Zbirka vjerodostojnih hadisa na bosanskom jeziku
ISPRIČAO MI JE Ibrahim b. Musa; kaže: Obavijestio nas je Hišam b. Jusuf, prenijevši od Ma’mera, on od Ez-Zuhrija, on od Amra b. Ebi Sufjana es-Sekafija, a on od Ebu Hurejrea, radijallahu anhu, koji je kazao: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je poslao jednu izvidnicu na čelu s Asimom b. Sabitom el-Ensarijem, djedom Asima b. Omera b. El-Hattaba. Kad su bili između Usfana i Mekke, neko je o njima obavijestio Benu Lahjan, ogranak plemena Huzejl, koje je za njima poslalo oko stotinu strijelaca. Slijedili su njihove tragove. Na jednom mjestu gdje su odsjedali i jeli našli su košpice od hurmi koje su ponijeli iz Medine na ime opskrbe. Rekoše: ‘Ovo je jesribska hurma.’ Nastavili su da slijede njihove tragove. Kad su ih ugledali, Asim i njegovi drugovi popeše se na brdo Fedfed. Oni ih opkoliše, a onda povikaše: ‘Ako nam se predate, jamčimo vam da nećemo ubiti nikoga od vas!’ Asim reče: ‘Ja se ne predajem u ruke nevjernika! Allahu, obavijesti o nama Svoga Vjerovjesnika!’ Tada ih napadoše strijelama i ubiše sedmericu, a među njima i Asima. Preostala trojica se predadoše, povjerovavši u njihovu datu riječ. To su bili: Hubejb, Zejd i još jedan čovjek. Kad su ih uhvatili, odvezali su tetive sa svojih lukova i povezali ih njima. Onaj treći čovjek reče: ‘Ovo je početak prevare!’ I odbi da im se pridruži. ‘Ja u ovima imam uzore (misleći na ubijene).’ Oni ga počeše vući i udarati, ali on odbi da pođe sa njima i oni ga pogubiše. Hubejba i Zejda su odveli i prodali u Mekki. Hubejba su kupili potomci El-Harisa b. Amira b. Nevfel. Hubejb je na dan Bitke na Bedru ubio El-Harisa b. Amira, te je kod njih ostao kao rob. Kad su se okupili da ga pogube, on je od jedne El-Harisove kćerke zatražio britvu da ukloni dlake sa stidnog mjesta. Ona mu je dala britvu. Kasnije je pričala: ‘Malo sam zanemarila svoje dijete i ono je otišlo njemu. On je uzeo mog sina u krilo, a britva mu je bila u ruci. Tom prilikom sam se jako preplašila. Primijetivši strah na mom licu, Hubejb me upita: ‘Plašiš se da ga ne ubijem? Ne ja to, inšallah, neću učiniti!’ Ona je poslije pričala: ‘Ja od Hubejba nisam vidjela boljeg zarobljenika. Vidjela sam ga, kako okovan, jede grožđe iz ruke. U to vrijeme u Mekki nije bilo nikakvih plodova. To je samo bila opskrba od Allaha. Kada su ga izveli izvan Harema da ga pogube, on im reče: ‘Dozvolite mi da klanjam dva rekata, a onda se okrenuo i rekao: Kada ne biste pomislili da se bojim smrti, ja bih još oduljio s namazom. On je prvi klanjao namaz pred smaknuće te je to postalo običaj pred pogubljenje. Onda je rekao: ‘Allahu, pobroji ih!’ A onda je citirao stih: Ne obraćam pažnju kad ginem kao musliman, / s koje će strane doći moja smrt, koja je u ime Allaha, / jer on će ukoliko bude htio blagosloviti dijelove moga rastrganog tijela. Potom mu je prišao Ukbe b. El-Haris i pogubio ga. Kasnije su Kurejšije poslali neke ljude, kad su čuli za pogibiju Asima, da im od njegovog tijela donesu dio po čemu bi ga prepoznali pošto je on ubio jednog od njihovih velikana na Bedru. Kad su ti ljudi stigli do Asimovog tijela poslat je, poput oblaka, roj osa koje su štitile Asimovo tijelo od njihovih izaslanika, tako da od njega nisu ništa mogli odsjeći.”