Zaborav u namazu (Sehv-i sedžda)

Ispričao nam je Abdullah b. Jusuf; kaže: Obavijestio nas je Malik b. Enes, prenijevši od Ibn Šihaba, on od Abdurrahmana el-A'redža, a on od Abdullaha b. Buhajnea, radijallahu anhu, da je kazao: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nam je klanjao dva rekata nekog namaza i ustao (na treći rekat) ne obavivši prvo sjedenje. Za njim su i ljudi ustali. Kada je završavao namaz, (dok je sjedio) kada smo očekivali predaju selama, izgovorio je tekbir i učinio dvije sedžde, a onda je predao selam."

Ispričao nam je Abdullah b. Jusuf; kaže: Obavijestio nas je Malik, prenijevši od Jahjaa b. Seida, on od Abdurrahmana el-A'redža, a on od Abdullaha b. Buhajnea, da je kazao: "Nakon što je klanjao dva rekata podnevskog farza, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je ustao (na treći rekat) ne obavivši prvo sjedenje između njih. Kada je završio namaz, učinio je dvije sedžde a onda predao selam."

Ispričao nam je Ebul-Velid; kaže: Nama je ispričao Šu'be, prenijevši od El-Hakema, on od Ibrahima, on od Alkamea, a on od Abdullaha, radijallahu anhu: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je klanjao pet rekata podnevskog farza. Neko ga je upitao: ‘Je li povećan (broj rekata) u namazu?' ‘A zašto?' – upita on. ‘Klanjao si pet rekata.' – odgovori on. Nakon (što je već) bio predao selam, on tada učini dvije sedžde."

Ispričao nam je Adem; kaže: Nama je ispričao Šu'be, prenijevši od Sada b. Ibrahima, on od Ebu Selemea, a on od Ebu Hurejrea, radijallahu anhu, koji je kazao: "Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nam je klanjao podne ili ikindiju, pa je predao selam (nakon dva rekata). Zul-Jedejn ga je upitao: ‘Da li je namaz skraćen, Allahov Poslaniče?' Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, upita ashabe: ‘Je li istina ono (što kaže Zul-Jedejn)?' ‘Jeste.' – odgovoriše prisutni. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tada klanja preostala dva rekata i učini dvije sedžde." Sa'd je kazao: "Vidio sam kada je Urve b. Ez-Zubejr, klanjajući akšamski farz, predao selam nakon dva rekata. Zatim je razgovarao, a onda klanjao preostali rekat i učinio dvije sedžde, rekavši: ‘Ovako je uradio Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem.'"

Ispričao nam je Abdullah b. Jusuf; kaže: Obavijestio nas je Malik b. Enes, prenijevši od Ejjuba b. Ebi Temimea es-Sidžistanija, on od Muhammeda b. Sirina, a on od Ebu Hurejrea, radijallahu anhu: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je predao selam nakon dva rekata, pa mu je Zul-Jedejn rekao: ‘Je li namaz skraćen, ili si zaboravio, Allahov Poslaniče?' ‘Je li istina ono što kaže Zul-Jedejn?' – upita Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. ‘Jeste.' – odgovoriše prisutni. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tada ustade, klanja preostala dva rekata i predade selam. Potom je izgovorio tekbir i učinio sehvi-sedždu sličnu sedždi (u namazu), ili dužu, a zatim se podigao." Ispričao nam je Sulejman b. Harb, njemu je ispričao Hammad, prenijevši od Selemea b. Alkamea, koji je kazao: "Upitao sam Muhammeda (b Sirina): ‘Ima li u sehvi-sedždi tešehhud?' ‘Nema, kako stoji u Ebu Hurejreovom hadisu.' – odgovorio je on."

