Garancija / Jemstvo (Kefala)

Ebuz-Zinad je prenio od Muhammeda b. Hamze b. Amra el-Eslemija, a on od svoga oca: "Omer, radijallahu anhu, me je poslao kao sakupljača zekata. Neki je čovjek počinio blud sa robinjom svoje žene. Hamza je obećao tom čovjeku jamstvo kod Omera. Kad su stigli kod Omera, on mu je već bio udario stotinu udaraca bičem. On je Omera obavijestio o svom jamstvu, on mu je povjerovao ali se pravdao da to nije znao. Džerir i El-Eš'as su rekli Abdullahu b. Mes'udu u vezi sa odmetnikom od vjere: "Traži da se pokaju i od njih uzmi jamstvo!" Oni su se pokajali, a za njih je jamčila njihova rodbina. Hammad je kazao: "Ukoliko neko bude jamčio za osobu i ona umre, on više nema jamstva prema njoj." El-Hakem, kaže: "Jamstvo važi i dalje."

Ebu Abdullah je kazao da je El-Lejs rekao: Ispričao mi je Džafer b. Rebi'a, prenijevši od Abdurrahmana b. Hurmuza, a on od Ebu Hurejrea, radijallahu anhu: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je spomenuo nekog čovjeka od Izraelićana, koji je od drugog Izraelićanina zatražio u zajam hiljadu dinara. Ovaj mu je rekao: ‘Dovedi mi svjedoke koji će mi to svjedočiti.' ‘Allah je dovoljan svjedok.' – reče on. ‘Onda mi dovedi jamca!' ‘Allah je dovoljan jamac.' – ponovo reče on. ‘Istinu si kazao.' – kaza mu i dade to što je tražio do određenog roka. Poslije je dužnik otišao do mora i, obavivši posao, traga za kakvom lađom da se ukrca kako bi onom na vrijeme vratio dug. Pošto nije našao lađu, uzeo je jedno drvo izdubio ga i u njega stavio hiljadu zlatnika i pismo za vjerovnika, potom izdubljeno mjesto začepio, odnio ga do mora, i rekao: ‘Allahu, ti znaš da sam ja od toga pozajmio hiljadu dinara. On mi je tražio jamca, a ja sam rekao: ‘Allah je dovoljan jamac.' I on se Tobom zadovoljio. Tražio je od mene svjedoke, a ja sam rekao: ‘Allah je dovoljan svjedok.' I on se Tobom zadovolji. Ja sam se istinski trudio da nađem kakvu lađu da mu na vrijeme vratim to što je njegovo. Pošto mu nisam mogao vratiti dug na vrijeme, ja ga povjeravam Tebi.' On tada pusti drvo u more, i vrati se da traži lađu kojom bi se prebacio. Čovjek koji mu je pozajmio novac izišao je do mora da pogleda neće li vidjeti kakvu lađu, kojom bi se onaj vratio. Ugledao je drvo u kome je bila njegova imovina i uzeo ga za ogrev svojim ukućanima. Kad ga je raspolovio u njemu je našao imovinu i pismo. Kasnije je stigao i čovjek kome je dao novac i donio drugih hiljadu zlatnika. Kad je stigao reče: ‘Tako mi Allaha trudio sam se da nađem lađu i da ti na vrijeme donesem tvoju imovinu. Nisam našao nikakvu lađu prije ove kojom sam došao.' ‘A jesi li ti meni šta ranije slao?' – upitao je Izraelićanin vjerovnik. On reče: ‘Rekao sam ti da nisam našao lađe prije ove kojom sam došao.' ‘Allah je dostavio ono što si mi poslao u onom drvetu, pa se ti sretno vrati sa tih tvojih hiljadu dinara.' – rekao je Izraelićanin."

Ispričao nam je Es-Salt b. Muhammed; kaže: Nama je ispričao Ebu Usame, prenijevši od Idrisa, on od Talhe b. Musarrifa, on od Seida b. Džubejra, a on od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, da je rekao: "Mi smo odredili mevalije svemu onom što ostave." Mevalije protumačio kao nasljednjike. A onima s kojima ste sklopili ugovore rekao je: "Muhadžira je bilo mnogo i kada su došli u Medinu svaki je muhadžir nasljeđivao ensariju pored njegove rodbine po krvi, zbog bratimljenja kojim ih je međusobno zbratimio Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem. To je dokinuto kada je objavljeno: Mi smo odredili nasljednike svemu onom što ostave. Potom je je rekao: A onima s kojima ste se obavezali... samo međusobno materijalno ispomaganje i iskreno savjetovanje. Tako je to nasljedstvo prestalo, a oporuka ostala."

