Glavarina (Džizja) i mirovni ugovori

Ispričao nam je ali b. Abdullah; kaže: Nama je ispričao Sufjan i kazao: Čuo sam Amra, koji je kazao: "Sjedio sam s Džabirom b. Zejdom i Amrom b. Evsom, a njima dvojici je ispričao Bedžale sedamdesete godine (po Hidžri), to je godina u kojoj je Musa b. Zubejr sa stanovnicima Basre obavio hadž. To im je ispričao kod stepenica Zemzema, rekavši: ‘Bio sam pisar kod Džez'a b. Muavije, Ahnefovog amidže, pa nam je stiglo pismo Omera b. El-Hattaba godinu dana prije njegove smrti. U pismu je stajalo: Razvedite svaki brak koji je sklopljen između srodnika i sa obožavaocima vatre! Omer nije uzimao glavarinu od obožavalaca vatre...

...sve dok Abdurrahman b. Avf nije posvjedočio da ju je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uzimao od vatropoklonika Hedžera (u Bahrejnu).'"

Ispričao nam je Ebul-Jeman; kaže: Obavijestio nas je Šuajb, prenijevši od Ez-Zuhrija, koji je kazao: Ispričao mi je Urve b. Ez-Zubejr, prenijevši od El-Misvera b. Mahremea, da je Amr b. Avf el-Ensari, saveznik Benu Amira b. Luejja, rekao sljedeće: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je poslao Ebu Ubejdea b. El-Džerraha u Bahrejn da donese njihovu glavarinu. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je sa stanovnicima Bahrejna postigao sporazum i za zapovjednika im postavio El-A'laa b. El-Hadremija. Ebu Ubejde je donio glavarinu iz Bahrejna. Ensarije su čuli za Ebu Ubejdeov dolazak pa su otišli na sabah-namaz s Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem. Pošto je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, sa njima klanjao sabah, okrenuo se, a oni se namjestiše kako bi ih vidio. Pošto ih ugleda, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, se osmjehnu i reče: ‘Mislim da ste čuli da je Ebu Ubejde donio nešto.' ‘Jesmo, Allahov Poslaniče.' – rekoše, a on kaza: ‘Radujte se i poslušajte ono što će vas razveseliti: tako mi Allaha, ja se za vas ne bojim siromaštva, za vas se bojim da vam ne budu data ovosvjetska dobra, kao što su data narodima prije vas, pa da se ne počnete međusobno natjecati u imecima kao što su se u tome natjecali i oni, što bi vas moglo upropastiti kao što je i njih upropastilo.'"

Ispričao nam je El-Fadl b. Jakub; kaže: Nama je ispričao Abdullah b. Džafer er-Rekki; kaže: Nama je ispričao El-Mu'temir b. Sulejman; kaže: Nama je ispričao Seid b. Ubejdullah es-Sekafi; kaže: Nama je ispričao Bekr b. Abdullah el-Muzeni i Zijad b. Džubejr, prenijevši od Džubejra b. Hajjea, koji je kazao: "Omer je poslao ljude u razne pokrajine da se bore protiv idolopoklonika. Hurmuzan je primio islam. Omer reče: ‘Uzimam te za svog savjetnika u narednim vojnim pohodima.' ‘Uredu.' – reče on i nastavi – ‘Primjer tih bojišta i ljudi koji se bore na njima protiv muslimana sličan je ptici koja ima glavu, dva krila i dvije noge: ukoliko joj se slomi jedno krilo, ona će se s glavom i jednim krilom dići na noge; ukoliko joj se slomi i drugo krilo, ona će se s glavom ponovo dići na noge; međutim, ukoliko joj se smrska glava, propast će i noge i krila. Glava je Kisra (perzijski kralj), jedno krilo je Kajsar (bizantijski car), a drugo krilo su Perzijanci, pa zapovijedi muslimanima neka navale na Kisru.'" Bekr i Zijad su obojica prenijeli od Džubejra b. Hajjea da je kazao: "Omer nas je otpremio, odredivši nam za zapovjednika En-Nu'mana b. Mukarrina. Kad smo stigli do neprijateljske zemlje, pred nas je izišao Kisrin guverner (Nehavenda) sa četrdeset hiljada ljudi. Prevodilac ustade i on reče: ‘Nek razgovara sa mnom neko od vas!' ‘Pitaj šta god hoćeš!' – reče El-Mugire. ‘Ko ste vi?' – upita on. Mugire kaza: ‘Mi smo Arapi. Bili smo u velikoj nevolji i teškoj oskudici. Od gladi smo sisali kožu i košpice, oblačili kostrijet i krzno i obožavali drvo i kamen. Bili smo u takvom stanju sve dok nam Uzvišeni Gospodar nebesa i Zemlje ne posla poslanika između nas, čijeg i oca i majku poznajemo. Naš Vjerovjesnik, Poslanik našeg Gospodara, naredi nam da se borimo protiv vas sve dok ne budete robovali samo Allahu ili davali glavarinu. Naš Vjerovjesnik nas je obavijestio o poruci našeg Gospodara: da će svaki od nas koji pogine ući u Džennet i uživanje kakvo nikada ranije nije vidio, a ko od nas ostane živ da će vladati vama.'"