Ispričao nam je Hafs b. Omer; kaže: Nama je ispričao Jezid b. Ibrahim, prenijevši od Muhammeda, a on od Ebu Hurejrea, radijallahu anhu, koji je kazao: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nam je klanjao jedan od dnevnih namaza. Mislim (veli Muhammed) da je to bilo podne. Klanjao nam je dva rekata, potom predao selam i otišao do drveta u prednjem dijelu džamije. Stavio je ruke na njega, jednu preko druge, a na licu mu se primjećivala srdžba. Ljudi počeše izlaziti iz džamije i govoriti: ‘Skraćen je namaz! Skraćen je namaz!' Među njima su bili i Ebu Bekr i Omer, koji ga iz pristojnosti nisu ništa pitali. Tada je ustao čovjek kome je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dao nadimak Zul-Jedejn i rekao: ‘Allahov Poslaniče, da li si zaboravio ili je namaz skraćen?' On reče: ‘Niti sam zaboravio niti je namaz skraćen?' ‘Jesi, zaboravio si, Allahov Poslaniče.' – kaza Zul-Jedejn. Poslanik upita ljude: ‘Je li istina ono što govori Zul-Jedejn?' Pošto mu potvrdiše da je istina, on se povrati na mjesto na kome je klanjao, klanja (još) dva rekata i, pošto predade selam, izgovori tekbir i učini sedždu sličnu prethodnim, ili dužu. Onda se podiže, izgovori tekbir i učini još jednu sedždu sličnu prethodnim, ili dužu. Potom se podiže izgovorivši tekbir."

Ispričao nam je Kutejbe b. Seid; kaže: Nama je ispričao Lejs, prenijevši od Ibn Šihaba, on od El-A'redža, a on od Abdullaha b. Buhajnea el-Esedija, saveznika Benu Abdulmuttaliba, koji je kazao: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je na podnevskom farzu ustao na treći rekat ne obavivši prvo sjedenje. Kad je završio namaz, učinio je dvije sedžde prije predaje selama, izgovorivši tekbir pri svakoj sedždi. I ljudi su ih učinili sa njim u zamjenu za propušteno prvo sjedenje." Isti hadis je u vezi sa tekbirima prenio i Ibn Džurejdž od Ibn Šihaba.

Ispričao nam je Muaz b. Fedale; kaže: Nama je ispričao Hišam b. Ebi Abdullah ed-Destevai, prenijevši od Jahjaa b. Ebi Kesira, on od Ebu Selemea, a on od Ebu Hurejrea, radijallahu anhu, koji je kazao da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Kada zauči ezan za namaz, šejtan pobjegne prdeći kako ne bi slušao ezan. A kada mujezin završi sa ezanom, on se vrati. Kada mujezin pođe učiti ikamet, on ponovo pobjegne. A kada ga završi, on se vrati i stane uz klanjača da bi mu neprestano govorio: ‘Sjeti se toga i toga!', što klanjaču (bez njegovog nametanja) nikada ne bi naumpalo. Šejtan mu došaptava sve dok klanjač više ne bude znao ni koliko je rekata klanjao, tri ili četiri. Ukoliko mu se to desi, neka (na kraju namaza), dok sjedi, učini dvije sedžde."

Ispričao nam je Abdullah b. Jusuf; kaže: Obavijestio nas je Malik, prenijevši od Ibn Šihaba, on od Ebu Selemea b. Abdurrahmana, a on od Ebu Hurejrea, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: "Kada neko stupi u namaz, dođe mu šejtan i zbunjuje ga, dok ga ne dovede u dilemu da ne zna koliko je rekata klanjao. Ukoliko se to nekome desi, neka, dok još sjedi (na posljednjem sjedenju), učini dvije sedžde."

