Sulejman je prenio od Hammada, on od Ejjuba, on od Nafi'a, koji je kazao: "Ibn Omer nije nikome ostavio oporuku. Ibn Sirinu je bilo najdraže da se u vezi sa imetkom siročeta skupa nađu oni koji mu dobro misle i njegovi staratelji pa da zajednički razmatraju šta je za siroče bolje. "Kada bi Tavus bio upitan o stvari siročeta, citirao bi (ajet): Allah umije razlikovati pokvarenjaka od dobročinitelja." Ata je u vezi sa siročadima, maloljetnim i odraslim, kazao: "Staratelj će na svako siroče trošiti, shodno njegovoj potrebi, iz njegovog dijela imetka."