En-Nu'man je kazao: "I da ti je Allah omogućio da s Vjerovjesnikom prisustvuješ sličnom, ti se ne bi pokajao, niti bi postao ponizan. Ja sam bio u bitkama s Allahovim Poslanikom i on je imao običaj da, ukoliko ne bi počeo s borbom na početku dana, sačeka da zapušu vjetrovi i dođe vrijeme podnevskog namaza."

Ispričao nam je Sehl b. Bekkar; kaže: Nama je ispričao Vuhejb, prenijevši od Amra b. Jahjaa, on od Abbasa es-Saidija, a on od Ebu Humejda es-Saidija, koji je kazao: "Pošli smo s Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, u Pohod na Tebuk. Guverner Ejle je Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, darovao bijelu mazgu, zaogrnuo ga ogrtačem i potpisao mu da pristaje da im plaća glavarinu."

Ispričao nam je Adem b. Ebi Ijas; kaže: Nama je ispričao Šu'be; kaže: Nama je ispričao Ebu Džemre i kazao: Čuo sam Džuvejirijja b. Kudamea et-Temimija, koji je kazao: "Čuo sam Omera b. El-Hattaba, kada je, nakon što smo rekli: ‘Preporuči nam, Vladaru pravovjenih!' – rekao: ‘Preporučujem vam one koji su pod Allahovim jamstvom, a oni su i pod jamstvom vašeg Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem. Od njih vam dolazi opskrba za vaše porodice iz glavarine koja se od njih uzima.'"

Ispričao nam je Ahmed b. Junus; kaže: Nama je ispričao Zuhejr, prenijevši od Jahjaa b. Seida, koji je kazao: Čuo sam Enesa, radijallahu anhu, kada je rekao: "Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je pozvao ensarije da im odredi (parcele zemlje) u Bahrejnu." Oni rekoše: "Ne, nećemo, tako nam Allaha, dok iste tako ne odrediš našoj braći Kurejšijama." Dat ću i njima slično ukoliko to Allah bude htio." – reče on. Oni mu to uporno ponavljahu dok on ne reče: "Vi ćete poslije mene vidjeti veliku sebičnost. Budite strpljivi sve dok se sa mnom ne susretnete na Vrelu (na Sudnjem danu)."

Ispričao nam je ali b. Abdullah; kaže: Nama je ispričao Ismail b. Ibrahim i kazao: Obavijestio me je Revh b. El-Kasim, prenijevši od Muhammeda b. El-Munkedira, a on od Džabira b. Abdullaha, radijallahu anhuma, koji je kazao da mu je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Da nam je stigla imovina iz Bahrejna, dao bih ti ovako, ovako i ovako." Međutim, kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, umro i imovina stigla iz Bahrejna, Ebu Bekr je rekao: "Ko je imao obećanje Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, neka mi se obrati!" "Ja sam mu," – veli Džabir b. Abdullah – "otišao i rekao: ‘Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mi je rekao: ‘Da nam je stigla imovina iz Bahrejna, dao bih ti ovako, ovako i ovako.'' Ebu Bekr reče: ‘Uzmi jedan pregršt!', i ja sam uzeo jedan pregršt. Potom mi je rekao: ‘Prebroj to!' Ja izbrojah pet stotina (dirhema). On mi je tada dao hiljadu i pet stotina (dirhema).'"

A Ibrahim b. Tahman je rekao, prenijevši od Abdulaziza b. Suhejba, a on od Enesa: "Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, je donesena imovina Bahrejna. On reče: ‘Ostavite je u džamiju.' To je bila najveća imovina koja je donesena Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Tada mu dođe El-Abbas i reče: ‘Daj meni, ja sam svoju imovinu dao za svoj i Akilov otkup.' ‘Uzmi.' – reče mu Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem. On ju je nakupio u svoju odjeću. Kada ju je htio podići, nije mogao pa je rekao: ‘Zapovijedi nekome da mi pomogne da ovo podignem.' ‘Ne.' – reče Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem. ‘Onda mi ti pomozi.' – reče El-Abbas. ‘Ne.' – reče Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem. On nešto izvadi i pokuša ostatak ponijeti. Pošto nije mogao, reče: ‘Zapovijedi nekome od njih da mi pomogne!' ‘Ne.' – reče Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem. ‘Onda mi ti pomozi.' – reče El-Abbas. ‘Ne.' – odgovori on. Potom on još izvadi, uprti ostatak i ode. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ga je pratio svojim pogledom sve dok ne zamače čudeći se njegovoj pohlepi. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, se nije ni podigao s mjesta sve dok ta imovina u cijelosti nije razdijeljena."

Ispričao nam je Kajs b. Hafs; kaže: Nama je ispričao Abdulvahid; kaže: Nama je ispričao El-Hasan b. Amr; kaže: Nama je ispričao Mudžahid, prenijevši od Abdullaha b. Amra, radijallahu anhuma, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: "Ko ubije nemuslimana u islamskoj zemlji taj neće ni osjetiti džennetskog mirisa, iako se njegov miris osjeti na udaljenosti od četrdeset godina (pješačkog hoda)."

