Kazna za lov tokom ihrama (na hadžu)

Ispričao nam je Muaz b. Fedale; kaže: Nama je ispričao Hišam prenijevši od Jahjaa, on od Abdullaha b. Ebi Katadea, koji je kazao: "Moj otac je krenuo na put u godini Hudejbijje. Njegovi saputnici su obukli ihram a on nije. Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, je rečeno da ga neprijatelj namjerava napasti (u mjestu Gajka). Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je nastavio put. Dok sam putovao s njegovim ashabima, oni su se nasmijali jedni drugima. Okrenuo sam se i ugledao zebru. Pojurio sam za njim i ulovio ga. Tražio sam od njih da mi pomognu ali oni nisu htjeli. Jeli smo njegovog mesa. Pobojali smo se da nas (neprijatelj) ne odsiječe od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, pa smo požurili da stignemo Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, ponekad tjerajući konja, a ponekad idući polagahno. Sredinom noći sretoh jednog čovjeka iz pemena Benu Gifar. ‘Gdje si ostavio Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem?', upitah ga. On reče: ‘Ostavio sam ga u Ta'henu ali namjerava da popodne odmara u mjestu Es-Sukja.' Pronađoh ga i rekoh: ‘Allahov Poslaniče, ljudi ti prenose selam i od Allaha ti žele milost i bereket i kažu da se boje da ne budu odsječeni od tebe, sačekaj ih!' Allahov Poslaniče, ja sam ulovio divljeg magarca i kod mene od njega ima još mesa. ‘Jedite!' – reče on ljudima iako tada bijahu u ihramu."

Ispričao nam je Seid b. Er-Rebi'; kaže: Nama je ispričao ali b. El-Mubarek prenijevši od Jahjaa, on od Abdullaha b. Ebi Katadea da mu je njegov otac ispričao, rekavši: "Pošli smo s Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, u godini Hudejbijje (za Mekku). Njegovi ashabi su obukli ihrame a ja nisam. Obaviješteni smo da je neprijatelj u mjestu Gajka, te smo krenuli prema njima. Tad su moji saputnici ugledali divljeg magarca i nasmijali se jedni drugima. Okrenuo sam se i, ugledavši ga, potjerao sam konja za njim i ulovio ga. Tražio sam od njih da mi pomognu ali oni to odbiše. Jeli smo njegovog mesa, a onda sam, bojeći se da nas neprijatelj ne odsiječe od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, potjerao konja kako bih ga stigao. Ponekad sam tjerao konja a ponekad sam išao polagahno. Sredinom noći sreo sam jednog čovjeka iz plemena Benu Gifar, pa sam ga upitao: ‘Gdje si ostavio Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem?' ‘Ostavio sam ga u Ta'henu, ali popodne namjerava da odmara u mjestu Es-Sukja.' Pronađoh ga i rekoh: ‘Allahov Poslaniče, ashabi te selame i od Allaha ti žele milost i bereket. Boje se da ih neprijatelj od tebe ne odsiječe, pa ih sačekaj!' ‘Allahov Poslaniče,' – nastavih ja – ‘ulovio sam divljeg magarca i kod mene ima još mesa. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče ashabima: ‘Jedite!' – iako tada bijahu u ihramu."

Ispričao nam je Abdullah b. Muhammed; kaže: Nama je ispričao Sufjan; kaže: Nama je ispričao Salih b. Kejsan prenijevši od Ebu Muhammeda Nafi'a, Ebu Katadina štićenika, da je čuo Ebu Katadea, radijallahu anhu, kada je kazao: "Bili smo s Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, u mjestu El-Kaha udaljenom od Medine oko tri konaka (h)." A ispričao nam je ali b. Abdullah; kaže: Nama je ispričao Sufjan; kaže: Nama je ispričao Salih b. Kejsan prenijevši od Ebu Muhammeda, a on od Ebu Katadea, radijallahu anhu, koji je kazao: "Bili smo s Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, u mjestu El-Kaha. Neki od nas su obukli ihrame a neki nisu. Ugledah svoje saputnike kako gledaju jedni u druge. Okrenuh se i vidjeh divljeg magarca. Ispao mi je bič, a njegovi drugovi rekoše: ‘Ne možemo ti pomoći da ga dohvatiš jer smo u ihramima.' Ja dohvatih bič i pojurih za magarcem. Iza brežuljka mu se prišunjah i ulovih ga. Donio sam ga među svoje saputnike. Neki od njih rekoše: ‘Jedite (od njega).' Drugi su govorili: ‘Nemojte (od njega) jesti.' kad sam stigao Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, koji bijaše ispred nas, upitah ga o tome, a on reče: ‘Jedite, to je dozvoljeno.'" Amr nam je rekao: "Otiđite kod Saliha i upitajte ga o tome i drugom." Salih nas je ovdje stigao.

