tokom spavanja događa. Pošto se Omer, koji bijaše jak čovjek, probudio i vidio šta se ljudima dogodilo, glasno je izgovorio tekbir. Sve glasnije je izgovarao tekbir, dok se i Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ne probudi. Pošto se probudio, ispričali su mu šta ih je snašlo. ‘Uredu,' – reče on – ‘pođite dalje.' Pošao je i on sa njima. Nije dugo putovao, a onda je odsjeo i zatražio vodu za abdest. Uzeo je abdest i, kad bi proučen ezan za namaz, imamio je ljudima. Pošto završi sa namazom, vidje nekog čovjeka koji stajaše po strani; on nije klanjao s njima. Upita ga: ‘Zbog čega nisi klanjao sa ovim svijetom?' ‘Odžunupio sam se, a nema vode.' – odgovori on. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, na to reče: ‘Upotrijebi čistu zemlju, ona ti je dovoljna.' Nakon toga Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nastavi put. Ljudi mu se požališe na žeđ. On siđe i zovnu nekog čovjeka (čije je ime Ebu Redža spomenuo, a Avf ga zaboravio) i Aliju i reče im: ‘Potražite nam vode!' Oni otiđoše i susretoše neku ženu koja je jahala na kamili između dva mijeha s vodom. ‘Gdje se nalazi voda?' – upitaše je. Ona reče: ‘Ja sam juče u ovo doba bila pokraj vode, a moji su već otišli.' ‘Pođi s nama.' – rekoše njih dvojica. ‘A kuda?' – upita ona. ‘Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem.' – rekoše njih dvojica. ‘Je li za njega kažu da je promijenio vjeru?' – upita ona. ‘To je taj na koga misliš.' – rekoše njih dvojica – ‘A sada pođi!' Pošto je dovedoše Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i ispričaše njen slučaj, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Spustite je s kamile.', i zatraži posudu. U nju kroz otvore mješina nasu vode, a potom pritegnu malo sveze, okrenu mješinu i povika: ‘Natočite u vaše posude i pijte.' Ko god je htio napio se i natočio. Posljednju posudu s vodom je dao onome što se odžunupio i rekao: ‘Idi i okupaj se!' Žena je stajala i posmatrala šta se događa s njenom vodom. Tako mi Allaha (veli Imran) kad joj je vraćena mješina, činilo nam se da je u njoj bilo više vode nego prije. Tada Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, reče ljudima: ‘Skupite joj štogod!' Oni joj skupiše nešto hurmi, brašna i uprženog brašna. To joj zamotaše u jedan čaršaf, postaviše je na kamilu, a hranu staviše ispred nje. Tad joj Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Znaj da tvoju vodu nismo umanjili. Nas je Allah napojio.' Ona je otišla među svoje. A pošto se dugo zadržala, upitali su je: ‘Šta te je toliko zadržalo?' ‘Čudo.' – odgovorila je ona. ‘Susrela su me dva čovjeka i odvela me onome za koga kažu da je promijenio vjeru. Uradio je tako i tako. Tako mi Boga, on ili je najveći čarobnjak u prostoru između ovoga, i ovoga' – pokazujući svojim kažiprstom i srednjakom na nebo i Zemlju,' – ili je uistinu Allahov poslanik.' Nešto kasnije su muslimani napali okolna mušrička mjesta, ali nisu mjesto iz koga je bila ova žena. Jednog dana ona reče svome narodu: ‘Mislim da su vas ovi ljudi namjerno ostavili na miru, pa hoćete li prihvatiti islam?' Oni su je poslušali i prihvatili islam."

Ispričao nam je Bišr b. Halid i kazao: Nama je ispričao Muhammed Gunder; kaže: Obavijestio nas je Šu'be, prenijevši od Sulejmana, on od Ebu Vaila, koji je kazao: Ebu Musa je upitao Abdullaha b. Mes'uda: "Ukoliko džunub ne nađe vodu, on (po tvom mišljenju) neće ni klanjati?" Abdullah je rekao: "Ukoliko bih im u ovome olakšao, neki bi, čim bi osjetili malo studeni, tako postupili, tj. uzeli bi tejemum i klanjali." Ebu Musa na to reče: "A šta kažeš za Ammarove riječi upućene Omeru?" On mu odgovori: "Ne vidim da je Omer bio uvjeren u Ammarove riječi."

