Zbirka vjerodostojnih hadisa na bosanskom jeziku
ISPRIČAO NAM JE Jahja b. Bukejr; kaže: Nama je ispričao El-Lejs, prenijevši od Ukajla, on od Ibn Šihaba, koji je kazao: Obavijestio me je Urve da je pitao Aišu, Vjerovjesnikovu, sallallahu alejhi ve sellem, suprugu: “Šta veliš o riječima Uzvišenog: I kad bi poslanici gotovo nadu gubili i pomišljali da će ih lašcima proglasiti, pomoć Naša bi im došla. (Jusuf, 110)?“ Odgovorila je: “Njih je njihov narod u laž ugonio.“ “Tako mi Allaha,“ – rekoh – “oni su bili uvjereni u to da ih njihov narod u laž ugoni, i to nije bila sumnja!“ “O Urvica, oni su bili uvjereni u to.“ – kaza ona. Rekao sam: “Možda su bili pogrešno obaviješteni o tome?,‘ a ona reče: “Sačuvaj Bože, poslanici nisu tako mislili o svome Gospodaru. Što se tiče ovog ajeta, (oni koji su sumnjali) sljedbenici su poslanika, koji su vjerovali u svoga Gospodara, ali su im iskušenja dugo trajala i pomoć im je odgađana do te mjere da bi počeli gubiti nadu u pogledu kažnjavanja onih, iz njihovog naroda, koji su ih u laž ugonili, a onda im je došla Allahova pomoć.“ Ebu Abdullah je kazao: “Riječ istej‘esu znači: gubiti nadu.“ Minhu, tj. od Jusufa. La tej’esu min revhillahi (ne gubite nadu u Božiju milost), znači nadu.