Ispričao nam je Abdullah b. Jusuf; kaže: Nama je ispričao El-Lejs i kazao: Ispričao mi je Seid el-Makburi, prenijevši od svoga oca, a on od Ebu Hurejrea, radijallahu anhu, koji je kazao: "Dok smo bili u džamiji, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, iziđe i reče: ‘Pođite do Jevreja!' Pošli smo. A kada smo stigli do kuće u kojoj se uči i podučava, on reče: ‘Primite islam, bit ćete spašeni. Znajte da zemlja pripada Allahu i Njegovom Poslaniku. Ja vas namjeravam iseliti iz ove zemlje, pa ko ima imetka koji ne može ponijeti, neka ga proda. Ukoliko to ne učinite, znajte da zemlja pripada Allahu i Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem."

Ispričao nam je Muhammed; kaže: Nama je ispričao Ibn Ujejne, prenijevši od Sulejmana b. Ebi Muslima el-Ahvela, koji je čuo Seida b. Džubejra, koji je čuo Ibn Abbasa kada kaže: "Četvrtak!" "A šta četvrtak?" Potom toliko zaplaka da je pijesak nakvasio suzama. A onda je rekao: "U četvrtak se pogoršala bolest Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, pa je rekao: ‘Donesite mi pribor za pisanje, da vam napišem pismo nakon koga više nećete lutati.‘ Ashabi počeše međusobno polemisati, a polemika ne dolikuje kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem. Ashabi se pitaju: ‘Govori li to Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u bunilu?‘ Tada Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Ostavite me! Ono u čemu sam ja bolje je od onoga što vi za mene tvrdite.‘ Pred smrt je oporučio troje: ‘Protjerajte idolopoklonike sa Arabijskog poluotoka, darivajte izaslanstva kao što sam ih i ja darivao...‘ – a treće dobro je (veli prenosilac) ili prešutio ili sam ga ja zaboravio." Sufjan je kazao: "Ovo su Sulejmanove riječi."

Ispričao nam je Abdullah b. Jusuf; kaže: Nama je ispričao El-Lejs i kazao: Meni je ispričao Seid b. Ebi Seid el-Makburi, prenijevši od Ebu Hurejrea, radijallahu anhu, koji je kazao: "Pošto je osvojen Hajber, Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, je darovana ovca u kojoj je bio otrov. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Skupite mi sve Jevreje koji su bili ovdje!‘ Pošto su skupljeni, on reče: ‘Pitat ću vas nešto, hoćete li mi govoriti istinu?‘ ‘Hoćemo.‘ – rekoše oni. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ih upita: ‘Ko vam je predak?‘ ‘Taj.‘ – kazaše oni. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Slagali ste. Otac vam je taj!‘ ‘Istinu si rekao.‘ – kazaše oni. On ih zatim upita: ‘Hoćete li mi govoriti istinu ako vas još nešto upitam?‘ ‘Hoćemo, Ebul-Kasime.‘ – kazaše oni – ‘Ako te slažemo, ti ćeš znati da je laž, kao što si znao i kada si nas pitao o našem pretku.‘ Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, upita: ‘Ko će biti stanovnici Džehennema?‘ Oni rekoše: ‘Mi ćemo u njemu biti malo pa ćete nas vi zamijeniti.‘ ‘Budite u njemu prezreni, nikada vas tako mi Allaha, mi nećemo odmijeniti u njemu!‘ – reče Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem. A onda ih upita: ‘Hoćete li mi reći istinu o ovome što vas budem pitao?‘ ‘Hoćemo, Ebul-Kasime.‘ – rekoše oni. ‘Jeste li u ovcu stavili otrov?‘ ‘Jesmo.‘ – kazaše oni. ‘A zašto?‘ – upita Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem. Oni odgovoriše: ‘Željeli smo da te se riješimo ukoliko si lažac. A ukoliko si vjerovjesnik, otrov ti neće moći nauditi.‘"

Ispričao nam je Ebun-Nu‘man; kaže: Nama je ispričao Sabit b. Jezid; kaže: Nama je ispričao Asim, koji je kazao: "Pitao sam Enesa, radijallahu anhu, o Kunut-dovi. On reče: ‘Ona se učila prije odlaska na ruku'.‘ Rekoh: ‘Taj tvrdi da si rekao da se ona uči poslije ruku'a.‘, a on na to kaza: ‘On govori neistinu.‘ – i nastavi – ‘Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je učio Kunut-dovu poslije ruku'a samo jedan mjesec, tada je njome proklinjao neke skupine plemena Benu Sulejm. Naime, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je poslao četrdeset (ili: sedamdeset – dilema kod ravije) učača Kur‘ana nekim idolopoklonicima te su ih oni presreli i pobili iako je između njih i muslimana bio na snazi mirovni sporazum. Nisam vidio da se Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ikada i na koga toliko rasrdio kao što se tada rasrdio na njih.‘"