Sahihul-Buhari · Hadis 6982

Ispričao nam je Jahja b. Bukejr; kaže: Nama je ispričao El-Lejs, prenijevši od Ukajla, a on od Ibn Šihaba (h). A ispričao mi je Abdullah b. Muhammed; kaže: Nama je ispričao Abdurrezzak; kaže: Nama je ispričao Ma'mer da je Ez-Zuhri kazao: Obavijestio me je Urve, prenijevši od Aiše, radijallahu anha, koja je kazala: "Prvi način na koji je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, počeo primati Objavu bili su istiniti snovi, koji su bili jasni poput jutarnje zore. Poslije se počeo osamljivati u pećini Hira. Ponio bi hranu i određeni broj noći provodio u ibadetu. Potom bi se vratio Hatidži, koja bi ga opskrbljivala hranom. Tako je činio dok mu ne dođe Istina. Jedne noći, dok je boravio u pećini Hira, dođe mu melek i reče: ‘Čitaj!' ‘Ja ne znam čitati.' – reče on. ‘Melek me tad uze', pričao je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ‘i prigrli uzase tako čvrsto da mi bijaše poteško disati, zatim me pusti i reče: ‘Čitaj!' ‘Ja ne znam čitati.' – odgovorih. On me uze i po drugi put prigrli uzase tako čvrsto da mi bijaše poteško disati, zatim me pusti i reče: ‘Čitaj!' ‘Ja ne znam čitati.' – odgovorih. On me uze i treći put prigrli uzase tako čvrsto da mi bijaše poteško disati, zatim me pusti i reče: ‘Čitaj u ime tvoga Gospodara Koji stvara, stvara čovjeka od ugruška! Čitaj, plemenit je Gospodar tvoj, Koji poučava peru, Koji čovjeka poučava onome što ne zna. (El-Alek, 1-5)' Nakon toga se on vratio Hatidži, a srce mu lupaše od straha i reče: ‘Pokrijte me! Pokrijte me!' Oni ga pokriše, a kad mu strah prestade, on Hatidži ispriča šta mu se desilo, i dodade: ‘Bojim se za sebe.' Hatidža reče: ‘Ne! Ne boj se, već se raduj. Tako mi Allaha, Allah te nikada neće ostaviti jer ti održavaš rodbinske veze, govoriš istinu, pomažeš slabašne, dijeliš siromašnima, častiš goste i pomažeš onima kojima je potrebna pomoć.' Hatidža s njim ode do svoga amidžića Vereke b. Nevfela b. Eseda b. Abduluzzaa b. Kusajja, koji je u predislamsko doba primio hrišćanstvo. Pisao je na arapskom, pa je prepisivao Indžil i prevodio na arapskom ono što je Allah htio da on napiše. On je tada bio oronuli, slijepi starac. Hatidža mu reče: ‘Amidžiću, poslušaj svoga bratića.' Vereka mu reče: ‘Obavijesti me šta si to vidio.' Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ga obavijesti o onome što je vidio i doživio, a Vereka mu reče: ‘To je bio melek koga je Allah slao i Musau. Kamo sreće da sam mlad i da budem živ kada te tvoj narod bude progonio.' ‘A zar će me progoniti?' – upita Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. ‘Hoće.' – reče on, – ‘Nikada nijedan čovjek nije došao sa sličnim onim sa čim si ti došao, a da nije doživio neprijatnosti zbog toga. Ako doživim to vrijeme, ja ću te pomoći koliko god budem u stanju.' Nije prošlo mnogo vremena nakon ovoga Vereka je umro, a Objava je neko vrijeme bila prekinuta. Zbog toga se Vjerovjesnik, jako rastužio, pa je nekoliko puta odlazio na vrh stijene kako bi se s nje bacio. Kad god je došao na vrh stijene, Džibril mu se javio i rekao: ‘Muhammede, ti si, uistinu, Allahov Poslanik.' od toga bi mu nestajala uznemirenost i srce bi mu se potpuno smirivalo, te bi odustao od svoje namjere. Kako se vrijeme bez Objave oduljilo, on je ponovo razmišljao da učini taj korak. I kada se ispeo na vrh stijene, Džibril mu se javio s istim riječima." Ibn Abbas je kazao da riječi: falikul-isbah znače: sunčeva svjetlost danju i mjesečeva svjetlost noću. . . . .