بِسْمِ اللهِ الرَّحْمٰنِ الرَّحِيمِ
Sahihul-Buhari
Zbirka vjerodostojnih hadisa
Hadis 1198–1223
26 hadisa
Ispričao nam je Abdullah b. Jusuf; kaže: Obavijestio nas je Malik, prenijevši od Mahremea b. Sulejmana, on od Kurejba, štićenika Ibn Aabbasa, koji ga je obavijestio od Abdullaha b. Abbasa, radijallahu anhuma: "Noćio sam jedne noći kod Mejmune, majke pravovjernih, radijallahu anha, moje tetke po majci. Legao sam na postelju poprijeko, a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i njegova supruga su legli uzduž. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je zaspao, a kad je bilo pola noći ili blizu toga (ili: nešto iza pola noći), Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, se probudio, sjeo i potro san sa svoga lica. Zatim je proučio deset posljednjih ajeta sure ali Imran, a onda ustao do mješine s vodom koja bijaše obješena i iz nje temeljito uzeo abdest, a onda stupio u namaz. Ja sam", veli Abdullah b. Abbas, radijallahu anhuma, "ustao, uradio isto što i on i stao pored njega. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, stavi svoju desnu ruku na moju glavu i uhvati me za desno uho i protrlja ga. Klanjao je dva rekata, potom još dva, potom još dva, potom još dva, pa još dva, a onda vitr-namaz i legao da spava. Kada je došao mujezin, ustao je i kratko klanjao dva rekata (sabahskog sunneta), a onda je ušao (u džamiju) i klanjao sabahski farz."
Ispričao nam je Ibn Numejr; kaže: Nama je ispričao Ibn Fudajl; kaže: Nama je ispričao El-A'meš, prenijevši od Ibrahima, on od Alkamea, a on od Abdullaha, radijallahu anhu, koji je kazao: "Mi bismo Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, nazivali selam kad bi bio u namazu i on nam je na njega uzvraćao. Kada smo se vratili od Negusa, nazvali smo mu selam ali nam na njega nije uzvratio. kad je završio namaz, rekao je: ‘U namazu je čovjek zauzet.'" Ispričao nam je Ibn Numejr; kaže: Nama je ispričao Ishak b. Mensur es-Seluli; kaže: Nama je ispričao Hurejm b. Sufjan, prenijevši od El-A'meša, on od Ibrahima, on od Alkamea, on od Abdullaha, radijallahu anhu, a on od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem – slično prethodnom hadisu.
Ispričao nam je Ibrahim b. Musa; kaže: Obavijestio nas je Isa, prenijevši od Ismaila, on od El-Harisa b. Šubejla, a on od Ebu Amra eš-Šejbanija, koji je kazao: Rekao mi Zejd b. Erkam: "U vrijeme Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, mi smo stvarno razgovarali u namazu. Neko bi razgovarao sa onim do sebe o svojoj potrebi, sve dok nije objavljeno: Redovno molitvu obavljajte, naročito onu krajem dana, i pred Allahom ponizno stojte. (El-Bekare, 238), te nam je naređeno da šutimo."
Ispričao nam je Abdullah b. Mesleme; kaže: Nama je ispričao Abdulaziz b. Ebi Hazim, prenijevši od svoga oca, a on od Sehla b. Sada, radijallahu anhu, koji je kazao: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je otišao do porodice Benu Amr b. Avf da ih izmiri. Nastupilo je vrijeme namaza, pa je Bilal došao Ebu Bekru i upitao ga: ‘Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, se zadržao, hoćeš li ti imamiti ljudima?‘ ‘Hoću, ako želite.‘ – rekao je Ebu Bekr. Bilal je proučio ikamet, a Ebu Bekr je prošao naprijed i počeo klanjati. U međuvremenu je došao Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, i prošao između safova, razmičući ljude, dok nije stao u prvi saf. Ljudi su počeli pljeskati rukama, a Sehl je upitao: ‘Znate li vi šta je to pljeskanje? To je udaranje.‘ Ebu Bekr na to nije obraćao pažnju. Kad su ljudi počeli još više pljeskati, Ebu Bekr se okrenuo i ugledao Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, u safu, koji mu je rukom pokazao da ostane na svom mjestu. Ebu Bekr je podigao ruke i zahvalio Allahu zbog onoga što mu je pokazao Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, a onda se počeo povlačiti nazad, a Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, pređe naprijed i klanja im kao imam."