Ispričao nam je Musa b. Ismail; kaže: Nama je ispričao Ebu Avane; kaže: Nama je ispričao Osman b. Mevheb i kazao: Obavijestio me je Abdullah b. Ebi Katade da ga je obavijestio njegov otac: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je izišao (iz Medine) u namjeri da obavi hadž. I ashabi su izišli s njim. On jednu skupinu, u kojoj je bio i Ebu Katade, posla i reče im: ‘Držite se morske obale dok se ne sastanemo.' Oni su krenuli duž obale i svi su obukli ihrame, osim Ebu Katadea. Dok su putovali, ugledali su skupinu divljih magaraca. Ebu Katade je pojurio za njima i ulovio magaricu. Odsjeli su i jeli njeno meso. Kad su htjeli da jedu, rekli su: ‘Da li nam je dozvoljeno jesti meso od ulova dok smo u ihramu?' Višak mesa su ponijeli sa sobom. Kad su stigli Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, rekli su: ‘Allahov Poslaniče, mi smo obukli ihrame a Ebu Katade nije. Kad smo ugledali skupinu divljih magaraca, Ebu Katade je pojurio za njima i ulovio magaricu. Odsjeli smo i jeli njeno meso i pitali se: ‘Je li nam dozvoljeno jesti ulov dok smo u ihramu?' Ostatak mesa mi smo ponijeli sa sobom.' On upita: ‘Je li mu iko od vas naredio da juri za njom i da je ulovi ili mu na nju ukazao?' ‘Nije.' – odgovoriše oni, a Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Onda jedite njeno meso!"

Ispričao nam je Abdullah b. Jusuf; kaže: Obavijestio nas je Malik prenijevši od Ibn Šihaba, on od Ubejdullaha b. Abdullaha b. Utbea b. Mes'uda, on od Abdullaha b. Abbasa, a on od Es-Sa'ba b. Džessamea el-Lejsija, da je Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, u El-Ebvau (ili: u Veddanu) poklonio divljeg magarca, ali mu ga je Poslanik vratio. Vidjevši nelagodnost na njegovom licu zbog toga, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: "Vratili smo ti ga samo zato što smo u ihramima."

Ispričao nam je Abdullah b. Jusuf; kaže: Obavijestio nas je Malik prenijevši od Nafi'a, a on od Abdullaha b. Omera, radijallahu anhuma, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Pet vrsta životinja muhrimu nije grijeh ubijati." A (Malik) je prenio od Abdullaha b. Dinara, a on od Abdullaha b. Omera da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao..."

Ispričao nam je Musedded; Nama je ispričao Ebu Avane prenijevši od Zejda b. Džubejra, koji je kazao: Čuo sam Ibn Omera, radijallahu anhuma, kada kaže: "Ispričala mi je jedna od Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, supruga, prenijevši od Vjerovjesnika, sa: "Muhrim smije ubiti..."

Ispričao nam je Asbeg b. El-Ferdž i kazao: Obavijestio me je Abdullah b. Vehb prenijevši od Junusa, on od Ibn Šihaba, a on od Salima, koji je kazao da je Abdullah b. Omer, radijallahu anhuma, kazao da je kazala Hafsa da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Čovjek nema grijeha ukoliko ubije pet vrsta životinja. To su: gavran, lunja, miš, škorpija i zvijer koja napada ljude."

Ispričao nam je Jahja b. Sulejman i kazao: Meni je ispričao Ibn Vehb i kazao: Obavijestio me je Junus prenijevši od Ibn Šihaba, on od Urvea, a on od Aiše, radijallahu anha, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: "Pet vrsta životinja, a sve su štetočine, mogu se ubijati u Haremu: gavran, lunja, škorpija, miš i zvijer koja napada ljude."

Ispričao nam je Omer b. Hafs b. Gijas; kaže: Nama je ispričao moj otac; kaže: nama je ispričao El-A'meš i kazao: Meni je ispričao Ibrahim prenijevši od El-Esveda, on od Abdullaha, radijallahu anhu, koji je kazao: "Dok smo s njim bili u pećini na Mini, Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, je objavljena sura vel-Murselat. On je učio a ja sam pamtio iz njegovih usta. Usta su mu bila još svježa od učenja kada nas napade zmija. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Ubijte je!' mi pohitasmo za njom, ali nam ona umače. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kaza: ‘Ona je pošteđena vašeg zla isto kao što ste vi pošteđeni njenog zla.'"

