Zbirka vjerodostojnih hadisa na bosanskom jeziku
ISPRIČAO NAM JE Jahja b. Bukejr; kaže: Nama je ispričao El-Lejs, prenijevši od Ukajla, on od Ibn Šihaba, on od Urvea, a on od Aiše, koja je kazala: “Fatima, kćerka Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, poslala je nekoga da od Ebu Bekra zatraži njeno nasljedstvo od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, od onoga što mu je Allah darovao kao plijen u Medini i u Fedeku i od onog što je ostalo od petine s Hajbera, pa je Ebu Bekr rekao: ‘Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: ‘Mi (vjerovjesnici) se ne nasljeđujemo, sve što ostane iza nas ide u dobrotvorne svrhe.’ Muhammedova, sallallahu alejhi ve sellem, porodica se samo izdržava iz ovog imetka. Ja, tako mi Allaha, neću ništa izmijeniti od sadake kakva je bila u vrijeme Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Postupat ću s njom onako kako je postupao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.’ Ebu Bekr je tada odbio da išta da Fatimi. Fatima se zbog toga naljutila na Ebu Bekra. Izbjegavala ga je i sa njim nije govorila do kraja svog života. A nakon smrti Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, živjela je šest mjeseci. Kada je umrla, njen suprug Alija ju je sahranio noću, ne obavijestivši Ebu Bekra o tome, i on joj je klanjao dženazu. Dok je Fatima bila živa, Alija je bio posebno poštovan. Ali pošto je Fatima umrla, Alija je primijetio da je izgubio poštovanje ljudi, pa je tražio izmirenje sa Ebu Bekrom, kako bi mu dao prisegu jer mu je do tada nije bio dao. On je Ebu Bekru poručio: ‘Dođi kod nas, ali ne vodi nikoga sa sobom.’ On nije želio Omerovo prisustvo. Kad to ču, Omer reče: ‘Ne, tako mi Allaha, nećeš mu ići sam.’ ‘Ne mislite valjda da će mi on nešto uraditi? Tako mi Allaha, otići ću.’ – reče Ebu Bekr. Pošto je Ebu Bekr došao, Alija izgovori Šehadet i reče: ‘Mi znamo tvoju vrijednost, i ono što ti je Allah dao, i ne zavidimo ti na dobru koje ti je podario. Ali, ti si nas zanemario. Mi smatramo da zbog naše rodbinske bliskosti sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, treba da imamo više udjela u upravljanju.’ Tada Ebu Bekru zasuziše oči i on reče: ‘Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moja duša, draže mi je da održavam odnos sa rodbinom Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nego sa svojom. Što se tiče nesporazuma između mene i vas u vezi sa imetkom, ja vam od dobra nisam ništa uskratio. Sve što vam je činio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, činim i ja.’ Tad Alija reče Ebu Bekru: ‘Po podne je rok za prisegu.’ Nakon što je Ebu Bekr klanjao podne, popeo se na minber, izgovorio je Šehadet i spomenuo slučaj sa Alijom, njegovu prisegu i razloge koje je naveo kao opravdanje. Onda je Alija izgovorio riječi istigfara i Šehadet, a potom je spomenuo pravo Ebu Bekra da bude halifa istakavši da njega na takav odnos prema Ebu Bekru nije navela zavist, niti negiranje dobrota kojima je Allah odlikovao Ebu Bekra, nego to što su smatrali da bi trebali imati malo više utjecaja u upravi i to što ih je izostavio iz vijeća (šure). Zbog toga su se ljutili. Muslimani se tome obradovaše i rekoše: ‘Alija, dobro si postupio.’ Kada je Alija dao prisegu Ebu Bekru, on je ponovo postao blizak muslimanima.”