Pomračenja (Kusuf)

Ispričao nam je Amr b. Avn i kazao: Nama je ispričao Halid, prenijevši od Junusa, on od El-Hasana, a on od Ebu Bekrea, koji je kazao: "Bijasmo kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kad je nastupilo pomračenje Sunca. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ustade i pođe vukući svoj ogrtač dok ne uđe u džamiju. Ušli smo i mi. Klanjao nam je dva rekata, a kada se Sunce ukazalo, on reče: ‘Pomračenje Sunca i Mjeseca ne nastupa ni zbog čije smrti. Kad vidite da se neko od njih pomračilo, klanjajte i molite se sve dok pomračenje ne prestane."

Ispričao nam je Šihab b. Abbad i kazao: Nama je ispričao Ibrahim b. Humejd, prenijevši od Ismaila, a on od Kajsa, koji je kazao: Čuo sam Ebu Mes‘uda kada veli da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Pomračenje Sunca i Mjeseca ne nastupa ni zbog čije smrti. To su dva znaka od (mnogobrojnih) Allahovih znakova. Kada vidite da se neko od njih pomračilo, ustanite i klanjajte."

Ispričao nam je Asbeg i kazao: Obavijestio me je Ibn Vehb i kazao: Mene je obavijestio Amr, prenijevši od Abdurrahmana b. El-Kasima, koji mu je prenio od svoga oca, a on od Ibn Omera, radijallahu anhuma, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Pomračenje Sunca i Mjeseca ne nastupa ni zbog čije smrti niti života, to su samo znaci od (mnogobrojnih) Allahovih znakova. Kada vidite (da se neko od njih pomračilo), klanjajte."

Ispričao nam je Abdullah b. Muhammed i kazao: Nama je ispričao Hašim b. El-Kasim i kazao: Nama je ispričao Šejban Ebu Muavija, prenijevši od Zijada b. Ilake, a on od El-Mugirea b. Šu‘bea, koji je kazao: "Onoga dana kada je umro Poslanikov sin Ibrahim nastupilo je pomračenje Sunca. Ljudi rekoše: ‘Pomračenje Sunca je nastupilo zbog Ibrahimove smrti.‘, a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaza: ‘Pomračenje Sunca i Mjeseca ne nastupa ni zbog čije smrti niti života. Kad vidite da se neko od njih pomračilo, klanjajte i molite se Allahu.‘"

Ispričao nam je Abdullah b. Mesleme, prenijevši od Malika, on od Hišama b. Urvea, on od svoga oca, a on od Aiše, koja je kazala: "Nastupilo je pomračenje Sunca, pa je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao sa ljudima. Stupio je u namaz i dugo se zadržao na kijamu. Potom je otišao na ruku' i tu se dugo zadržao. Nakon toga se podigao sa ruku'a i dugo stajao na kijamu, ali malo kraće od prvog (kijama). Zatim je ponovo otišao na ruku' i na njemu dugo ostao, ali kraće nego na prvom. Onda je učinio sedžde, dugo se zadržavajući na njima. Na drugom rekatu je činio isto kao i na prvom. Kad je završio namaz, Sunce se već bijaše pojavilo. Potom je svijetu održao govor (hutbu). Nakon što se Allahu zahvalio i izrekao riječi pohvale na Njega, rekao je: ‘Sunce i Mjesec su dva znaka od (mnogobrojnih) Allahovih znakova. Njihovo pomračenje ne nastupa ni zbog čije smrti niti života. Kad vidite da se neko od njih pomračilo, molite se Allahu, izgovarajte tekbire, klanjajte i dijelite milostinju! O Muhammedov ummete, tako mi Allaha, nijedan od vas tako ljubomorno ne pazi na (nekoga) kao što Allah pazi na Svoga roba ili robinju da ne počine blud. O Muhammedov ummete, tako mi Allaha, kada biste znali ono što ja znam, malo biste se smijali a više biste plakali!‘"

Ispričao nam je Ishak i kazao: Obavijestio nas je Jahja b. Salih i kazao: Ispričao nam je Muavija b. Sellam b. Ebi Sellam el-Habeši ed-Dimaški i kazao: Nama je ispričao Jahja b. Ebi Kesir i kazao: Obavijestio me je Ebu Seleme b. Abdurrahman b. Avf ez-Zuhri, prenijevši od Abdullaha b. Amra, radijallahu anhuma, koji je kazao: "Kada je u doba Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nastupilo pomračenje Sunca, bilo je oglašeno: ‘Zajednički namaz!'"

