Sahihul-Buhari · Hadis 344

Ispričao nam je Musedded i kazao: Meni je ispričao Jahja b. Seid i kazao: Nama je ispričao Avf i kazao: Nama je ispričao Ebu Redža, prenijevši od Imrana, koji je kazao: "Bili smo s Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, na putovanju. Putovali smo noću. Pred kraj noći smo popadali od umora i pospali, a za putnika nema slađeg sna od takvog. Probudila nas je sunčeva žega. Prvi se probudio taj, zatim taj, pa taj (Ebu Redža ih je spomenuo po imenima, ali ih je Avf zaboravio). Četvrti se probudio Omer b. El-Hattab. Kada bi Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, spavao, ne bi ga budili dok se on sam ne probudi, jer nisu znali šta mu se tokom spavanja događa. Pošto se Omer, koji bijaše jak čovjek, probudio i vidio šta se ljudima dogodilo, glasno je izgovorio tekbir. Sve glasnije je izgovarao tekbir, dok se i Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ne probudi. Pošto se probudio, ispričali su mu šta ih je snašlo. ‘Uredu,' – reče on – ‘pođite dalje.' Pošao je i on sa njima. Nije dugo putovao, a onda je odsjeo i zatražio vodu za abdest. Uzeo je abdest i, kad bi proučen ezan za namaz, imamio je ljudima. Pošto završi sa namazom, vidje nekog čovjeka koji stajaše po strani; on nije klanjao s njima. Upita ga: ‘Zbog čega nisi klanjao sa ovim svijetom?' ‘Odžunupio sam se, a nema vode.' – odgovori on. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, na to reče: ‘Upotrijebi čistu zemlju, ona ti je dovoljna.' Nakon toga Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nastavi put. Ljudi mu se požališe na žeđ. On siđe i zovnu nekog čovjeka (čije je ime Ebu Redža spomenuo, a Avf ga zaboravio) i Aliju i reče im: ‘Potražite nam vode!' Oni otiđoše i susretoše neku ženu koja je jahala na kamili između dva mijeha s vodom. ‘Gdje se nalazi voda?' – upitaše je. Ona reče: ‘Ja sam juče u ovo doba bila pokraj vode, a moji su već otišli.' ‘Pođi s nama.' – rekoše njih dvojica. ‘A kuda?' – upita ona. ‘Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem.' – rekoše njih dvojica. ‘Je li za njega kažu da je promijenio vjeru?' – upita ona. ‘To je taj na koga misliš.' – rekoše njih dvojica – ‘A sada pođi!' Pošto je dovedoše Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i ispričaše njen slučaj, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Spustite je s kamile.', i zatraži posudu. U nju kroz otvore mješina nasu vode, a potom pritegnu malo sveze, okrenu mješinu i povika: ‘Natočite u vaše posude i pijte.' Ko god je htio napio se i natočio. Posljednju posudu s vodom je dao onome što se odžunupio i rekao: ‘Idi i okupaj se!' Žena je stajala i posmatrala šta se događa s njenom vodom. Tako mi Allaha (veli Imran) kad joj je vraćena mješina, činilo nam se da je u njoj bilo više vode nego prije. Tada Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, reče ljudima: ‘Skupite joj štogod!' Oni joj skupiše nešto hurmi, brašna i uprženog brašna. To joj zamotaše u jedan čaršaf, postaviše je na kamilu, a hranu staviše ispred nje. Tad joj Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Znaj da tvoju vodu nismo umanjili. Nas je Allah napojio.' Ona je otišla među svoje. A pošto se dugo zadržala, upitali su je: ‘Šta te je toliko zadržalo?' ‘Čudo.' – odgovorila je ona. ‘Susrela su me dva čovjeka i odvela me onome za koga kažu da je promijenio vjeru. Uradio je tako i tako. Tako mi Boga, on ili je najveći čarobnjak u prostoru između ovoga, i ovoga' – pokazujući svojim kažiprstom i srednjakom na nebo i Zemlju,' – ili je uistinu Allahov poslanik.' Nešto kasnije su muslimani napali okolna mušrička mjesta, ali nisu mjesto iz koga je bila ova žena. Jednog dana ona reče svome narodu: ‘Mislim da su vas ovi ljudi namjerno ostavili na miru, pa hoćete li prihvatiti islam?' Oni su je poslušali i prihvatili islam."