Sahihul-Buhari · Hadis 4202

ISPRIČAO NAM JE Kutejbe; kaže: Nama je ispričao Jakub, prenijevši od Ebu Hazima, a on od Sehla b. Sa’da es-Saidija, radijallahu anhu: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je vodio bitku sa mušricima. Kad je poslije bitke krenuo prema svom šatoru, i ashabi su pošli prema svojim šatorima. Jedan od njih i dalje je nastavio da progoni mušrike. Rečeno je: ‘Danas među nama nije niko bio korisniji od tog čovjeka.’ A Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘On će biti od stanovnika Džehennema.’ Čuvši to, jedan čovjek reče: ‘Ja ću ga pratiti.’ I pošao je za njim. Kad bi ovaj zastao, i on bi zastao. A kada bi krenuo dalje, i on bi krenuo za njim. Onda je ovaj čovjek teško ranjen te je ubrzao sebi smrt tako što je stavio rukohvat mača na zemlju, a vrh sebi među grudi i svom težinom se naslonio na njega i tako se ubio. Čovjek koji ga je pratio došao je Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: ‘Svjedočim da si ti, uistinu, Allahov Poslanik.’ ‘A zbog čega to govoriš?’ – upita ga Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem. On reče: ‘Pošao sam za čovjekom za koga si rekao da će biti od stanovnika Džehennema, pa su se ljudi začudili tvojim riječima. Teško je ranjen, pa je sebi ubrzao smrt tako što je stavio rukohvat mača na zemlju, a vrh sebi između grudi i svom težinom se naslonio na njega, i tako se ubio.’ Tom prilikom Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Nekada čovjek, kad ljudi gledaju, radi djela stanovnika Dženneta, a on će, ustvari, biti stanovnik Džehennema, a nekada opet, kako vide ljudi, čovjek radi djela stanovnika Džehennema, a onda na kraju bude od stanovnika Dženneta.”