Ispričao nam je Kutejbe; kaže: Nama je ispričao Ismail b. Džafer, prenijevši od Humejsa, a on od Enesa, radijallahu anhu, koji je kazao: "Došao nam je Abdurrahman b. Avf pa je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izvršio bratimljenje između njega i sa'da b. Er-Rebi'a."

Ispričao nam je Muhammed b. Es-Sabbah; kaže: Nama je ispričao Ismail b. Zekerijja; kaže: Nama je ispričao Asim, koji je kazao: "Rekao sam Enesu b. Maliku, radijallahu anhu: "Je li do tebe doprlo da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘U islamu nema savezništva'? On je rekao: ‘Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je u mojoj kući sklopio savez između Kurejševića i ensarija.'"

Ispričao nam je Ebu Asim, prenijevši od Jezida b. Ebi Ubejda, a on od Selemea b. El-Ekvea, radijallahu anhu: "Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, je donesen umrli da mu klanja dženazu, pa je upitao: ‘Ima li on duga?' ‘Nema.' – odgovorili su prisutni i on mu je klanjao dženazu. Potom mu je donesen drugi umrli, pa je upitao: ‘Ima li on duga?' ‘Ima.' – odgovorili su prisutni. On je rekao: ‘Klanjajte vašem bratu!' Tad Ebu Katade reče: ‘Ja preuzimam njegov dug na sebe.' i Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, mu klanja dženazu."

Ispričao nam je ali b. Abdullah; kaže: Nama je ispričao Sufjan; kaže: Nama je ispričao Amr, koji je čuo Muhammeda b. Alija, koji je prenio od Džabira b. Abdullaha, radijallahu anhuma, koji je kazao da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Da je stigla imovina iz Bahrejna, ja bih ti dao toliko i toliko." Međutim, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je umro, a imovina iz Bahrejna nije stigla. Kada je ta imovina stigla, Ebu Bekr je naredio da se oglasi: ‘Ko je imao od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kakvo obećanje ili kakav dug neka nam se obrati!' ‘Ja sam' – veli Džabir b. Abdullah – ‘otišao i rekao: ‘Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, mi je rekao: ‘(Da je došla imovina iz Bahrejna) ja bih ti dao toliko i toliko.' Ebu Bekr je zagrabio pregršt novca, kad sam ga izbrojao, bilo je pet stotina dirhema, i rekao: ‘Uzmi još dva puta toliko.'"