Ispričao nam je Amr b. Isa; kaže: Nama je ispričao Ebu Abdussamed Abdulaziz b. Abdussamed; kaže: Nama je ispričao Husajn b. Abdurrahman, prenijevši od Ebu Vaila, a on od Abdullaha b. Mes'uda, radijallahu anhu, koji je kazao: "Dok bismo bili u namazu, (ljude) smo spominjali po imenima i jedni smo druge selamili. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je to čuo te je rekao: ‘Recite: Et-tehijjatu lillahi ves-salavatu vet-tajjibatu es-selamu alejke ejjuhen-nebijju ve rahmetullahi ve berekatuhu es-selamu alejna ve ala ibdaillahis-salihin. Ešhedu en la ilahe illallah ve ešhedu enne muhammeden abduhu ve resuluhu! / Neka je sva počast, svi ibadeti i sva hvala Allahu, a najljepši blagoslov, milost i bereket na tebe, o Vjerovjesniče, neka je mir sa nama i sa svim Allahovim dobrim robovima. Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i poslanik! Tako ćete pozdraviti svakog Allahovog dobrog roba na nebesima i na Zemlji."
Ispričao nam je ali b. Abdullah; kaže: Nama je ispričao Sufjan; kaže: Nama je ispričao Ez-Zuhri, prenijevši od Ebu Selemea, on od Ebu Hurejrea, radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: "Izgovaranje: Subhanallah! je za muškarce, a pljeskanje rukama je za žene."
Ispričao nam je Jahja; kaže: Obavijestio nas je Veki, prenijevši od Sufjana, on od Ebu Hazima, a on od Sehla b. Sada, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Izgovaranje: Subhanallah, je za muškarce, a pljeskanje rukama je za žene."
Ispričao nam je Bišr b. Muhammed; kaže: Obavijestio nas je Abdullah da je Junusa obavijestio Ez-Zuhri, koji je rekao: Obavijestio me je Enes b. Malik: "Dok su muslimani u ponedjeljak bili na sabah-namazu, gdje im je imamio Ebu Bekr, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ih je iznenadio otkrivši zastor na vratima Aišine sobe. Vidjevši ih u safovima, osmjehnuo se. Pomislivši da im Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, želi klanjati, Ebu Bekr se poče povlačiti nazad. Kad su ga muslimani ugledali, od radosti htjedoše prekinuti namaz, ali im on rukom pokaza da ga završe, a onda uđe u sobu i navuče zastor. Tog dana je i preselio."
El-Lejs je kazao: Ispričao mi je Džafer b. Rebia, prenijevši od Abdurrahmana b. Hurmuza, koji veli da je Ebu Hurejre, radijallahu anhu, kazao da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Žena je pozvala svoga sina dok je bio u samostanu (na molitvi): ‘Džurejdže!‘ On reče: ‘Allahu, (šta da učinim) moja majka i moja molitva?‘ ‘Džurejdže!‘ – ponovo ga je pozvala. On reče: ‘Allahu, (šta da učinim) moja majka i moja molitva?‘ ‘Džurejdže!‘ – opet ga je zvala. On reče: ‘Allahu, (šta da učinim) moja majka i moja molitva?‘ (Na kraju) žena reče: ‘Allahu, neka ne umre Džurejdž dok bludnici u lice ne pogleda!‘ U njegov samostan je ponekad je navraćala pastirica, koja je čuvala stado (ovaca). Kasnije je rodila dijete. Kad su je upitali čije je, rekla je da je Džurejdžovo. Džurejdž je izišao iz samostana i upitao: ‘Gdje je ta što tvrdi da je to moje dijete? O novorođenče, ko ti je otac?‘ ‘Pastir stada.‘ – odgovorilo je ono."
Ispričao nam je Ebu Nuajm; kaže: Nama je ispričao Šejban, prenijevši od Jahjaa, on od Ebu Selemea, koji je kazao: Ispričao mi je Muajkib: "Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je čovjeku koji je ravnao zemlju gdje će učiniti sedždu rekao: ‘Ako to činiš, onda to učini jednim pokretom ruke.'"
