Izmirenje / Mirenje

Ispričao nam je Seid b. Ebi Merjem; kaže: Nama je ispričao Ebu Gassan i kazao: Meni je ispričao Ebu Hazim, prenijevši od Sehla b. Sa'da, radijallahu anhu: "Neki ljudi iz plemena Benu Amra b. Avfa su se međusobno sukobili, te je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sa nekim ashabima otišao da ih izmiri. Nastupilo je vrijeme (ikindijskog) namaza i Bilal je proučio ezan, a Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nije stigao. Bilal je otišao Ebu Bekru i rekao mu: ‘Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, se zadržao a već je nastupilo vrijeme namaza, pa hoćeš li ti imamiti ljudima?' ‘Hoću, ukoliko želiš.' – reče Ebu Bekr, te je Bilal proučio ikamet. Ebu Bekr je prošao naprijed. Potom je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, prošao kroz safove dok ne stade u prvi saf. Ljudi počeše udarati rukama. Ebu Bekr se nije osvrtao. Pošto ljudi počeše jače pljeskati rukama, on se okrenu i ugleda Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mu dade znak da ostane na svome mjestu. Ebu Bekr podiže ruke i zahvali Allahu na onome što mu je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao, potom se povrati u saf, a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pređe naprijed i imami im. Pošto je završio namaz, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, se okrenu ljudima i reče: ‘Ljudi, kada vas nešto u namazu zadesi, ne pljeskajte rukom po ruci! Pljeskanje je samo za žene. Ako se nekome nešto nepredviđeno desi dok je u namazu, neka kaže: Subhanallah! Kada to izgovori, ljudi će se okrenuti. Ebu Bekre, zašto nisi ostao na svom mjestu kada sam ti rekao da tako učiniš?' Ebu Bekr mu odgovori: ‘Ne bi bilo pristojno od Ibn Ebi Kuhafea da klanja ispred Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.'"

Ispričao nam je Musedded; kaže: Nama je ispričao mu'temir i kazao: Čuo sam od oca da je Enes, radijallahu anhu, kazao: "Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, bi rečeno: ‘Otiđi kod Abdullaha b. Ubejja!' On uzjaha magarca i pođe prema njemu. Sa njim je pošlo i nekoliko ashaba. Kada je došao kod njega, Abdullah b. Ubejj mu reče: ‘Idi od mene, uznemirava me smrad tvoga magarca!' Tada jedan ensarija reče: ‘Tako mi Allaha, magarac Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ima prijatniji miris nego ti!' te riječi rasrdiše jednog Abdullahovog pristalicu te se njih dvojica posvađaše. Obojica su rasrdili drugove onog drugog, te među njima dođe do tuče. Tukli su se granama, obućom i rukama. Kasnije nam je saopćeno da je tim povodom objavljen ajet: Ako se dvije skupine vjernika sukobe, izmirite ih. (El-Hudžurat, 9)"

Ispričao nam je Abdulaziz b. Abdullah; kaže: Nama je ispričao Ibrahim b. Sa'd, prenijevši od Saliha, on od Ibn Šihaba, da ga je obavijestio Humejd b. Abdurrahman da je njega obavijestila njegova majka Ummu Kulsum bint Ukbe da je čula Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada veli: "Nije lažov onaj ko miri ljude prenoseći dobro (ili: govoreći dobro)."

Ispričao nam je Muhammed b. Abdullah; kaže: Nama su ispričali Abdulaziz b. Abdullahel-Uvejsi i Ishak b. Muhammed el-Fervi i kazali: Nama je ispričao Muhammed b. Džafer, prenijevši od Ebu Hazima, a on od Sehla b. Sa'da, radijallahu anhu: "Stanovnici Kubaa su se međusobno sukobili i potukli. Gađali su se kamenicama. Kada za to saznade, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Pođite sa mnom da ih izmirimo!'"

Ispričao nam je Kutejbe b. Seid; kaže: Nama je ispričao Sufjan, prenijevši od Hišama b. Urvea, on od svoga oca, koji je kazao: "Aiša, radijallahu anha, je o riječima Uzvišenog: Ako se neka žena plaši da će joj se muž početi joguniti ili da će je zanemariti.... – rekla: ‘To se odnosi na čovjeka koji kod svoje žene vidi nešto što mu se ne dopada, kao što su starost ili nešto drugo, pa hoće da se s njom razvede, a ona mu kaže: ‘Zadrži me, a dodijeli mi šta hoćeš.' Neće imati grijeha ukoliko se dogovore na obostrano zadovoljstvo.'"

