Zbirka vjerodostojnih hadisa na bosanskom jeziku
Ispričao mi je Ibrahim b. Musa, prenijevši od Hišama, a on od Ma'mera (h). A ispričao mi je Abdullah b. Muhammed; kaže: Nama je ispričao Abdurrezzak; kaže: Obavijestio nas je Ma'mer, prenijevši od Ez-Zuhrija, koji je kazao; Obavijestio me je Ubejdullah b. Abdullah b. Utbe, koji je kazao: Ispričao mi je Ibn Abbas, koji je kazao: Ispričao mi je Ebu Sufjan, iz svojih usta u moje uši, rekavši: "Otputovao sam dok je između mene i Allahovog Poslanika , sallallahu alejhi ve sellem, trajalo primirje. Dok sam bio u Šamu, Heraklu je doneseno pismo od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem. Donio ga je (veli Ibn Abbas) Dihje el-Kelbi i predao ga namjesniku grada Busre koji ga je predao Heraklu. On je upitao: 'Ima li ovdje neko iz naroda ovog čovjeka koji tvrdi da je vjerovjesnik?' Rekli su da ima. Tada sam pozvan (veli Ebu Sufjan) sa skupinom Kurejšija. Ušli smo kod Herakla pa nam je rečeno da sjednemo pored njega. 'Ko je od vas u najbližem srodstvu sa čovjekom koji tvrdi da je vjerovjesnik?' – upitao je Herakle. 'Ja sam mu najbliži srodnik.' – odgovorih. Tada mi rekoše da sjednem ispred njega, a da moji drugovi sjednu meni iza leđa. Herakle reče svome prevodiocu: 'Reci im da ću ja pitati ovoga o čovjeku koji za sebe tvrdi da je vjerovjesnik. Ukoliko on nešto slaže, neka ga demantuju.' Ebu Sufjan je rekao: 'Tako mi Boga, da se nisam pobojao da će me otkriti, ja bih na njega slagao.' Potom je Herakle rekao svom prevodiocu: 'Pitaj ga kako se među njima cijeni njegovo porijeklo?' Rekoh: 'On je među nama ugledan.' 'Da li je neko od njegovih predaka bio kralj?' – upita Herakle. 'Nije.' – odgovorih. 'Jeste li ga optuživali za neistinu prije nego je počeo da tvrdi to što tvrdi?' 'Nismo.' – odgovorih. 'Da li ga slijede ugledni ljudi ili siromasi?' 'Slijede ga siromasi.' – odgovorih. 'Da li se njihov broj povećava ili smanjuje?' 'Njihov broj se povećava.' – odgovorih. 'Da li je iko napustio njegovu vjeru iz srdžbe nakon što ju je prihvatio?' 'Nije.' – odgovorio sam. 'Jeste li se borili protiv njega?' 'Jesmo.' – odgovorio sam. 'Kakav je bio ishod borbe s njim?' 'Borba između nas i njega bila je promjenljive sreće. Nekada bi pobijedio on, a nekada mi.' – odgovorio sam. 'Je li sklon prevari?' – upitao je. 'Nije,' – odgovorio sam – 'ali otkako smo na putu, ne znamo šta radi.' Tako mi Allaha, nije mi pružio priliku da ubacim ikakvu sumnjivu rečenicu osim ove. 'Da li je tako nešto govorio neko prije njega?' 'Nije.' – odgovorio sam. Zatim Herakle reče svome tumaču: 'Reci mu (tj. Ebu Sufjanu): 'Pitao sam te o njegovom porijeklu, pa si rekao da je on ugledan među vama, a poslanici su birani iz uglednika svoga naroda. Pitao sam te da li je iko od njegovih predaka bio kralj, pa si rekao da nije, pa velim da je neko od njegovih predaka bio kralj, rekao bih da čovjek traži prijesto svojih predaka. Pitao sam te da li ga slijede ugledni ili siromašni, pa si rekao da ga slijede siromašni'; a siromašni su bili sljedbenici svih poslanika. Pitao sam te jeste li ga optuživali za laž prije nego je za sebe ovo počeo tvrditi, pa si rekao da niste; ja znam da on nije mogao biti iskren prema ljudima, a lagati na Boga. Pitao sam te je li neko iz srdžbe napustio njegovu vjeru nakon što ju je primio, pa si rekao da nije, a to tako biva kada ljudi vjeru prihvate srcem. Pitao sam te da li se njihov broj povećava ili smanjuje, pa si rekao da se povećava; a takvo je stanje s vjerom dok se ne upotpuni. Pitao sam te da li ste se borili protiv njega, pa si rekao da ste ratovali protiv njega i da je nekada pobjeđivao on, a nekada vi; tako je uvijek s poslanicima: prvo budu stavljeni na kušnju, zatim, na kraju, budu pobjednici. Pitao sam te je li sklon prevari, pa si rekao da nije, a poslanici nisu skloni prevari. Pitao sam te je li tako nešto tvrdio neko prije njega, pa si rekao da nije, a da je neko nešto prije njega tvrdio, pomislio bih da on slijedi riječi koje su prije njega izgovorene.' Herakle, zatim upita: 'A šta vam naređuje?' 'Naređuje nam namaz, zekat, održavanje rodbinskih veza i čednost.' – odgovorih, a on reče: 'Ako je to što si o njemu rekao istina, on je uistinu, vjerovjesnik. Znamo da će se pojaviti, ali nisam mislio da će biti od vas. Kada bih znao da ću do njega moći doći, volio bih se s njim susresti. A da sam uz njega, noge bih mu prao. On će zavladati i ovim tlom što je pod mojim nogama.' Zatim je (veli Ebu Sufjan) zatražio pismo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i pročitao ga. U njemu je stajalo: U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Od Muhammeda, Allahovog poslanika, Heraklu, poglavaru Bizanta. Neka je mir onome koji slijedi Uputu. Zovem te zovom islama. Prihvati islam, bit ćeš spašen. Prihvati islam, Allah će ti dati dvostruku nagradu. Ako odbiješ, snosit ćeš grijeh i za sebe i za svoje podanike. O sljedbenici Knjige, dođite da se okupimo oko jedne riječi i nama i vama zajedničke: da se nikome, osim Allahu, ne klanjamo i da nikoga Njemu ravnim ne smatramo i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne držimo! Pa ako oni ne pristanu, vi recite: 'Budite svjedoci da smo mi muslimani!' (Ali Imran, 64) kad je završio s čitanjem pisma kod njega nasta velika galama i nadvikivanje. Naređeno je i mi smo odstranjeni. Pošto smo izišli, ja sam rekao svojim drugovima: 'Ugled Ibn Ebi Kebšeta je stvarno porastao, plaši ga se, eto, i kralj Bizantije.' od tada sam bio ubijeđen da će ono sa čim je došao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nadvladati. Allah mi je dao te sam primio islam." – veli Ebu Sufjan. Ez-Zuhri kaže: "Herakle je sazvao velikodostojnike Bizantijskog carstva u svoj dvor i rekao im: 'O Bizantinci, želite li spas i vječnu spoznaju i da vam se održi carstvo?' Oni su poput prestrašenih zebri ustuknuli nazad prema vratima, ali su vidjeli da su ona već zatvorena. 'Vratite ih!' – povika Herakle. Pošto ih vratiše, Herakle im reče: 'Ja sam samo htio da ispitam vašu privrženost svojoj vjeri. Od vas sam vidio ono što želim.' Oni su mu se naklonili i sa njim bili zadovoljni."