Objava (Početak objave)

Ispričao nam je El-Humejdi Abdullah b. Ez-Zubejr i kazao: Nama je ispričao Sufjan i kazao: Nama je ispričao Jahja b. Seid el-Ensari i kazao: Obavijestio me je Muhammed b. Ibrahim et-Tejmi da je čuo Alkamea b. Vakkasa el-Lejsija kada veli: Čuo sam Omera b. El-Hattaba kada je na minberu kazao: Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada kaže: "Djela se vrednuju prema namjerama, i osobi će pripasti nagrada shodno onome što je naumila. Čija hidžra bude radi ovosvjetske koristi ili radi žene, da bi se njome oženio, njegova hidžra će biti radi onoga radi koga (ili: radi čega) je učinjena.

Ispričao nam je Abdullah b. Jusuf i kazao: Obavijestio nas je Malik, prenijevši od Hišama b. Urvea, on od svoga oca, a on od Aiše, majke pravovjernih, radijallahu anha, da je El-Haris b. Hišam, radijallahu anhu, upitao Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, rekavši: "Allahov Poslaniče, na koji način ti dolazi Objava?" Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: "Nekad mi dođe poput zvuka zvona, i to mi je najteži način. Kad prestane, ja zapamtim ono što mi je rečeno. Nekad mi se melek pojavi u liku čovjeka i govori mi, a ja upamtim ono što mi kaže." Aiša kaže: "Kada bi mu Objava silazila u hladnom danu, nakon što bi prestala, sa čela bi mu se slijevao znoj."

Ispričao nam je Jahja b. Bukejr i kazao: Nama je ispričao El-Lejs, prenijevši od Ukajla, on od Ibn Šihaba, on od Urvea b. Ez-Zubejra, a on od Aiše, majke pravovjernih, da je kazala: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je preko istinitih snova počeo primati Objavu. Snovi su mu bili jasni poput zore. Poslije mu se omililo osamljivanje, te je počeo odlaziti u pećinu Hira radi ibadeta. Tu bi proveo određeni broj noći pa bi se vratio porodici da se snabdije hranom. Potom bi (ponovo) odlazio (u pećinu), i (opet) se vraćao Hatidži po hranu, dok mu nije došla Istina. Jedne noći, dok je boravio u pećini Hira, dođe mu melek i reče: ‘Čitaj!' ‘Ja ne znam čitati.' – reče on. ‘Melek me tad' – veli Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem – ‘uze i prigrli uza se tako čvrsto da mi bijaše teško disati. Zatim me pusti i reče: ‘Čitaj!' ‘Ja ne znam čitati.' – odgovorih, a on me uze i po drugi put prigrli uza se tako čvrsto da mi bijaše teško disati. Zatim me pusti i reče: ‘Čitaj!' ‘Ja ne znam čitati.' – odgovorih. On me uze i treći put prigrli uza se tako čvrsto da mi bijaše teško disati, a onda me pusti i reče: Čitaj u ime tvoga Gospodara Koji stvara, stvara čovjeka od ugruška! Čitaj, plemenit je Gospodar tvoj.' Nakon toga se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vratio Hatidži bint Huvejlid, radijallahu anha, a srce mu lupaše od straha. Kazao je: ‘Pokrijte me! Pokrijte me!' Pokriše ga, a kada ga strah napusti, ispriča Hatidži šta mu se desilo, i dodade: ‘Bojim se za sebe!'3 Hatidža mu kaza: ‘Ne boj se! Tako mi Allaha, Allah te nikada neće ostaviti, jer ti održavaš rodbinske veze, pomažeš slabašne, dijeliš siromašnima, ugošćavaš musafire i uvijek pomažeš istinu.' Hatidža je s njim otišla do svoga amidžića Vereke b. Nevfela b. Eseda b. Abduluzaa, koji je u predislamsko doba primio hrišćanstvo, a dobro je poznavao hebrejsko pismo, te je prepisivao iz Evanđelja na hebrejski ono što je Allah htio da prepiše. Tada je bio oronuli, slijepi starac. Hatidža mu reče: ‘Amidžiću, poslušaj svoga bratića.' Vereka ga upita: ‘Šta si to vidio?' Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ga obavijesti o onome što je vidio i doživio, a Vereka mu reče: ‘To je bio melek, njega je Allah slao i Musau. Kamo sreće da sam mlad pa da doživim vrijeme kada te tvoj narod bude progonio.' ‘A zar će me progoniti?' – upita Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. ‘Hoće.' – reče on – ‘Nikada nijedan čovjek nije došao sa sličnim onim sa čim si ti došao a da nije zlostavljan zbog toga. Ako to doživim, pomoći ću te koliko god budem mogao.' Nedugo nakon ovoga Vereka je umro, pa je Objava neko vrijeme bila prekinuta."