Ispričao nam je Adem; kaže: Nama je ispričao Ibn Ebi Zi'b; kaže: Nama je ispričao Ez-Zuhri, prenijevši od Ubejdullaha b. Abdullaha, on od Ebu Hurejrea i Zejda b. Halida, radijallahu anhu, el-Džuhenija, koji su kazali: "Jedan beduin je došao i rekao: ‘Allahov Poslaniče, presudi među nama po Allahovoj Knjizi!' Tada je ustao njegov suparnik u sporu i rekao mu: ‘Istinu je prozborio, presudi među nama po Allahovoj Knizi!' Beduin reče: ‘Moj sin je bio u najmu kod ovoga i počinio je blud sa njegovom suprugom. Ljudi mi kažu da moga sina sljeduje kamenovanje. Ja sam potom svoga sina otkupio davši za to stotinu brava i robinju. Poslije sam pitao učene, pa su mi rekli da moga sina sljeduje stotinu udaraca bičem i progon na godinu dana.' Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kaza: ‘Presudit ću vam po Allahovoj Knjizi: tebi će biti vraćena robinja i stotinu brava, a tvome sinu slijedi stotinu udaraca bičem i progon na godinu dana. A ti, Unejse, porani ujutru, otiđi do te žene i kamenuj je.' Unejs je rano ujutro otišao do nje i kamenovao je."

Ispričao nam je Adem; kaže: Nama je ispričao Ibn Ebi Zi'b; kaže: Nama je ispričao Ez-Zuhri, prenijevši od Ubejdullaha b. Abdullaha, on od Ebu Hurejrea i Zejda b. Halida, radijallahu anhu, el-Džuhenija, koji su kazali: "Jedan beduin je došao i rekao: ‘Allahov Poslaniče, presudi među nama po Allahovoj Knjizi!' Tada je ustao njegov suparnik u sporu i rekao mu: ‘Istinu je prozborio, presudi među nama po Allahovoj Knizi!' Beduin reče: ‘Moj sin je bio u najmu kod ovoga i počinio je blud sa njegovom suprugom. Ljudi mi kažu da moga sina sljeduje kamenovanje. Ja sam potom svoga sina otkupio davši za to stotinu brava i robinju. Poslije sam pitao učene, pa su mi rekli da moga sina sljeduje stotinu udaraca bičem i progon na godinu dana.' Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kaza: ‘Presudit ću vam po Allahovoj Knjizi: tebi će biti vraćena robinja i stotinu brava, a tvome sinu slijedi stotinu udaraca bičem i progon na godinu dana. A ti, Unejse, porani ujutru, otiđi do te žene i kamenuj je.' Unejs je rano ujutro otišao do nje i kamenovao je."

Ispričao nam je Jakub; kaže: Nama je ispričao Ibrahim b. Sa'd, prenijevši od svoga oca, on od El-Kasima b. Muhammeda, a on od Aiše, radijallahu anha, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ko u našu vjeru uvede novotariju koja ne spada u nju, ona se odbacuje." Abdullah b. Džafer el-Mahremi i Abdulvahid b. Ebi Avn su ga prenijeli od sa'da b. Ibrahima.

Ispričao nam je Muhammed b. Beššar; kaže: Nama je ispričao Gunder; kaže: Nama je ispričao Šu'be, prenijevši od Ebu Ishaka, koji je kazao: Čuo sam El-Beraa b. Aziba, radijallahu anhu, koji je kazao: "Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, postigao sporazum na Hudejbijji, Alija b. Ebi Talib je u njemu napisao: Sporazum između Muhammeda, Allahovog poslanika, i (prvaka Kurejšija), pa su prvaci Kurejšija rekli: ‘Nemoj pisati: između Muhammeda, Allahovog poslanika, jer da ga mi priznajemo za Allahovog poslanika, ne bismo se borili protiv njega.' Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, tada reče Aliji: ‘Izbriši to!' ‘Ja to ne mogu izbrisati.' – kaza Alija, pa je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, to izbrisao svojom rukom i sa Kurejšijama napravio sporazum po kome će njegovi ashabi i on ući u Mekku i u njoj boraviti tri dana, bez oružja. ‘Šta znači to bez oružja?' – upitaše ga ashabi, a on reče: ‘Da sve vrijeme mačevi budu u koricama.'"

