Sahihul-Buhari · Hadis 5344

Ispričao mi je Ishak b. Mensur; kaže: Obavijestio nas je Revh b. Ubade; kaže: Nama je ispričao Šibl, prenijevši od Ibn Ebi Nedžiha: "Mudžahid je, objašnjavajući riječi: Žene su dužne da čekaju četiri mjeseca i deset dana poslije smrti svojih muževa... rekao: ‘Njima je propisano vrijeme za čekanje bilo obavezno provoditi kod porodice muža, pa je Uzvišeni Allah objavio: Oni među vama kojima se primiče smrt, a koji ostavljaju iza sebe žene – treba da im oporukom unaprijed za godinu dana odrede izdržavanje i da se one ne udaljuju iz kuće. A ako je same napuste, vi niste odgovorni za ono što one sa sobom, po zakonu, urade... (El-Bekare, 240) Allah je odredio da ona, prema oporuci, ima pravo, ako želi, stanovati godinu dana sedam mjeseci i dvadest noći, a ako želi, može i otići. Na to ukazuju riječi: ...i da se one ne udaljuju iz kuće. A ako je same napuste, vi niste odgovorni za ono što one sa sobom, po zakonu, urade. Njima je propisano vrijeme za čekanje obavezno." To je stav Mudžahida. Ata kaže da je Ibn Abbas rekao: "Spomenuti ajet je stavio izvan snage obavezu ženinog čekanja u kući njene porodice, tako da ona obavezno vrijeme za čekanje može provesti gdje hoće. Također su ovim ajetom derogirane i riječi: i da se one ne udaljuju iz kuće." Ata kaže: "Ukoliko želi, žena može obavezno vrijeme za čekanje provesti u kući svoga muža, sukladno oporuci, a ukoliko želi, može napustiti njegovu kuću i vrijeme obavezno za čekanje sprovesti gdje želi, sukladno Allahovim riječima: A ako je same napuste, vi niste odgovorni za ono što one sa sobom, po zakonu, urade." Ata kaže: "Zatim su objavljeni ajeti o nasljedstvu koji su stavili izvan snage propis o stanovanju, pa udovica može obavezno vrijeme za čekanje provesti tamo gdje želi i nema pravo na stanovanje."