Sedžda prilikom učenja Kur'ana

Ispričao nam je Muhammed b. Beššar i kazao: Nama je ispričao Gunder i kazao: Nama je ispričao Šu‘be, prenijevši od Ebu Ishaka, koji je kazao: Čuo sam El-Esveda kada je prenio od Abdullaha, radijallahu anhu, koji je kazao: "Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je u Mekki proučio suru En-Nedžm i, učeći je, učinio sedždu. I svi prisutni su to učinili. Jedino je nije učinio jedan prvak, koji je uzeo šaku pijeska i prinio je svome čelu, rekavši: ‘Dovoljno mi je ovako.‘4 Abdullah kaže: ‘Nakon toga sam ga vidio da je poginuo kao nevjernik.'"

Ispričao nam je Muhammed b. Jusuf; kaže: Nama je ispričao Sufjan, prenijevši od Sada b. Ibrahima, on od Abdurrahmana, a on od Ebu Hurejrea, radijallahu anhu, koji je kazao: "Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, bi petkom na sabahu učio: Elif-Lam-Mim (suru Es-Sedžde) i: Hel eta alel-insani (sura Ed-Dehr)."

Ispričali su nam Sulejman b. Harb i Ebun-Nu‘man i kazali: Nama je ispričao Hammad b. , prenijevši od Ejjuba, on od Ikrimea, a on od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, koji je kazao: "Sad ne spada u sure u kojima su sedžde obavezne, ali sam vidio Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada je, učeći je, učinio sedždu."

Ispričao nam je Hafs b. Omer; kaže: Nama je ispričao Šu'be, prenijevši od Ebu Ishaka, on od El-Esveda, a on od Abdullaha, radijallahu anhu: "Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je proučio suru En-Nedžm; učeći je, učinio je sedždu. Učinili su je i svi prisutni, osim jednog čovjeka, koji je uzeo šaku pijeska ili zemlje, prinio je licu i rekao: ‘Dovoljno mi je ovako.‘ Nakon toga sam vidio da je poginuo kao nevjernik."

Ispričao nam je Musedded i kazao: Nama je ispričao Abdulvaris i kazao: Nama je ispričao Ejjub, prenijevši od Ikrimea, a on od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma: "Učeći suru En-Nedžm, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je učinio sedždu, a sa njim su je učinili i muslimani i mušrici, i ljudi i džini." Prenio ga je i Ibn Tahman od Ejjuba.

Ispričao nam je Sulejman b. Davud Ebur-Rebi i kazao: Nama je ispričao Ismail b. Džafer i kazao: Obavijestio nas je Jezid b. Husajfe, prenijevši od Ibn Kusejta, a on od Ataa b. Jesara, koji ga je obavijestio: "Pitao sam Zejda b. Sabita, radijallahu anhu, koji je tvrdio da je pred Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, proučio suru En-Nedžm, a nije učinio sedždu."

Ispričao nam je Adem b. Ebi Ijas i kazao: Nama je ispričao Ibn Ebi Zi‘b i kazao: Nama je ispričao Jezid b. Abdullah b. Kusejt, prenijevši od Ataa b. Jesara, a on od Zejda b. Sabita, koji je kazao: "Proučio sam Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, suru En-Nedžm i on nije učinio sedždu."

Ispričali su nam Muslim b. Ibrahim i Muaz b. Fedale i kazali: Obavijestio nas je Hišam, prenijevši od Jahjaa, a on od Ebu Selemea, koji je kazao: "Vidio sam Ebu Hurejrea kada je, učeći: Izes-semaun-šekkat, učinio sedždu. ‘Kakva je ovo sedžda, Ebu Hurejre?' – upitah ga (veli Ebu Seleme). On reče: ‘Da nisam vidio Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da je čini, ne bih je ni ja učinio.'"

Ispričao nam je Musedded i kazao: Nama je ispričao Jahja; kaže: Nama je ispričao Ubejdullah i kazao: Meni je ispričao Nafi, prenijevši od Ibn Omera, radijallahu anhuma, koji je kazao: "Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, bi nam ponekad proučio suru u kojoj je sedžda i učinio bi sedždu. Sa njim bismo je i mi učinili. Poneko od nas (od silne gužve) ne bi našao mjesta gdje da spusti čelo."

Ispričao nam je Bišr b. Adem i kazao: Nama je ispričao ali b. Mushir i kazao: Obavijestio nas je Ubejdullah, prenijevši od Nafia, a on od Ibn Omera, koji je kazao: "Dok bismo bili kod njega, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, bi proučio ajet u kome je sedžda i učinio bi sedždu. Sa njim bismo je i mi učinili, a bila bi tolika gužva da neki ne bismo mogli naći mjesta gdje bismo spustili čelo."

Ispričao nam je Ibrahim b. Musa i kazao: Obavijestio nas je Hišam b. Jusuf da ih je obavijestio Ibn Džurejdž, rekavši: Obavijestio me je Ebu Bekr b. Ebi Mulejke, prenijevši od Osmana b. Abdurrahmana et-Tejmija, on od Rebia b. Abdullaha b. El-Hudejrija et-Tejmija, za koga je Ebu Bekr rekao: "Rebia je bio jedan od dobrih ljudi..." – pričao je o Rebijevom prisustvu džumi kada je Omer b. El-Hattab na minberu citirao suru En-Nahl. Kada je došao do ajeta u kome je sedžda, sišao je s minbera i učinio sedždu, te su je i ljudi učinili. Sljedećeg petka Omer je citirao istu suru, a kada je došao do ajeta u kome je sedžda, rekao je: "O ljudi, učimo ajete u kojima je sedžda. Onaj ko učini sedždu ispravno je postupio, a onaj koji je ne učini nije pogriješio." Omer, radijallahu anhu, tom prilikom nije učinio sedžde. Nafi je prenio od Ibn Omera, radijallahu anhuma, koji je dodao: "Allah nam sedždu-tilavet nije učinio obaveznom, ostavljeno je da je čini ko hoće."

Ispričao nam je Musedded i kazao: Nama je ispričao mu'temir, koji je kazao: Čuo sam oca kada je kazao: Ispričao mi je Bekr, prenijevši od Rafia, koji je rekao: "Klanjao sam jaciju sa Ebu Hurejreom. Proučio je Izes-semaun-šekkat i učinio sedždu. ‘Kakva je to sedžda?' – upitah (veli Ebu Rafi). On reče: ‘Činio sam je za Ebul-Kasimom i činit ću je sve dok se sa njim ne susretnem.'"

Ispričao nam je Sadeka b. El-Fadl i kazao: Obavijestio nas je Jahja b. Seid, prenijevši od Ubejdullaha, on od Nafia, a on od Ibn Omera, radijallahu anhuma, koji je kazao: "Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, bi učio suru u kojoj ima sedžda i učinio bi je. Sa njim bismo je i mi učinili, a neko od nas, zbog gužve, ne bi našao mjesta na koje bi spustio čelo."