Testamenti i oporuke (Vasijjet)

Ispričao nam je Abdullah b. Jusuf; kaže: Obavijestio nas je Malik, prenijevši od Nafi'a, a on od Abdullaha b. Omera, radijallahu anhuma, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: "Nijedan musliman koji hoće nešto oporučiti ne bi trebao zanoćiti ni dvije noći a da nije napisao tu oporuku." Isti hadis je prenio Muhammed b. Muslim od Amra, on od Ibn Omera, a on od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem.

Ispričao nam je Ibrahim b. El-Haris; kaže: Nama je ispričao Jahja b. Ebi Bukejr; kaže: Nama je ispričao Zuhejr b. Muavija el-Džufi; kaže: Nama je ispričao Ebu Ishak, prenijevši od Amra b. El-Harisa, šuraka Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, brata Džuvejrijje bint El-Haris, koji je kazao: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nakon što je preselio, nije ostavio ni dirhema ni dinara, ni roba ni robinje, niti išta drugo osim svoje bijele mazge, oružja i zemlje koju je još ranije uvakufio."

Ispričao nam je Hallad b. Jahja; kaže: Nama je ispričao Malik b. Migvel; kaže: Nama je ispričao Talha b. Musarrif, koji je kazao: "Upitao sam Abdullaha b. Ebi Evfaa, radijallahu anhu: ‘Je li Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nešto oporučio?' ‘Nije.' – odgovorio je on. Rekao sam: ‘Pa kako je onda ljudima propisana ili naređena oporuka?' ‘Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je oporučio Allahovu Knjigu (Kur'an).' – rekao je on."

Ispričao nam je Amr b. Zurare; kaže: Obavijestio nas je Ismail, prenijevši od Ibn Avna, on od Ibrahima, a on od El-Esveda, koji je kazao: "Neki su spomenuli kod Aiše da je Alija imao oporuku (da bude halifa), pa je rekla: ‘Kada mu je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, napisao (tu oporuku) kada sam ga prije nego je preselio držala na svojim grudima (ili je rekla: na svom krilu)!? Zatražio je lavor i previo se preko mog krila, nisam ni osjetila da je preselio. Pa kada mu je tu oporuku mogao napisati?"

Ispričao nam je Ebu Nuajm; kaže: Nama je ispričao Sufjan, prenijevši od sa'da b. Ibrahima, on od Amira b. Sa'da, a on od sa'da b. Ebi Vekkasa, radijallahu anhu, koji je kazao: "Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je došao da me obiđe dok sam bio u Mekki. Nije volio da neko umre u zemlji iz koje je učinio hidžru. Rekao je: ‘Allah se smilovao Ibn Afrau!' Ja kazah: ‘Allahov Poslaniče, želim oporučiti cjelokupnu svoju imovinu.' ‘Ne.' – kaza Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Rekoh: ‘Onda polovinu?' ‘Ne.' – reče Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem. Rekoh: ‘Onda trećinu?' ‘Trećinu možeš,' – kaza Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem – ‘a i trećina je puno, jer da ostaviš svoje nasljednike bogatim bolje je nego da ih ostaviš siromašnim, pa da traže od svijeta. Sve što potrošiš na opskrbu svoje porodice računat će se milostinjom (sadakom), čak i zalogaj koji podigneš do usta svoje supruge. Možda će te Allah još poživiti pa da budeš od koristi muslimanima, a neprijateljima na štetu.' Tada sam imao samo jednu kćerku."

Ispričao nam je Kutejbe b. Seid; kaže: Nama je ispričao Sufjan, prenijevši od Hišama b. Urvea, on od svoga oca, a on od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, koji je kazao: "Da ljudi hoće oporuku svesti na jednu četvrtinu, jer je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Trećina može, ali je i trećina puno (ili je kazao: a i trećina je velika).'"