Ibn Šihab kaže: "Obavijestio me je Ebu Seleme b. Abdurrahman da je Džabir b. Abdullah el-Ensari, pričajući o prekidu Objave, kazao (da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem) rekao: ‘Dok sam išao (putem), začuh glas s neba. Podigoh pogled i ugledah meleka koji mi je dolazio u pećinu Hira, sjedio je na stolici između nebesa i zemlje. Prepadoh se, te se vratih kući i rekoh: ‘Pokrijte me! Pokrijte me!' Tim povodom je Uzvišeni Allah objavio: O ti pokriveni, ustani i opominji, i Gospodara svoga veličaj, i haljine svoje očisti, i kumira se kloni! (El-Muddesir, 1-5) Objava je od tada često i kontinuirano silazila.'" Iste hadise su prenijeli i Abdullah b. Jusuf, Ebu Salih i Hilal b. Reddad od Ez-Zuhrija. Junus i Ma'mer su rekli: "Drhtala mu je koža na grudima."

Ispričao nam je Musa b. Ismail i kazao: Nama je ispričao Ebu Avane i kazao: Nama je ispričao Musa b. Ebi Aiša i kazao: Nama je ispričao Seid b. Džubejr, prenijevši od Ibn Abbasa, koji je u vezi sa riječima Uzvišenog: Ne izgovaraj Kur'an jezikom svojim da bi ga što prije zapamtio. (El-Kijame, 16), rekao: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je više puta ponavljao ono što bi mu bilo objavljeno te je često mrdao usnama." – Ibn Abbas je kazao: "Evo ja ću zamrdati usnama onako kako je to činio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem." A Seid je kazao: "Evo ja ću zamrdati usnama na način kako sam vidio Ibn Abbasa da to čini, pa je zamrdao svojim usnama." – "Ovim povodom je Uzvišeni Allah objavio: Ne izgovaraj Kur'an jezikom svojim da bi ga što prije zapamtio, mi smo dužni da ga saberemo da bi ga ti čitao. To znači: Mi smo dužni da ti ga saberemo u grudima da bi ga čitao. A kada ga čitamo, ti prati čitanje njegovo. To znači: Ti šuti i slušaj čitanje njegovo. A poslije, mi smo dužni da ga objasnimo. Znači: Mi smo dužni omogućiti ti da ga učiš. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je nakon ovoga, kad god bi mu došao Džibril, šutio i slušao. A kad bi on otišao, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, bi to učio onako kao što je učio Džibril."

Ispričao nam je Abdan i kazao: Obavijestio nas je Abdullah i kazao: Nas je obavijestio Junus, prenijevši od Ez-Zuhrija (h). A ispričao nam je Bišr b. Muhammed i kazao: Obavijestio nas je Abdullah i kazao: Nas su obavijestili Junus i Ma'mer, prenijevši od Ez-Zuhrija slično i kazao: Mene je obavijestio Ubejdullah b. Abdullah, prenijevši od Ibn Abbasa: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je bio najvelikodušniji čovjek. A posebno je bio velikodušan u ramazanu, kada bi se sa njim susretao Džibril – a to se dešavalo svake noći ramazana – i poučavao ga Kur'anu. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je u dobru bio velikodušniji od poslatog vjetra."

ISPRIČAO NAM JE Ebul-Jeman el-Hakem b. Nafi’ i kazao: Obavijestio nas je Šuajb prenijevši od Ez-Zuhrija, koji je kazao: Obavijestio me je Ubejdullah b. Abdullah b. Utbe b. Mes’ud da ga je obavijestio Abdullah b. Abbas, kojega je obavijestio Sufjan b. Harb:

“U vrijeme kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sklopio primirje sa Ebu Sufjanom i kurejšijskim nevjernicima, Herakle je poslao po njega (Ebu Sufjana) i one koji su bili s njim u sastavu kurejšijske trgovačke karavane u Šamu. Njegovi izaslanici su mu stigli dok je bio u Jerusalemu, a sa njim su bili i bizantinski velikodostojnici, i pozvali ga u njegovu rezidenciju. Pošto stigoše, on pozva svoga tumača (i preko njega ih) upita: ‘Ko je od vas najbliži rođak tom čovjeku koji za sebe tvrdi da je vjerovjesnik?’ ‘Ja sam mu najbliži rođak.’ – reče Ebu Sufjan. Herakle kaza: ‘Približite mi ga, a i njegove drugove poređajte iza njega.’, a onda reče svome tumaču: ‘Reci im da ću ja pitati ovoga (pokazujući na Ebu Sufjana) o onom čovjeku (o Muhammedu). Ako bude slagao, neka ga demantiraju.’ ‘Tako mi Allaha, da se nisam stidio da će prenositi od mene laž, slagao bih.’6 – kazao je Ebu Sufjan – ‘Prvo što me je o njemu upitao bilo je: ‘Kakvog je porijekla?’ ‘Uglednog.’ – odgovorih. ‘Da li je od vas iko ikad prije njega nešto slično tvrdio?’ – upitao me je Herakle. ‘Nije niko.’ – odgovorio sam. ‘Da li je ikad iko od njegovih predaka bio vladar?’ – upita Herakle. ‘Nije.’ – odgovorio sam. ‘Da li ga više slijede ugledni ili slabašni?’ – upita Herakle. ‘Više slabašni i nejaki.’ – odgovorio sam. ‘Da li se broj njegovih pristalica povećava ili se smanjuje?’ – upita Herakle. ‘Povećava.’ – odgovorih. ‘Da li se ikad iko odmetnuo od njegove vjere nakon što ju je prihvatio?’ – upita Herakle. ‘Nije.’ – odgovorih. ‘Da li ste ga prije nego je počeo ovo tvrditi ikada optuživali za laž?’ – upita Herakle. ‘Nismo.’ – odgovorih. ‘Da li krši datu riječ?’ – upita Herakle. ‘Ne krši.’ – odgovorih – ‘Upravo smo sada sa njim sklopili primirje, pa ne znamo šta će učiniti.’ Pored onoga što sam kazao nisam mogao ništa više ubaciti. ‘Jeste li sa njim ratovali?’ – upita Herakle. ‘Jesmo.’ – odgovorih. ‘Kakav je bio ishod borbi?’ – upita Herakle. ‘Promjenljiv: nekada bi pobijedio on a nekada mi.’ – odgovorih. ‘A šta vam naređuje?’ – upita Herakle. Rekoh: ‘Govori nam da robujemo Jednom i Jedinom Bogu i da Mu ništa ne smatramo ravnim, da se ostavimo onoga što nam govore naši očevi. Naređuje nam namaz, zekat, iskrenost, krjepost i održavanje rodbinskih veza.’ (Pošto sve sasluša) Herakle reče svome tumaču: ‘Reci mu (Ebu Sufjanu): ‘Pitao sam te o njegovom porijeklu, a ti si rekao da je uglednog porijekla. Svi poslanici su dolazili iz najuglednijih porodica svoga naroda. Pitao sam te da li je ikad neko od vas prije njega nešto slično tvrdio. Rekao si da nije. Da je ikad iko prije njega nešto slično tvrdio, pomislio bih da slijedi riječi prije njega izgovorene. Pitao sam te da li je ikad iko od njegovih predaka bio vladar. Rekao si da nije. Da je bio, pomislio bih da on hoće vlast svojih predaka. Pitao sam te jeste li ga sumnjičili za laž prije nego je počeo tvrditi ovo što tvrdi. Rekao si da niste. Smatram nelogičnim da bi lagao na Boga ako od ranije nije lagao svoj narod. Pitao sam te da li ga slijede ugledni ili slabašni. Rekao si da ga uglavnom slijede slabašni, a takvi su najčešće slijedili i ranije poslanike. Pitao sam te da li se broj njegovih sljedbenika povećava ili se smanjuje. Rekao si da se povećava. A vjerovanje se neprestano povećava sve dok se ne upotpuni. Pitao sam te da li se iko odmetnuo od njegove vjere nakon što ju je prihvatio. Rekao si da nije. To se dešava sa vjerovanjem kad se ugnijezdi u srcima. Pitao sam te da li krši datu riječ. Rekao si da ne krši. Samo poslanici nikada ne krše datu riječ. Pitao sam te šta vam naređuje. Rekao si da vam naređuje da robujete samo Allahu i da mu ništa ne smatrate ravnim, i da vam zabranjuje da se klanjate kipovima. Naređuje vam namaz, iskrenost i krjepost. Ako je istina sve što si kazao, on bi uskoro mogao zavladati i ovim tlom pod mojim stopalima. Znao sam da bi se uskoro mogao pojaviti poslanik, ali nisam mislio da će biti od vas. Kad bih znao da ću doći do njega, dobro bih se potrudio da stignem do njega. A kad bih se sa njim susreo, prao bih mu noge.’’ Herakle potom zatraži pismo koje mu je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao po Dihjeu7, koji ga je predao guverneru Basre8. U pismu je bilo napisano:

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Od Muhammeda, Allahovog roba i poslanika, Heraklu, vladaru Bizanta. Spas onome koji slijedi Ispravan put! Pozivam te pozivom islama: primi islam – bit ćeš spašen. Allah će ti dati duplu nagradu. Ako odbiješ, nosit ćeš i svoj grijeh i grijeh svojih sljedbenika. O sljedbenici Knjige, dođite da se okupimo oko riječi i nama i vama zajedničke: da se nikome, osim Allahu, ne klanjamo, da nikoga Njemu ravnim ne smatramo i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne držimo! Pa ako oni ne pristanu, vi recite: ‘Budite svjedoci da smo mi muslimani!’ (Ali Imran, 6) Ebu Sufjan kaže: ‘Pošto je Herakle završio sa govorom i čitanjem pisma, oko njega nastade žagor. Mi bijasmo udaljeni. Pošto se osamismo, rekoh svojim saputnicima: ‘Mora da je ugled Ebu Kebšea (Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem) porastao čim ga se plaši i vladar El-Asferovih potomaka.9 Od tog momenta sam bio uvjeren da će Muhammed pobijediti, sve dok se i meni Allah nije smilovao da prihvatim islam.’ Ibnun-Nazur10, gradonačelnik Jerusalema, Heraklov prijatelj i hrišćanski biskup Šama, ispričao je: ‘Pošto je stigao u Jerusalem, Herakle se jednog jutra probudio neraspoložen. Neki prijatelji su mu rekli: ‘Ne poznajemo te takvog.’ Ibnun-Nazur veli da je Herakle bio astrolog (vrač) i da je posmatrao nebeska tijela. Na pitanje prisutnih (šta je na njima vidio), odgovorio je: ‘Dok sam noćas posmatrao nebeska tijela, vidio sam da će vođa onih što se obrezuju pobijediti. (Recite mi) koji se narod u današnje vrijeme obrezuje? Prisutni rekoše: ‘Danas se samo Jevreji obrezuju, ali neka te oni ne brinu. Svim gradovima tvoga carstva napiši da se Jevreji pobiju.’ Dok su oni razgovarali, Heraklu je doveden čovjek koga je poslao Gassan (guverner Basre) da ga obavijesti o pojavi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Pošto ga Herakle ispita, reče: ‘Pogledajte je li obrezan ili nije.’ Pošto ga pregledaše, Heraklu rekoše da jeste obrezan. On ga upita o Arapima, a čovjek reče: ‘Oni se obrezuju.’, a Herakle kaza: ‘To je vladar ovog naroda11, već se pojavio.’ Herakle napisa pismo svome prijatelju u Rumijji12 koji mu je bio ravan u znanju, a onda otputova u Hims. Nije ni stigao u Hims, a već mu je stigao odgovor od prijatelja. Njegovo mišljenje u vezi sa Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, je bilo identično Heraklovom – da on jeste vjerovjesnik. Tada Herakle okupi velikodostojnike Bizanta u svoj dvor u Himsu, naredi da se zaključaju vrata, a onda im se obrati riječima: ‘Narode Bizanta, ako želite spas, ako želite spoznati Pravi put, i ako želite da vaša vlast traje, dajte prisegu ovom vjerovjesniku!’ Kad to čuše, oni poput divljih zvijeri pohrliše prema zaključanim vratima. Herakle primijeti da bježe i da nisu spremni da povjeruju, te povika: ‘Vratite ih k meni!’ Pošto se vratiše, on reče: ‘One riječi sam vam uputio da bih ispitao čvrstinu i prvrženost vašoj vjeri. I eto, sad sam se uvjerio (da jeste privrženi).’ Zadovoljni onim što im je rekao, nakloniše mu se, i to bi posljednje što je prenijeto o Heraklu.”

Predanje su također zabilježili i Salih ibn Kejsan, Junus i Ma’mer od Zuhrija.