Zbirka vjerodostojnih hadisa na bosanskom jeziku
ISPRIČAO NAM JE Musa b. Ismail; kaže: Nama je ispričao Ibrahim; kaže: Obavijestio nas je Ibn Šihab i kazao: Mene je obavijestio Omer b. Esid b. Džarije es-Sekafi, saveznik Benu Zuhre i jedan od učenika Ebu Hurejrea, da je Ebu Hurejre, radijallahu anhu, kazao: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je poslao desetericu ljudi kao izvidnicu, na čelu sa Asimom b. Sabitom el-Ensarijem, djedom Asima b. Omera b. El-Hattaba (po majci). Kada su stigli do mjesta El-Hede, između Asfana i Mekke, vijest o njima doprla je do jednog ogranka plemena Huzejla, koji se zvao Benu Lihjan, koji na njih posla oko stotinu strijelaca. Pratili su njihove tragove. A kada na jednom mjestu gdje su odsijedali nađoše ostatke hurmi, rekoše: ‘Ovo su hurme iz Jesriba.’ I nastaviše da slijede njihove tragove. Kada ih Asim i njegovi drugovi osjetiše, pokušaše se skloniti, ali ih oni opkoliše i rekoše: ‘Iziđite podignutih ruku, a mi vam dajemo garanciju da nikoga od vas nećemo ubiti!’ Asim b. Sabit reče: ‘Ja se neću predati u ruke neprijatelja!’ i dodade: ‘Gospodaru moj, obavijesti o nama Svoga Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem!’ Oni ih tada počeše gađati strijelama i ubiše Asima (i druge), dok trojica od njih povjerovaše u njihovo obećanje i garanciju i predadoše se. To su bili Hubejb, Zejd b. Ed-Desine i još jedan čovjek. Pošto ih uhvatiše, skidoše tetive sa svojih lukova i povezaše ih. Tada ovaj treći čovjek reče: ‘Ovo je prevara! Tako mi Allaha, ja ne idem s vama! Meni su uzor oni (ubijeni). Oni ga počeše tući, ali on ne htjede da ide s njima (i oni ga ubiše). Hubejba i Zejda b. Ed-Desinu odvedoše i, nakon Bitke na Bedru, prodadoše. Pleme Bunul-Haris b. Amir b. Nevfel je kupilo Hubejba. Pošto je Hubejb na Bedru ubio El-Harisa b. Amira, oni ga držaše kao zarobljenika sve dok ne odlučiše da ga (zbog ubistva) ne ubiju. Jednog dana Hubejb od jedne El-Harisove kćerke zatraži britvu da obrije dlake sa stidnih mjesta i ona mu je dade. Dok je bila okupirana nečim drugim, njeno se dijete izgomiljalo i otišlo do njega. Ona je poslije pričala: ‘Kad sam ugledala dijete u njegovom krilu i britvu u njegovoj ruci, toliko sam se prepala da je Hubejb, primijetivši kod mene silan strah, rekao: ‘Bojiš se da ga ne ubijem? Ne, tako mi Allaha, ja to nikada ne bih uradio.’ Tako mi Allaha,’ – priča ona dalje – ‘ja nikada nisam vidjela boljeg zarobljenika od Hubejba. Jednog dana sam vidjela kako, okovan u gvožđa, iz ruke jede grožđe, i to u vrijeme kada u Mekki nije bilo nikakvih plodova. To je bila samo opskrba od Allaha. Kad su ga izveli izvan Harema da ga ubiju, Hubejb im reče: ‘Dozvolite mi da klanjam dva rekata.’ Oni mu dozvoliše te on klanja dva rekata, a zatim reče: ‘Tako mi Allaha, ja bih još klanjao da se nisam pobojao da ćete pomisliti da me je strah.’ Zatim je rekao: ‘Gospodaru moj, okupi ih i sve ih skupa uništi!’ A onda je citirao stih: Ne marim, kada ginem kao musliman, na kojoj ću strani poginuti. Ako moja smrt bude u ime Allaha, On će blagosloviti rastrgane dijelove moga tijela. Nakon toga mu je prišao Ebu Serve’a Ukbe b. El-Haris i pogubio ga. Hubejb je na taj način uveo u praksu običaj klanjanja namaza muslimanu koga ubijaju u okovima. Na dan njihove pogibije Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je obavijestio ashabe o njihovom slučaju. Kada su Kurejšije čuli za pogibiju Asima b. Sabita, koji je ubio njihovog prvaka, poslali su ljude da donesu dio njegovog tijela, po čemu će ga moći prepoznati. Međutim, Allah je iznad Asimovog tijela poslao roj pčela poput oblaka koje su ga štitile od njihovih izaslanika, tako da ništa od njega nisu mogli odsjeći.” Ka’b b. Malik je kazao: “Spomenuli su Mirarea b. Er-Rebi’a el-Amrija i Hilala b. Umejjea el-Vakifija, dvojicu dobrih ljudi koji su učestvovali u Bici na Bedru.”