Ispričao nam je Ismail i kazao: Meni je ispričao Malik prenijevši od Ibn Šihaba, on od Urvea b. Ez-Zubejra, a on od Aiše, radijallahu anha, Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, supruge da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, za guštera (gekona) rekao: "Mala štetočina.", a nisam čuo da je naredio da se ubije. Ebu Abdullah je kazao: "Ovim hoćemo da kažemo da je Mina sastavni dio Harema i da oni ubijanje zmije nisu smatrali grijehom."

Ispričao nam je Kutejbe; kaže: Nama je ispričao El-Lejs prenijevši od Seida b. Ebi Seida el-Makburija, on od Ebu Šurejha el-Adevija da je u momentu dok je spremao vojsku za Mekku rekao Amru b. Seidu: "Dozvoli mi, zapovjedniče, da ti prenesem riječi koje je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uputio, dan nakon oslobođenja Mekke, a koje su čula ova moja dva uha, zapamtilo moje srce i, dok je govorio, vidjela ga moja dva oka. On je zahvalio Allahu i izgovorio riječi slave, a potom kazao: ‘Uistinu je Allah, dželle šanuhu, Mekku učinio svetom, a nisu je ljudi svetom učinili. Zato nije dozvoljeno ni jednoj osobi koja vjeruje u Allaha i Sudnji dan da u njoj prolijeva krv, ili posiječe neko drvo. Ukoliko bi to neko sebi uzeo za pravo, pozivajući se na borbu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u njoj, recite mu: ‘Uistinu je Allah to dozvolio Njegovom Poslaniku, a nije dozvolio tebi!' Meni je dozvoljen samo jedan trenutak u jednom danu. Danas joj je vraćena njena nepovredivost, kao što ju je imala i jučer. Neka o tome prisutni obavijesti odsutnog.'" Ebu Šurejh je upitan: "A šta ti je (na to) rekao Amr b. Seid?" Rekao je: "Ebu Šurejhe, meni je to bolje poznato nego tebi. Harem ne može biti utočište za prestupnika, ubicu, niti za kradljivca."

Ispričao nam je Muhammed b. El-Musenna; kaže: Nama je ispričao Abdulvehhab; kaže: Nama je ispričao Halid prenijevši od Ikrimea, a on od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: "Allah je učinio Mekku svetom i nije nikome prije mene niti će ikome poslije mene u njoj biti dozvoljeno prolijevanje krvi. Meni je to bilo dozvoljeno samo jedan časak dana. Nije dozvoljeno čupati njenu travu, sjeći njeno drveće, plašiti njen ulov, a ni nađenu stvar u njoj uzeti, osim onome ko je želi obznaniti." Ibn Abbas reče: "Allahov Poslaniče, osim mirišljave žukve za naše kovače i naše mezare?" "Osim mirišljave žukve." – reče Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Preneseno je od Halida da mu je Ikrime kazao: "Znaš li (ti Halide) šta znači plašenje njenog ulova? To znači: da čovjek poplaši divljač iz hlada da bi on sjeo na to mjesto."

Ispričao nam je Osman b. Ebi Šejbe; kaže: Nama je ispričao Džerir prenijevši od Mensura, on od Mudžahida, on od Tavusa, a on od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, koji je kazao da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, na dan oslobođenja Mekke, rekao: "Nema više seljenja (iz Mekke), nego ima odlučna borba i iskrena namjera. Kad god budete pozvani u borbu, odazovite se! Allah je ovaj grad učinio svetim onoga dana kad je stvorio nebesa i Zemlju. Allah ga je učinio svetim sve do Sudnjeg dana. U njemu nije bila dozvoljena borba nikome ni prije mene a neće biti dozvoljena nikome ni poslije mene sve do Sudnjeg dana. Meni je Allah dozvolio borbu u njemu na jedan časak dana. U njemu je Allah zabranio prolijevanje krvi do Sudnjeg dana. Nije dopušteno sjeći njegovo trnje, niti je dozvoljeno plašiti njegov ulov, niti je dozvoljeno uzeti nađenu stvar u njemu, osim onome ko je želi obznaniti, niti je dozvoljeno čupati njegovu travu." Abbas reče: "Allahov Poslaniče, osim mirišljave žukve koju su koristili za njihove kovače i njihove kuće?" "Osim mirišljave žukve." – reče Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem.

Ispričao nam je ali b. Abdullah; kaže: Nama je ispričao Sufjan, koji je kazao: Rekao nam je Amr: Prvo što sam čuo od Ataa da je kazao je: Čuo sam Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, koji je rekao: "Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je pustio krv pomoću kupice dok je bio u ihramu." Zatim sam čuo Ataa kada je rekao: Ispričao mi je Tavus prenijevši od Ibn Abbasa. Ja sam mu, veli Amr, rekao: "Možda je on čuo od njih dvojice (Ataa i Tavusa)."