Ispričao nam je Omer b. Hafs i kazao: Nama je ispričao moj otac i kazao: Nama je ispričao El-A'meš i kazao: Čuo sam Šekika b. Selemea, kada je kazao: "Bio sam kod Abdullaha i Ebu Musaa, pa ga je Ebu Musa upitao: ‘Ebu Abdurrahmane, ako se osoba odžunupi, a ne nađe vode, kako će postupiti?' Abdullah reče: ‘Neće klanjati dok ne nađe vode.' Ebu Musa kaza: ‘A šta ćeš učiniti sa Ammarovim slučajem, kada mu je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Bilo ti je dovoljno (da si potro lice i šake)?' Abdullah reče: ‘Zar ne vidiš da Omer nije bio uvjeren u Ammarove riječi?' Ebu Musa na to kaza: ‘Pustimo Ammarove riječi, šta ćeš uraditi sa ovim ajetom?' Abdullah ne znade kako da odgovori, nego reče: ‘Kad bi im u ovome povlastili, uskoro bi neki čim bi osjetili malo studeni, ostavljali abdest a uzimali tejemum i klanjali." "Upitao sam" – veli El-A'meš – "Šekika: ‘Je li zbog toga Abdullah nije volio uzimanje tejemuma?' ‘Da.' – odgovorio je on."

Ispričao nam je Muhammed b. Selam i kazao: Obavijestio nas je Ebu Muavija, prenijevši od El-A'meša, a on od Šekika, koji je kazao: "Sjedio sam sa Abdullahom i Ebu Musaom, pa ga Ebu Musa upita: ‘Ako džunub osoba mjesec dana ne bi našla vodu, hoće li uzimati tejemum i klanjati?' (‘Neće ga uzimati, niti će klanjati.' – reče on) Ebu Musa na to kaza: ‘A šta veliš za ajet u suri El-Maide: ...a ne nađete vode, onda rukama svojim čistu zemlju dotaknite (El-Maide, 6)?' Abdullah reče: ‘Ukoliko bi im se to dopustilo, oni bi, kad god bi osjetili da je voda hladna, uzimali tejemum.' Upitah: ‘Zbog toga ne dopuštaš tejemum?' ‘Da.' – odgovori on. Ebu Musa na to reče: ‘Zar nisi čuo za Ammarove riječi Omeru: ‘Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, me je poslao radi obavljanja nekog posla. Odžunupio sam se, a pošto nisam našao vode, legao sam na zemlju i valjao se poput životinje. Kad sam se vratio, ispričao sam to Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, a on mi reče: ‘Bilo ti je dovoljno da si uradio ovako.' – dlanovima je dotakao zemlju, malo ih otresao, potom potrao svoje šake; desnu lijevom, a lijevu desnom, a onda potro lice. Čuvši to, Abdullah mu reče: ‘Zar ti nije poznato da Omer nije bio uvjeren u Ammarove riječi?" Ja'la je dodao prenijevši od El-A'meša, a on od Šekika: "Bio sam sa Abdullahom i Ebu Musaom, pa je Ebu Musa rekao: ‘Zar nisi čuo za Ammarove riječi upućene Omeru: ‘Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas je poslao (radi nekog posla). Ja sam se odžunupio, pa sam se izvaljao po zemlji. Došli smo Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i o tome ga obavijestili. Rekao je: ‘Dovoljno ti je bilo ovako.' – pa je (dotakao zemlju) i jedanput potrao lice i šake."

Ispričao nam je Abdan i kazao: Obavijestio nas je Abdullah i kazao: Nas je obavijestio Avf, prenijevši od Ebu Redžaa, koji je kazao: Ispričao nam je Imran b. Husajn el-Huzai: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je ugledao čovjeka po strani koji nije klanjao sa ljudima, pa ga je upitao: ‘Šta te je spriječilo da klanjaš sa svijetom?' ‘Džunub sam, Allahov Poslaniče, a nema vode.' – odgovorio je, a Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Upotrijebi čistu zemlju, ona ti je dovoljna.'"