Ispričao nam je Jahja b. Sulejman i kazao: Meni je ispričao Ibn Vehb i kazao: Meni je ispričao Amr, prenijevši od Bukejra, a on od Kurejba, koga su Ibn Abbas, El-Misver b. Mahreme i Abdurrahman b. Ezher, radijallahu anhum, poslali do Aiše, radijallahu anha, rekavši mu: "Prenesi joj od nas selam i upitaj je o klanjanju dva rekata poslije ikindiskog farza. Reci joj: ‘Obaviješteni smo da ih ti klanjaš, ali smo također obaviješteni da ih je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio.'" Ibn Abbas je kazao: "Ja sam s Omerom b. El-Hattabom zbog toga tukao ljude." "Ušao sam kod Aiše, radijallahu anha" – veli Kurejb – "i prenio joj ono zbog čeka su me poslali kod nje, a ona reče: ‘Pitaj (o tome) Ummu Selemu!' Vratih se k njima i obavijestih ih o njenom odgovoru, a oni me po istom zadatku poslaše kod Ummu Seleme. Ummu Selema, radijallahu anha, reče: ‘Čula sam Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kada je zabranio njihovo klanjanje, a poslije sam ga vidjela kako ih klanja. Nakon što je jednog dana klanjao ikindiju, ušao je kod mene. Tu bijahu neke ensarijke iz plemena Benu-Haram. Ja poslah jednu sluškinju i rekoh joj: ‘Stani pored njega i (tiho) mu reci: ‘Allahov Poslaniče, Ummu Selema ti veli: ‘Čula sam te kad si zabranio (klanjanje) ta dva rekata, a sada gledam da ih klanjaš.' Ako ti pokaže rukom da sačekaš, ti sačekaj!' Sluškinja je tako i učinila. Poslanik joj je pokazao rukom da sačeka, i ona je sačekala. Kad je završio namaz, rekao je: ‘O kćeri Ebu Umejjea, pitala si me o (klanjanju) dva rekata poslije ikindijskog farza. Došli su neki ljudi iz plemena Abdulkajs i zadržali me te nisam stigao klanjati dva rekata sunneta nakon podnevskog farza, te sam ih sada klanjao.'"

Ispričao nam je Kutejbe b. Seid; kaže: Nama je ispričao Jakub b. Abdurrahman, prenijevši od Ebu Hazima, a on od Sehla b. Sada es-Saidija, radijallahu anhum: "Do Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, je doprlo da je u plemenu Benu Amr b. Avf došlo do svađe pa je sa skupinom ashaba otišao do njih da ih izmiri. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, se (tamo) zadržao. Kad je nastupilo vrijeme namaza, Bilal je došao Ebu Bekru, radijallahu anhu, i rekao mu: ‘Ebu Bekre, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, se zadržao, a već je vrijeme namaza, pa hoćeš li ti imamiti ljudima?' ‘Hoću, ukoliko želiš.' – reče Ebu Bekr. Bilal prouči ikamet za namaz a Ebu Bekr prođe naprijed i izgovori početni tekbir. U međuvremenu je došao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i prošao između safova, dok nije došao do prvog safa. Ljudi su počeli pljeskati rukama (kako bi upozorili Ebu Bekra), ali se on nije osvrtao. Kad su ljudi počeli još više pljeskati, Ebu Bekr se okrenuo i ugledao Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mu rukom pokaza da nastavi imamiti. Ebu Bekr podiže ruke i zahvali Allahu i polahko se povuče u saf iza sebe, a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pređe naprijed i klanja im kao imam. Pošto završi namaz, okrenu se ljudima i reče: ‘O ljudi, kada vam nešto iskrsne u namazu, ne pljeskajte rukama, pljeskanje je za žene! Kada neko želi na nešto upozoriti dok je u namazu, neka izgovori: Subhanallah, jer ko god čuje: Subhanallah, okrenut će se. Ebu Bekre, zašto nisi nastavio imamiti ljudima kad sam ti dao znak rukom?' Ebu Bekr odgovori: ‘Ne priliči Ibn Ebi Kuhafi da klanja ispred Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.'"

Ispričao nam je Jahja b. Sulejman i kazao: Meni je ispričao Ibn Vehb; kaže: Nama je ispričao Es-Sevri, prenijevši od Hišama, on od Fatime, a ona od Esme, koja je kazala: "Ušla sam kod Aiše, radijallahu anha, a ona je klanjala, i svijet je klanjao. Upitah: ‘Šta je ovim ljudima (zbog čega klanjaju)?' Aiša pokretom glave pokaza prema nebu. ‘Je li to neki znak?' – upitah, a ona pokretom glave pokaza da jeste."

Ispričao nam je Ismail i kazao: Meni je ispričao Malik, prenijevši od Hišama, on od svoga oca, a on od Aiše, Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, supruge, radijallahu anha, da je kazala: "Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je za vrijeme bolesti klanjao u svojoj sobi sjedeći, a za njim su pristali ljudi; oni su klanjali stojeći. Rukom im je pokazao da sjednu. Pošto je završio namaz, rekao je: ‘Imam je tu da bi se slijedio. Zato, kada on ode na ruku', idite i vi, a kada se on digne sa ruku'a, i vi se podignite.'"