Ispričao nam je Ubejdullah b. Musa, prenijevši od Israila, on od Ebu Ishaka, a on od El-Beraa b. Aziba, radijallahu anhu, koji je kazao: "Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je u mjesecu zul-ka'de otišao u Mekku da obavi umru. Mekkelije mu ne dozvoliše da uđe u Mekku dok sa njima ne postiže sporazum o tome da će u njoj ostati samo tri dana. Kada su ashabi pisali tekst sporazuma, napisali su: Ovo je ono o čemu su se sporazumjeli Muhammed, Allahov poslanik. A Mekkelije rekoše: ‘Mi ne priznajemo to poslanstvo, jer da ga priznajemo, ne bismo protiv tebe ratovali. Ti si Muhammed, sin Abdullahov.' ‘Ja sam Allahov poslanik, a i Muhammed, sin Abdullahov.' – reče Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, i kaza Aliji: ‘Izbriši Allahov poslanik!' Alija na to kaza: ‘Ne, ja te ne mogu izbrisati.' Tada je Allahov Poslanik, uzeo papir i dao napisati: Ovo je ono na što se obavezao Muhammed, sin Abdullahov, da će u Mekku ući s oružjem u koricama, da niko od njegovih sljedbenika neće iz nje izići i da se neće njegovim ashabama koji bi htjeli ostati u njoj to zabraniti. Kada su muslimani (naredne godine) ušli u Mekku i rok za njihov boravak istekao, idolopoklonici su otišli kod Alije i rekli: ‘Reci svome drugu da je rok istekao te neka nas napusti!' Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je izišao, a za njima je pošla i Hamzina kćerka, koja je rekla: ‘Amidža, amidža moj!" Tada ju je Alija uzeo za ruku i Fatimi rekao: ‘Pridrži kćerku svoga amidže!', i ona ju je podigla na kamilu. Poslije su se oko nje Alija, Zejd i Džafer sporili. Alija je rekao: ‘Ja sam joj najpreči jer je ona kćerka moga amidže.' Džafer je kazao: ‘Ona je kćerka moga amidže, a njena tetka po majci je moja supruga.' Zejd je rekao: ‘Ona je kćerka moga brata.', pa ju je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, dodijelio njenoj tetki po majci, rekavši: ‘Tetka po majci je umjesto majke.' Aliji je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Ti si moj, a ja sam tvoj.' Džaferu je rekao: ‘Ti na mene ličiš i po izgledu i po naravi.' A Zejdu je rekao: ‘Ti si naš brat i naš štićenik.'"

A Musa b. Mes'ud je kazao: Ispričao nam je Sufjan b. Seid, prenijevši od Ebu Ishaka, a on od El-Beraa b. Aziba, radijallahu anhu, koji je kazao: "Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, se na Dan Hudejbijje s mušricima sporazumio u vezi sa trima stvarima: da mušrike koji mu se priključe vrati njima, da oni muslimane koji im se priključe ne vraćaju natrag njemu, i da muslimani u Mekku od oružja sa sobom mogu unijeti samo mač, luk i slično tome, i to u koricama, odnosno torbama. Poslije mu je došao Ebu Džendel, skačući u okovima, i Poslanik ga je vratio mušricima." Ebu Abdullah (Buhari) kaže: "Muemmel, prenijevši od Sufjana, nije spomenuo Ebu Džendela. On je rekao: ‘...s oružjem u koricama.'"