Ispričao nam je Muhammed b. Abdurrahim; kaže: Nama je ispričao Zekerijja b. Adij kaže: Nama je ispričao Mervan, prenijevši od Hašima b. Hašima, on od Amira b. Sa'da, a on od svoga oca koji je rekao: "Razbolio sam se, pa me je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, obišao. Rekao sam: ‘Allahov Poslaniče, zamoli Allaha da me ne ostavlja (da umrem u Mekki).' Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Možda će ti Allah dati da ozdraviš i da još budeš od koristi ljudima.' Rekoh: ‘Želim da ostavim oporuku pošto (od nasljednika) imam samo jednu kćerku. Oporučio bih polovinu svoje imovine.' ‘Ne, polovina je puno.' – reče Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem. Kazah: ‘Onda trećinu?' ‘Trećina može, ali je i trećina puno (ili je kazao: a i trećina je velika).'" "I tako su ljudi" – veli sa'd – "oporučivali do jedne trećine, i on im je to dozvolio."

Ispričao nam je Abdullah b. Mesleme, prenijevši od Malika, on od Ibn Šihaba, on od Urvea b. Ez-Zubejra, a on od Aiše, radijallahu anha, Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, supruge, koja je kazala: "Utbe b. Ebi Vekkas je zapovijedio svome bratu sa'du b. Ebi Vekkasu, rekavši: ‘Sin robinje Zem'e je moj, uzmi ga i brini se o njemu." U godini u kojoj je oslobođena Mekka sa'd ga je uzeo, rekavši: "On je sin moga brata i on mi je zapovijedio da ga uzmem." Tada je Abd b. Zem'a kazao: "On je moj brat: on je sin robinje moga oca i rođen je u njegovoj postelji." Nakon toga njih dvojica su otišli Allahovom Poslaniku. Sa'd reče: "Allahov Poslaniče, on je sin moga brata i on me zadužio da brinem o njemu." Abd b. Zem'a kaza: "On je moj brat: on je sin robinje moga oca." (Pošto ih sasluša) Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: "Abde b. Zem'a, on pripada tebi. Dijete pripada onome u čijoj je postelji rođeno, a onome ko se privlačio tuđim ženama pripada kamenovanje." Tom prilikom je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao (svojoj supruzi) Sevdi: "Pokrivaj se pred njim, uvidjevši da on liči na Utbea. Ona se nikada više nije pred njim otkrila."

Ispričao nam je Hassan b. Ebi Abbad; kaže: Nama je ispričao Hemmam, prenijevši od Katadea, a on od Enesa, radijallahu anhu: "Neki Jevrej je robinji smrskao glavu između dva kamena. Pitali su je ko joj je to uradio. Kada su spomenuli ime tog Jevreja, ona je potvrdno klimnula glavom. Tada je on doveden. Pošto je priznao zločin, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je naredio te mu je (na isti način) smrskana glava."

Ispričao nam je Muhammed b. Jusuf, prenijevši od Verkaa, on od Ibn Ebi Nedžiha, on od Ataa, a on od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, koji je kazao: "U početku je imovina pripadala djetetu, a oporuka je bila za roditelje. Zatim je Allah od toga derogirao ono što je htio, a odredio je da muškom pripada koliko dvjema ženskim, a svakom roditelju je odredio po šestinu. Supruzi je odredio osminu i četvrtinu, a mužu polovinu i četvrtinu."

Ispričao nam je Muhammed b. El-Ala; kaže: Nama je ispričao Ebu Usame, prenijevši od Sufjana, on od Umarea, on od Ebu Zur'ea, a on od Ebu Hurejrea, radijallahu anhu, koji je kazao: "Neki čovjek je upitao Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem: ‘Allahov Poslaniče, koja je milostinja (sadaka) najvrednija?' On reče: ‘Ona koju dijeliš dok si zdrav, dok si pohlepan, dok želiš bogatstvo i dok se plašiš siromaštva,' – odgovori Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem – ‘a ne onda kada ti duša dođe u grkljan da kažeš: ‘Tome dajem toliko, a tome toliko, a ta imovina svakako pripada njima.'"