Ispričao nam je Jahja b. Bukejr i kazao: Meni je ispričao El-Lejs, prenijevši od Ukajla, a on od Ibn Šihaba (h). A ispričao mi je Ahmed b. Salih i kazao: Nama je ispričao Anbese i kazao: Nama je ispričao Junus, prenijevši od Ibn Šihaba, koji je kazao: Ispričao mi je Urve, prenijevši od Aiše, Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, supruge, koja je kazala: "Za Vjerovjesnikovog, sallallahu alejhi ve sellem, života se dogodilo pomračenje Sunca. On je otišao u džamiju i iza sebe ljude poredao u safove. Potom je stupio u namaz izgovorivši početni tekbir. Na kijamu je učio dugo, a onda je izgovorio tekbir i otišao na ruku', zadržavši se dugo i na njemu. Zatim je podigao glavu izgovorivši: Semiallahu limen hamideh. Nije otišao na sedždu, nego je stao i nastavio dugo učiti, ali nešto kraće nego prvi put. Zatim je izgovorio tekbir i (ponovo) otišao na ruku', ostavši na njemu dugo, ali kraće nego prvi put. Zatim je rekao: Semiallahu limen hamideh, Rabbena lekel-hamdu, a potom otišao na sedždu. Na drugom rekatu je isto postupio, klanjao je četiri rekata i učinio četiri sedžde. Sunce se pojavilo prije nego je završio. Potom je ustao i zahvalio se Allahu onako kako mu dolikuje, a onda rekao: ‘Oni (Sunce i Mjesec) su znakovi od mnogobrojnih Allahovih znakova. Njihovo pomračenje ne nastupa ni zbog čijeg života niti smrti. Kad ugledate njihovo (pomračenje), pohitajte na namaz.'" Kesir b. Abbas je pričao da je Abdullah b. Abbas, radijallahu anhuma, ispričao o pomračenju Sunca onako kao što stoji u hadisu Urvea od Aiše. "Rekao sam" – veli Ez-Zuhri – "Urveu: ‘Tvoj brat (Abdullah b. Ez-Zubejr) u namazu prilikom pomračenja Sunca u Medini nije ništa dodavao na dva rekata. Klanjao ih je poput sabahskog farza.' 898 ‘Da.' – odgovorio je on – ‘On je odstupio od suneta.'"

Ispričao nam je Seid b. Ufejr i kazao: Nama je ispričao El-Lejs; kaže: Meni je ispričao Ukajl, prenijevši od Ibn Šihaba, koji je kazao: Obavijestio me je Urve b. Ez-Zubejr da ga je Aiša, Vjerovjesnikova, sallallahu alejhi ve sellem, supruga obavijestila, rekavši: "Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je klanjao na dan kad se Sunce pomračilo. Stao je i izgovorio početni tekbir, a onda je dugo učio. Potom je otišao na ruku' i dugo ostao na njemu. Onda je podigao glavu i izgovorio: Semiallahu limen hamideh, a nakon toga stao i nastavio dugo učiti, ali kraće nego prvi put. Zatim je otišao na ruku' dugo se zadržavši na njemu, ali kraće nego prvi put. Potom je otišao na sedždu i na njoj se dugo zadržao. Isto je radio i na drugom rekatu. Onda je predao selam, a Sunce se već bilo pojavilo. Tad je održao hutbu ljudima, osvrnuvši se i na pomračenje Sunca i Mjeseca. Rekao je: ‘Njih dvoje su znakovi od mnogobrojnih Allahovih znakova i ne pomračuju se ni zbog čije smrti niti života.' kada ugledate pomračenje jednog od njih dvoje, pohitajte na namaz.'"