Ispričao nam je Musedded; kaže: Nama je ispričao Bišr; kaže: Nama je ispričao Galib el-Kattan, prenijevši od Bekra b. Abdullaha, a on od Enesa b. Malika, radijallahu anhu, koji je kazao: "Sa Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, bismo klanjali po velikoj žezi. Kada ne bismo bili u stanju (zbog velike vrućine) učiniti sedždu, prostrli bismo svoju odjeću i na njoj je učinili."
Ispričao nam je Abdullah b. Mesleme; kaže: Nama je ispričao Malik, prenijevši od Ebun-Nadra, on od Ebu Selemea, a on od Aiše, koja je kazala: "Ja bih svoju nogu ispružila ispred Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, dok bi bio u namazu. Kad bi htio učiniti sedždu, on bi me dotaknuo i ja bih je povukla. A kada bi ustao na kijam, ponovo bih je opružila."
Ispričao nam je Mahmud; kaže: Nama je ispričao Šebaba; kaže: Nama je ispričao Šu'be, prenijevši od Muhammeda b. Zijada, on od Ebu Hurejrea, radijallahu anhu: "Nakon što je završio namaz, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: ‘Šejtan je na mene nasrnuo ne bi li mi prekinuo namaz. Allah mi je omogućio te sam ga savladao. Razmišljao sam da ga svežem za stub pa da ga vidite ujutro kada osvanete. Onda sam se sjetio Sulejmanove, alejhisselam, dove: Allahu, daj mi vlast kakvu poslije mene niko neće imati! Allah je šejtana odbio poniženog i prezrenog.'" En-Nadr b. Šumejl je kazao: Fezeattuhu. / Uhvatio sam ga za vrat. I: Fedeattuhu. / Grubo sam ga gurnuo. U duhu Allahovih riječi: ...na Dan kada će grubo u vatru džehennemsku biti gurnuti. (Et-Tur, 1) Ispravno je: fedeattuhu, sa tešdidom na ajnu i tau.
Ispričao nam je Adem; kaže: Nama je ispričao Šu'be; kaže: Nama je ispričao El-Ezrek b. Kajs i kazao: "Bili smo u El-Ehvazu i borili se protiv Harurija. Dok sam stajao na obali rijeke, neki čovjek je klanjao držeći u ruci uzdu svoje jahalice. Životinja mu se istrgla iz ruku, a on je (ne prekidajući namaz) malo pošao za njom. To je bio Ebu Berze el-Eslemi (kaže Šu'be). Ugledavši ga, jedan od haridžija povika: ‘Allahu, kazni ovog šejha.' Pošto šejh završi namaz, reče: ‘Čuo sam vaše riječi. Ja sam sa Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, učestvovao u šest, sedam ili osam vojnih pohoda, i bio sam prisutan kada je govorio o olakšicama (u namazu). Draže mi je da se (kući) vratim na svojoj jahalici, nego da je pustim da se vrati sama i meni tako pričini poteškoće.'"
Ispričao nam je Muhammed b. Mukatil; kaže: Obavijestio nas je Abdullah; kaže: Nas je obavijestio Junus, prenijevši od Ez-Zuhrija, a on od Urvea, koji je kazao da je Aiša rekla: "Kada je nastupilo pomračenje Sunca, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je stupio u namaz. Proučio je dugačku suru, a onda otišao na ruku'. Na ruku'u je dugo ostao, a onda se podigao sa ruku'a i nastavio učiti drugu suru. Nakon što ju je dovršio, obavio je ponovo ruku', a zatim i sedžde. Isto je učinio i na drugom rekatu. Pošto je završio namaz, rekao je: ‘Sunce i Mjesec su dva znaka od Allahovih mnogobrojnih znakova. Kad ugledate (da se neko od njih dvoje) pomračilo, klanjajte sve dok pomračenje ne prestane. Sad, na ovome mjestu, sam vidio sve što mi je obećano, čak sam vidio i grozd u Džennetu, koji sam htio ubrati onda kada ste me vidjeli da krećem naprijed. Vidio sam i Džehennem i to kako mu jedni dijelovi od žestine gutaju druge, i to onda kad ste me vidjeli da sam ustuknuo nazad. U njemu sam vidio Amra b. Luhajja, koji je prvi počeo kipovima prinositi kao žrtvu deseto po redu žensko mladunče kamile.'"