Ispričao nam je Muhammed b. Rafi'; kaže: Nama je ispričao Surejdž b. En-Nu'man; kaže: Nama je ispričao Fulejh, prenijevši od Nafi'a, a on od Ibn Omera, radijallahu anhuma: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je pošao iz Medine za Mekku da obavi umru. Ispred njega i Kabe su se ispriječili Kurejšije. On na Hudejbiji zakla kurban, obrija glavu i skide ihram. A sa njima je postigao sljedeći sporazum: da sljedeće godine dođu (ashabi i on) obaviti umru, da sa sobom od oružja mogu ponijeti samo mačeve i da će u njoj boraviti onoliko koliko Kurejšije budu htjeli. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je naredne godine došao da obavi umru. U Mekku je ušao po dogovoru. I kada su u njoj proveli tri dana, Mekkelije zahtijevaše da iz nje iziđe, te je i izišao."

Ispričao nam je Musedded; kaže: Nama je ispričao Bišr; kaže: Nama je ispričao Jahja, prenijevši od Bušejra b. Jesara, on od Sehla b. Ebi Hasmea, koji je kazao: "Abdullah b. Sehl i Muhajjisa b. Mes'ud b. Zejd su pošli u Hajber. Tada je sa stanovnicima Hajbera bio postignut sporazum."

Ispričao nam je Muhammed b. Abdullah el-Ensari i kazao: Meni je ispričao Humejd da su mu ljudi pričali: "Er-Rubej'a, En-Nadrova kći, slomila je sjekutić jednoj djevojci, pa je njena rodbina tražila obeštećenje. Er-Rubej'ini od njih zatražiše oprost, ali oni to odbiše. Otišli su kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, a on je presudio odmazdu. Enes b. En-Nadr upita: ‘Allahov Poslaniče, zar bi ti prebio sjekutić Er-Rubej'i? Ne, tako mi Allaha, Koji te je s Istinom poslao, neće joj se prebiti sjekutić!' Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Enese, po Allahovoj Knjizi, sljeduje je odmazda.' Rodbina djevojke bi zadovoljna presudom, te im oprostiše. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Ima onih koji, kada ga preklinje, On mu ispuni njegovu molbu.'" El-Fezari je dodao, prenijevši od Humejda, a on od Enesa: "Djevojčina rodbina se zadovoljila obeštećenjem."

Ispričao nam je Abdullah b. Muhammed; kaže: Nama je ispričao Sufjan, prenijevši od Ebu Musaa, koji je kazao: Čuo sam El-Hasana kada je kazao: "Tako mi Allaha, El-Hasan b. Alija je pošao prema Muaviji sa nekoliko odreda poput brda. Amr b. El-As reče: ‘Vidim odrede vojske. Ne uzmiči dok ne pobiješ svoje vršnjake u njima!' Tada Muavija Amru, koji je, tako mi Allaha, u to vrijeme bio jedan od dvojice najboljih ljudi, reče: ‘Amre, ako ovi pobiju one, ili oni ove, ko će mi izvršavati poslove i brinuti o ženama i djeci?' Tada Muavija posla El-Hasanu dvojicu Kurejša iz familije Benu Abduššemsa: Abdurrahmana b. Semurea i Abdullaha b. Amira b. Kurejza, i reče im: ‘Otiđite kod tog čovjeka, izložite mu situaciju i zatražite od njega miroljubivo rješenje.' Oni su otišli, razgovarali s njim i zatražili od njega mirno rješenje. El-Hasan b. Alija im je kazao: ‘Mi smo Abdulmutallibovi, stekli smo ovu imovinu, a prolijevanjem krvi ovaj narod će napraviti veliko zlo.' Dvojica Kurejšija rekoše: ‘Muavija ti nudi to i to, a i veli da kažeš šta još želiš.' ‘Ko mi je jamac za to?' – upita El-Hasan. ‘Mi smo ti za to jamci.' – odgovoriše njih dvojica. Što god je El-Hasan zatražio, njih dvojica su mu rekli: ‘Mi ti to jamčimo!' na taj način su postigli sporazum." El-Hasan (el-Basri) je kazao: "Čuo sam Ebu Bekrea kada je kazao: ‘Vidio sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na minberu, a pored njega bijaše El-Hasan b. Ali. Okrenuo se ljudima, a potom El-Hasanu, i rekao: ‘Ovaj moj unuk će biti vođa čijim će gestom Allah izmiriti dvije ogromne skupine.'" Ebu Abdullah je kazao da mu je Alija b. Abdullah rekao: "Ovaj slučaj još više potvrđuje činjenica da je to El-Hasan El-Basri čuo Ebu Bekrea."