Ispričao nam je Kutejbe b. Seid i kazao: Nama je ispričao Hammad b. Zejd, prenijevši od Junusa, on od El-Hasana, a on od Ebu Bekrea, koji je kazao da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Sunce i Mjesec su znakovi od mnogobrojnih Allahovih znakova i ne pomračuju se ni zbog čije smrti niti života, nego njima Uzvišeni Allah zastrašuje Svoje robove." Ebu Abdullah je kazao: "Abdulvaris, Šu'be, Halid b. Abdullah i Hammad b. Seleme nisu od Junusa spomenuli riječi: "njima Allah zastrašuje Svoje robove". U drugom senedu, Junusa slijedi Musa, prenoseći od Mubareka, on od Hasana Basrija; koga je obavijestio Ebu Bekr, prenoseći od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem: "Uzvišeni Allah tako (pomračenjem Sunca i Mjeseca) zastrašuje svoje robove." Isti hadis je prenio Eš'as od El-Hasana.

Ispričao nam je Abdullah b. Mesleme, prenijevši od Malika, on od Jahjaa b. Seida, on od Amre bint Abdurrahman: "Aiši je došla neka jevrejka da je nešto pita. Nakon pitanja joj je rekla: ‘Neka te Allah sačuva od kaburske patnje!' Čuvši to, Aiša je upitala Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ‘Hoće li ljudi patiti u svojim kaburima?' Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je kod Allaha zatražio utočište od toga."

Potom je jednog jutra uzjahao svoju jahalicu i otišao. Pošto je nastupilo pomračenje, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, se vratio sredinom prijepodneva i, prošavši između soba svojih supruga, (ušao u džamiju) i stao da klanja. Za njim je pristao i svijet. Na kijamu se dugo zadržao, a onda je otišao na ruku'. I na ruku' se dugo zadržao. Potom se podigao sa ruku'a i nastavio da uči. Na kijamu je dugo ostao, ali kraće nego prvi put. Zatim je otišao na ruku' i na njemu se dugo zadržao, ali kraće nego prvi put. Nakon toga se podigao i otišao na sedždu. Podigavši se sa sedžde, nastavio je da uči. Na kijamu je dugo ostao, ali kraće nego prethodni put. Potom je otišao na ruku', dugo se zadržavši, ali kraće nego prethodnog puta. Potom se podigao sa ruku'a i nastavio da uči. Na kijamu se, također, dugo zadržao, ali kraće nego prethodnog puta, a onda je ponovo otišao na ruku'. Na ruku'u se, također, dugo zadržao, ali kraće nego prethodnog puta. Potom se podigao sa ruku'a i otišao na sedždu. Nakon što je završio namaz, kazao je (ljudima) ono što je Allah htio da kaže, a onda im naredio da traže utočište od kaburske patnje.

Ispričao nam je Ebu Nuajm i kazao: Nama je ispričao Šejban, prenijevši od Jahjaa, on od Ebu Selemea, a on od Abdullaha b. Amra, koji je kazao: "Kada je u vrijeme Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nastupilo pomračenje Sunca, oglašeno je: Es-salatu džami'a! / Zajednički namaz! Vjerovjesnik je klanjao jedan rekat, učinivši dva ruku'a i sedžde, a potom je ustao i klanjao još jedan rekat, učinivši dva ruku'a i sedžde. Potom je sjeo, a Sunce se pojavilo. Tada je Aiša rekla: ‘Nikada nisam učinila duže sedžde od ove.'"

