Zbirka vjerodostojnih hadisa na bosanskom jeziku
Ispričao nam je Ibrahim b. Musa; kaže: Obavijestio nas je Hišam, prenijevši od Ma'mera, on od Ez-Zuhrija, on od Urvea, a on od Aiše, radijallahu anha, koja je kazala: "Neki muslimani su učinili hidžru u Abesiniju. I dok se Ebu Bekr pripremao za hidžru (u Medinu), Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, mu reče: ‘Polahko, nadam se da će i meni biti dopuštena hidžra.' Ebu Bekr reče: ‘Ti si mi umjesto oca, zar se nadaš i ti?' ‘Nadam.' – odgovorio je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem. Ebu Bekr je sačekao da mu se i Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, pridruži.427 On je još od prije četiri mjeseca počeo da hrani Es-Semurovim lišćem dvije jahalice koje je imao. (Urve kaže da je Aiša rekla) Dok smo jednog podneva sjedili u našoj kući, neko Ebu Bekru reče: ‘Evo nam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, prekrio je glavu i lice nekim platnom. Dolazi nam u vrijeme u kome nam nikada ranije nije dolazio.' Ugledavši ga, Ebu Bekr reče: ‘Žrtvovao bih i oca i majku za njega, mora da ga je nešto hitno dovelo ovamo.' kad Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, stiže, zatraži dozvolu za ulazak. Pošto mu je dopušteno, ušao je i rekao Ebu Bekru: ‘Neka ti koji su kod tebe iziđu vani!' Ebu Bekr reče: ‘Žrtvovao bih i oca za tebe, Allahov Poslaniče, kod mene je samo tvoja supruga.' Tada mu Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Dozvoljeno mi je da napustim Mekku.' Ebu Bekr reče: ‘Žrtvovao bih oca za tebe, Allahov Poslaniče, hoću li i ja s tobom?' ‘Hoćeš.' – odgovori Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem. Ebu Bekr na to kaza: ‘Žrtvovao bih oca za tebe, Allahov Poslaniče, uzmi jednu od ove moje dvije kamile!' Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Kad ti je platim!' ‘Tako smo ih (veli Aiša) spremili i u kožnu torbu im stavili hranu za put.' Esma bint Ebu Bekr je tom prilikom odsjekla dio svoga pojasa i njime privezala torbu, te je po tome dobila nadimak Zatun-nitak / Vlasnica pojasa. Tada su Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, i Ebu Bekr otišli do pećine na brdu koje se zove Sevr i u njoj ostali tri noći. Abdullah b. Ebi Bekr, koji bijaše pametan i razborit čovjek, kod njih dvojice bi omrkivao, a sa Kurejšijama u Mekki bi osvanjivao, pa je izgledalo da je sa njima provodio noći. Kada bi čuo da Kurejšije protiv njih dvojice kuju kakvu zavjeru, on bi njih dvojicu o tome obavještavao kada padne noć. Amr b. Fuhejre, Ebu Bekrov štićenik, noću bi do njih dogonio ovce i sahat po jaciji bi ih za njih pomuzao. Njih dvojica bi nakon toga mirno spavali sve dok ih Amir b. Fuhejre prije svanuća ne bi probudio. Tako je činio sve tri noći."