Ispričao nam je Jahja b. Bukejr; kaže: Nama je ispričao El-Lejs, prenijevši od Ukajla. Ibn Šihab je kazao: Obavijestio me je Urve b. Ez-Zubejr da je Aiša, radijallahu anhu, Vjerovjesnikova, sallallahu alejhi ve sellem, supruga kazala: "Od kako pamtim moji roditelji su slijedili islam." Ebu Salih je kazao: Ispričao mi je Abdullah, prenijevši od Junusa, a on od Ez-Zuhrija, koji je kazao: Obavijestio me je Urve b. Ez-Zubejr da je Aiša, radijallahu anhu, kazala: "Od kako pamtim moji su roditelji slijedili islam. Ne bi prošao ni jedan dan, a da nam Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ne bi došao jutrom i večerom. Kada su muslimani zapali u iskušenje, Ebu Bekr je učinio hidžru u Abesiniju. Kad je stigao u mjesto Berkul-Gimad, susreo ga je Ibnud-Degine, poglavica plemena El-Kare, i upitao: ‘Ebu Bekre, kuda namjeravaš?' Ebu Bekr je rekao: ‘Protjerao me moj narod, pa idem u zemlju u kojoj ću moći robovati svome Gospodaru.' Ibnud-Degine reče: ‘Takav kao što si ti se ne progoni. Ti pomažeš siromašne, obilaziš bližnje, nemoćne i siročad zbrinjavaš, a u novonastalim okolnostima ispomažeš istinu. Ja ti pružam zaštitu, pa se vrati i robuj svome Gospodaru u svojoj zemlji.' Potom Ibnud-Degine uzjaha kamilu, vrati se sa Ebu Bekrom i obiđe kurejške prvake, nevjernike, te im reče: ‘Ljudi poput Ebu Bekra se ne progone. Zar progonite čovjeka koji pomaže siromašnog, obilazi rodbinu, brine o siročadima, ugošćuje gosta i u neprilikama potpomaže istinu i pravdu.' Kurejšije prihvatiše Ibnud-Degineovu zaštitu Ebu Bekra i obećaše mu sigurnost, a Ibnud-Degineu rekoše: ‘Zapovijedi Ebu Bekru da se svome Gospodaru moli u svojoj kući; neka klanja i neka uči šta hoće, samo neka nas time ne uznemirava. I neka to ne čini javno, jer se bojimo da naše sinove i naše žene ne dovede u iskušenje.' Ibnud-Degine to prenese Ebu Bekru, pa se Ebu Bekr svome Gospodaru molio u svojoj kući i nije više javno obavljao namaz, niti je učio Kur'an izvan svoje kuće. Ebu Bekr se poslije predomislio i u dvorištu svoje kuće sagradio posebnu prostoriju u kojoj je klanjao i učio Kur'an. Sinovi i žene Kurejšija su dolazili, prilazili mu i čudili se. S obzirom na to da je Ebu Bekr bio osjetljiv čovjek, nije mogao suzdržati suze dok bi učio Kur'an. To je uplašilo ugledne kurejšijske idolopoklonike, pa su poslali po Ibnud-Deginu. Kad je došao, oni mu rekoše: ‘Obećali smo zaštitu Ebu Bekru pod uslovom da se on svome Stvoritelju moli u svojoj kući, a on je sagradio sebi prostoriju za namaz u dvorištu i glasno obavlja namaz i uči Kur'an. Plašimo se da ne zavede naše sinove i žene, pa otiđi kod njega i reci mu neka svoga Gospodara veliča u svojoj kući, a ako ne pristane, nego to bude javno ispoljavao, onda mu otkaži svoju zaštitu, jer mi ne želimo da se s tobom zamjeramo.' Ibnud-Degine je otišao Ebu Bekru i rekao: ‘Ti znaš šta smo se dogovorili, pa ili se na to ograniči ili se odrekni moje zaštite. Ne želim da Arapi čuju da sam iznevjerio čovjeka kome sam se obavezao na zaštitu.' Ebu Bekr reče: ‘Odričem se tvoje zaštite i zadovoljavam se Allahovom zaštitom!' U to vrijeme je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio u Mekki, pa je rekao: ‘Pokazano mi je mjesto vaše seobe. Vidio sam močvaru s palmovicima između dva crna krša, dva kamena predjela.' kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, to već rekao, u Medinu se bio preselio onaj ko je mislio seliti se, a i u Medinu su se vratili poneki od onih koji su ranije bili otišli u Abesiniju. I Ebu Bekr se spremao za selidbu, pa mu je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Polahko, ne žuri. Ja se nadam da će i meni hidžra biti dozvoljena.' ‘Dao bih i oca i majku za tebe. Zar se i ti nadaš!?' – upita Ebu Bekr. ‘Nadam.' – odgovorio je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem. Tako se i Ebu Bekr zadržao radi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da bi mu bio saputnik. Svoje dvije kamile je četiri mjeseca hranio lišćem drveta semur."

Ispričao nam je Jahja b. Bukejr; kaže: Nama je ispričao El-Lejs, prenijevši od Ukajla, on od Ibn Šihaba, on od Ebu Seleme, a on od Ebu Hurejrea, radijallahu anhu: "Kada bi Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, bio donesen umrli koji je bio dužan, on bi upitao: ‘Je li za svoj dug ostavio kakve imovine?' I kada bi mu bilo rečeno da je ostavio dovoljno imovine (da se dug može vratiti) on bi mu klanjao dženazu, u protivnom bi rekao muslimanima: ‘Klanjajte svom drugu dženazu!' kada mu je Allah omogućio da osvoji pokrajine (i stekne prihode), on je rekao: ‘Ja sam vjernicima preči od njih samih, pa ko od siromašnih vjernika umre i ostavi dug ja ću ga za njega vratiti, a ko ostavi kakvu imovinu, ona pripada njegovim nasljednicima.'"