Zbirka vjerodostojnih hadisa na bosanskom jeziku
ISPRIČAO NAM JE Muhammed b. Jusuf; kaže: Nama je ispričao Ahmed b. Jezid b. Ibrahim Ebul-Hasan el-Harrani; kaže: Nama je ispričao Zuhejr b. Muavija; kaže: Nama je ispričao Ebu Ishak, koji je kazao: Čuo sam El-Beraa b. Aziba, radijallahu anhuma, kada je kazao: “Ebu Bekr, radijallahu anhu, je došao mome ocu kući i od njega kupio sedlo. Rekao je Azibu: ‘Pošalji sina da ide sa mnom i da mi ga ponese. Ja sam ga odnio, a moj otac je izišao da naplati dug. Rekao je Ebu Bekru: ‘Ebu Bekre, ispričaj mi kako ste postupili dok si s Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, putovao prilikom Hidžre?‘ ‘Uredu.‘ – reče on. – ‘Nakon što smo napustli pećinu, putovali smo tu noć i sutradan do podne. Put je bio pust, niko tuda nije prolazio. Onda smo ugledali veliku stijenu koja je pravila hlad do kojeg Sunce nije dopiralo. Odsjeli smo pored nje. Ja sam svojom rukom pripremio mjesto Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, gdje će spavati. Prostro sam mu krzneni ogrtač i rekao: ‘Spavaj, Allahov Poslaniče, a ja ću čuvati stražu.‘ On je zaspao, a ja sam izišao da izvidim okolinu. Ugledao sam pastira kako se s ovcama primiče stijeni želeći u hlad koji smo mi već zauzeli. ‘Čiji si ti, mladiću?‘ – upitah ga. Ja sam jednog čovjeka iz Medine (ili: Mekke).‘ – odgovorio je on. ‘Ima li u tvom stadu muzara?‘ – upitao sam. ‘Ima.‘ – odgovori on. ‘Hoćeš li mi namusti mlijeka?‘ – upitah. ‘Hoću.‘ – odgovori on i uhvati jednu ovcu. Rekoh mu: ‘Otresi joj s vimena prašinu, dlake i trunje (Ebu Ishak kaže da je vidio El-Beraa kako udara rukom po ruci da bi pokazao kako je pastir stresao prašinju i trunje s vimena).‘ On je pomuzao ovcu u posudu, a ja sam sa sobom imao kožnu posudu koju sam ponio Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, da iz nje može piti vodu i uzimati abdest. Otišao sam Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem. Nisam želio da ga budim, ali sam ga zatekao budnog. Nasuo sam malo vode u mlijeko i rekao: ‘Pij, Allahov Poslaniče.‘ On se napio toliko da sam bio zadovoljan, a onda me je upitao: ‘Je li vrijeme za polazak?‘ ‘Jeste.‘ – rekao sam. Krenuli smo nakon što se Sunce počelo spuštati. Za nama je išao Suraka b. Malik. (Pošto ga ugledah), rekoh: ‘Uhvaćeni smo, Allahov Poslaniče!‘ A on reče: ‘Ne žalosti se, Allah je s nama.‘ Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, se obrati Allahu dovom, a Surakin konj do trbuha propade u pijesak (ili je rekao: u zemlju – Zuhejrova dilema). Suraka reče: ‘Vidim da ste molili Allaha protiv mene! Zamolite Ga da me iz ovoga izbavi, a ja Ga uzimam za svjedoka da ću od vas odvratiti sve one koji vas traže!‘ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zamoli Allaha da ga izbavi i Allah ga je izbavio. On je svakome koga je nakon toga sreo od potjere rekao: ‘Ja sam ovaj dio pretražio!‘ Vraćao bi svakoga ko bi tuda naišao i na taj način ispunio svoje obećanje.‘“448