Namaz u strahu

Ispričao nam je Ebul-Jeman i kazao: Obavijestio nas je Šuajb rekavši: "Pitao sam Ez-Zuhrija da li je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao namaz dok bi osjećao strah? On reče: ‘Obavijestio me je Salim da je Abdullah b. Omer, radijallahu anhuma, rekao: ‘Bio sam sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, u vojnom pohodu prema Nedždu. Susreli smo se sa neprijateljem i svoje snage rasporedili naspram njega. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je ustao da nam klanja, a sa njim je ustala i jedna skupina da klanja, dok je druga ostala naspram neprijatelja. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je sa onima koji su klanjali sa njim obavio ruku' i dvije sedžde, te su oni zauzeli položaje grupe koja nije klanjala, a ovi su došli (da klanjaju), pa je i sa njima Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao jedan rekat i obavio dvije sedžde, a zatim predao selam. Potom je svaki od njih pojedinačno ustao i samostalno obavio jedan rekat i dvije sedžde.''"

Ispričao nam je Seid b. Jahja b. Seid el-Kureši i kazao: Meni je ispričao moj otac i kazao: Nama je ispričao Ibn Džurejdž, prenijevši od Musaa b. Ukbea, on od Nafia, a on od Ibn Omera – slično Mudžahidovom predanju: "A ukoliko se sukobite sa neprijateljem, klanjajte stojeći." Ibn Omer je dodao da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: "Ukoliko nevjernici budu brojniji, neka (vjernici) klanjaju kako mogu: stojeći i jašući."

Ispričao nam je Hajve b. Šurejh i kazao: Nama je ispričao Muhammed b. Harb, prenijevši od Ez-Zubejdija, on od Ez-Zuhrija, on od Ubejdullaha b. Abdullaha b. Utbea, a on od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, koji je kazao: "Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je ustao (da klanja namaz). Sa njim su i ljudi ustali. Poslanik je izgovorio tekbir a sa njim su ga i oni izgovorili. Potom je otišao na ruku', a sa njim je na ruku' otišao i jedan dio ljudi. Potom se spustio na sedždu, a i jedan dio ljudi je sa njim otišao na sedždu. Zatim je ustao na drugi rekat, a oni što su sa njim bili na sedždi ustali su i budno čuvali svoju braću. Zatim je ona druga skupina sa njim učinila ruku' i sedžde. Svi su klanjali, ali su i jedni druge čuvali."

Ispričao nam je Jahja (b. Džafer el-Buhari) i kazao: Nama je ispričao Veki, prenijevši od Alija b. Mubareka, on od Jahjaa b. Ebi Kesira, on od Ebu Selemea, a on od Džabira b. Abdullaha, koji je kazao: "Na dan Bitke na Hendeku došao je Omer i počeo grditi kurejšijske nevjernike. Rekao je: ‘Allahov Poslaniče, nisam klanjao ikindiju a Sunce gotovo da je zašlo!' Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaza: ‘Tako mi Allaha, ni ja je nisam još klanjao.' Zatim su se spustili u dolinu Buthan. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je uzeo abdest i klanjao ikindiju nakon što je Sunce zašlo, a potom je klanjao i akšam."

Ispričao nam je Abdullah b. Muhammed b. Esma i kazao: Nama je ispričao Džuvejrija, prenijevši od Nafia, a on od Ibn Omera, koji je kazao: "Vraćajući se iz Bitke El-Ahzab, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nam je rekao: ‘Neka niko ne klanja ikindiju dok ne stignemo u pleme Benu Kurejza. Neki su ikindiju klanjali na putu, a neki su rekli: ‘Nećemo je klanjati dok ne stignemo tamo.' Ovi što su je klanjali u putu su rekli: ‘Mi ćemo je klanjati jer Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, to od nas nije želio. To je Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, spomenuto i on nikoga od njih nije ukorio."

Ispričao nam je Musedded i kazao: Nama je ispričao Hammad b. Zejd, prenijevši od Abdulaziza b. Suhejba i Sabita el-Bunanija, a njih dvojica od Enesa b. Malika: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je klanjao sabah (pred Hajberom) još za sumraka, a onda je uzjahao kamilu uzviknuvši: ‘Allahu ekber! / Allah je najveći! Uništen bio Hajber! Pošto se spustismo u predvorje naselja, zlo jutro će osvanuti onima koji su bili opomenuti. (Es-Saffat, 177)' Ljudi koji su izišli iz kuća radi svojih poslova povikali su: ‘Muhammed sa vojskom!' (Riječ el-hamis ovdje znači: vojska) Pred njima se, uistinu, pojavio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. (Kada se bitka završila) naredio je da se vojno sposobni pobiju, a da se njihove porodice porobe. Safija je prvo dodijeljena Dihjeu el-Kelbiju, a poslije Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, koji se vjenčao njom, a umjesto vjenčanog dara ju je oslobodio." Abdulaziz upita Sabita: "Ebu Muhammede, jesi li pitao Enesa b. Malika šta joj je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, dao kao vjenčani dar?" "Dao joj je slobodu." – rekao je Sabit i osmjehnuo se.