Zbirka vjerodostojnih hadisa na bosanskom jeziku
Ispričao nam je Abdulaziz b. Abdullah; kaže: Nama je ispričao Muhammed b. Džafer, prenijevši od Ebu Hazima, on od Abdullaha b. Ebi Katadea es-Selemija, a on od svoga oca, koji je kazao: "Sjedio sam s Vjerovjesnikovim, sallallahu alejhi ve sellem, ashabima u mjestu gdje smo odmarali na putu za Mekku. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je došao među nas. Ljudi su bili u obredima, a ja nisam. Dok sam popravljao svoju sandalu, ljudi su ugledali zebru, te me o tome nisu obavijestili, a željeli su da je ugledam. Kada sam se okrenuo i ugledao je, otišao sam do svoga konja, osedlao ga i uzjahao, zaboravivši da uzmem bič i koplje. Rekoh im: ‘Dodajte mi ih!' Oni rekoše: ‘Mi ti, tako nam Allaha, nećemo pomagati.' Naljutio sam se sišao s konja, uzeo bič i koplje, ponovo uzjahao i jurnuo za zebrom. Ubio sam je i dovukao, a već je bila mrtva. Nagrnuli su na nju i počeli da je jedu, bili su u dilemi da li im je dozvoljeno jesti to meso, pošto su bili u obredu. Krenuli smo, a ja sam pod ogrtač sklonio nadkoljenicu i ponio je. Kad smo stigli Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, upitali smo ga o tome, a on će na to: ‘Je li vam išta ostalo od nje?' ‘Jeste, natkoljenica.' – rekoh i dadoh mu je. On je u cijelosti ogloda, a bio je u obredu." Muhammed b. Džafer je kazao: "A ispričao mi je Zejd b. Eslem, prenijevši od Ataa b. Jesara, a on od Ebu Katadea, slično ovome."