Ispričao nam je Sulejman b. Davud Ebu Er-Rebi'; kaže: Nama je ispričao Ismail b. Džafer; kaže: Nama je ispričao Nafi' b. Malik b. Ebi Amir Ebu Suhejl, on od svoga oca, a on od Ebu Hurejrea, radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: "Tri su znaka licemjera: kada govori – laže, kada mu se štogod povjeri – iznevjeri, kada nešto obeća – ne izvrši."

Ispričao nam je Muhammed b. Jusuf; kaže: Nama je ispričao El-Evzai, prenijevši od Ez-Zuhrija, on od Seida b. El-Musejjeba i Urvea b. Ez-Zubejra, da je Hakim b. Hizam, radijallahu anhu, kazao: "Tražio sam od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, mate­rijalnu pomoć, pa mi ju je dao. Potom sam je ponovo od njega tražio i on mi ju je dao, a onda je rekao: ‘Ovaj imetak je privlačan i sladak. Ko ga uzme iz potrebe, imat će u njemu bereket. A ko ga uzme radi materijalnog uzdizanja, u njemu neće imati bereketa i bit će poput onoga koji jede, ali se ne može zasititi. Gornja ruka (koja daje) bolja je od donje ruke (koja prima).' ‘Ja' – veli Hakim – ‘rekoh: ‘Allahov Poslaniče, tako mi Onoga Koji te je s Istinom poslao, od ovog momenta, pa dok se ne rastanem s ovim svijetom, više nikada ni od koga neću ništa uzeti.' Ebu Bekr je kasnije zvao Hakima da mu nešto da, ali on to nije želio uzeti. Poslije ga je i Omer zvao da mu da pomoć, ali on je nije htio uzeti. Tada je Omer rekao: ‘O skupino muslimana, ja mu nudim pravo koje mu je Allah dodijelio iz ovog plijena, a on odbija.' Hakim je umro, ali nakon onoga što mu je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao, više ni od koga ništa nije htio uzeti."

Ispričao nam je Bišr b. Muhammed es-Sahtijani; kaže: Obavijestio nas je Abdullah; kaže: Nas je obavijestio Junus, prenijevši od Ez-Zuhrija, koji je kazao: Mene je obavijestio Salim, prenijevši od Ibn Omera, radijallahu anhuma, koji je kazao: Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada je kazao: "Svi ste vi pastiri i svako će biti odgovoran za svoje stado. Vođa je pastir i bit će odgovoran za svoje stado. Čovjek je pastir svoje porodice i bit će odgovoran za svoje stado. Žena je pastirica u kući svoga muža i bit će odgovorna za svoje stado. Sluga je pastir imovine svoga vladara i bit će odgovoran za svoje stado." Mislim (veli Ibn Omer) da je rekao još i ovo: "Čovjek je pastir imovine svoga oca."

Ispričao nam je Abdullah b. Jusuf; kaže: Obavijestio nas je Malik, prenijevši od Ishaka b. Abdullaha b. Ebi Talhe, koji je čuo Enesa kada je kazao: "Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je Ebu Talhi rekao: ‘Smatram da (svoju imovinu) trebaš podijeliti svojim bližnjima!' Ebu Talha reče: ‘Učinit ću to, Allahov Poslaniče.', pa ju je razdijelio svojim amidžićima i drugim rođacima.'" Ibn Abbas je kazao: "Pošto je objavljeno: I opominji rodbinu svoju najbližu! (Eš-Šuara, 214), Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je počeo dozivati: ‘O potomci Fihra, o potomci Adijja...'" Ebu Hurejre je kazao: "Pošto je objavljeno: I opominji rodbinu svoju najbližu, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, povika: ‘O Kurejšije...'"