Ispričao nam je Abdullah b. Mesleme, prenijevši od Malika, on od Zejda b. Eslema, on od Ataa b. Jesara, a on od Abdullaha b. Abbasa, koji je kazao: "Pomračenje Sunca je nastupilo, pa je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, (povodom toga) klanjao namaz. Na kijamu je dugo stajao, koliko bi se mogla proučiti sura El-Bekare. Zatim je otišao na ruku', dugo se zadržavši na njemu, a potom se digao sa ruku'a i nastavio učiti. Na kijamu je dugo stajao, ali kraće nego prvi put. Potom je otišao na ruku', i na njemu se dugo zadržao, ali kraće nego prvi put, a onda je otišao na sedždu. Sa sedžde se podigao (na drugi rekat). Na kijamu je dugo stajao, ali kraće nego na prethodnom. Zatim je otišao na ruku', dugo se zadržavši, ali kraće nego prethodnog puta. Potom se podigao na kijam. Na kijamu je dugo stajao, ali kraće nego na prethodnom. Nakon toga je otišao na ruku' i dugo ostao na njemu, ali kraće nego na prethodnom. Potom je otišao na sedždu i završio namaz, a Sunce se već pojavilo. Kazao je: ‘Sunce i Mjesec su znakovi od mnogobrojnih Allahovih znakova i ne pomračuju se ni zbog čije smrti niti života. Kada ugledate pomračenje jednog od njih dvoje, spominjite Allaha!' Prisutni upitaše: ‘Allahov Poslaniče, dok si bio u namazu, vidjeli smo te kako nešto dohvaćaš a onda se povlačiš?' On reče: ‘Vidio sam Džennet, pa sam htio dohvatiti jedan grozd hurmi iz njega. Da sam ga dohvatio, od njega biste mogli jesti preostali dio ovoga svijeta. Potom mi je pokazan Džehennem, do danas ništa strašnije nisam vidio. I vidio sam da većinu stanovnika u njemu sačinjavaju žene.' ‘Zbog čega?' – upitaše prisutni, a Poslanik kaza: ‘Zbog toga što su nezahvalne muževima i zaboravljaju na dobro (učinjeno) prema njima. Kada bi nekoj od njih stalno činio dobro, a potom od tebe doživjela samo nešto neprijatno, rekla bi: ‘Ja od tebe nikad ne vidjeh dobra.'"

Ispričao nam je Abdullah b. Jusuf i kazao: Obavijestio nas je Malik, prenijevši od Hišama b. Urvea, on od svoje supruge Fatime bint El-Munzir, a ona od Esme bint Ebu Bekr, radijallahu anhuma, koja je kazala: "Došla sam kod Aiše, Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, supruge kada se Sunce pomračilo. Ljudi su bili u namazu, a i Aiša je sa njima bila u namazu. ‘Šta je ljudima?' – upitah. Aiša rukom pokaza na nebo i izgovori: Subhanallah! Upitah: ‘To je neki znak?', a ona rukom potvrdi. Tad i ja stupih u namaz. Stajala sam na kijamu dok ne osjetih nesvjesticu. Onda sam se polila vodom po glavi. Pošto završi namaz, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zahvali Allahu i izgovori riječi hvale o Njemu, a onda kaza: ‘Sve što ranije nisam vidio, vidio sam na ovom mjestu, čak i Džennet i Džehennem. Objavljeno mi je da ćete u kaburima biti iskušavani poput (ili: približno) iskušenja sa Dedžalom. Ljudi će biti upitani: ‘Šta znaš o ovom čovjeku?' Vjernici (ili: iskreni vjernici) će reći: ‘To je Muhammed, Allahov poslanik. Donio nam je jasne dokaze i uputu i mi smo mu se odazvali; vjerovali smo u njega i slijedili ga.' Tada će mu se reći: ‘Ugodno spavaj, znali smo da ćeš to znati.' A munafici (ili: kolebljivci) će reći: ‘Ne znam, čuo sam ljude da nešto govore, pa sam i ja to govorio.'"

Ispričao nam je Rebi b. Jahja i kazao: Nama je ispričao Zaide, prenijevši od Hišama, on od Fatime, a ona od Esme, koja je kazala: "Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je, prilikom namaza radi pomračenja (Sunca ili Mjeseca) preporučivao oslobađanje robova."