Zbirka vjerodostojnih hadisa na bosanskom jeziku
Ispričao nam je Ebur-Rebi' Sulejman b. Davud, a jedan njegov dio mi je pojasnio Ahmed; kaže: Nama je je ispričao Fulejh b. Sulejman, prenijevši od Ibn Šihaba ez-Zuhrija, on od Urvea b. Ez-Zubejra, Seida b. El-Musejjeba, Alkame b. Vekkasa el-Lejsija i Ubejdullaha b. Abdullaha b. Utbea, a on od Aiše, radijallahu anha, Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, supruge, kada su o njoj klevetnici iznijeli ono što su htjeli, pa je Allah odbacio tu klevetu. Ez-Zuhri je kazao: "Svi oni su mi ispričali po dio njenog slučaja. Jedno sam bolje upamtio nego drugo. Od svakog od njih sam upamtio ono što mi je prenio od Aiše. Tvrdili su da je Aiša kazala: ‘Kada bi Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, htio ići na put, suprugama bi dao da izvlače strjelice, pa koja bi izvukla svoju strjelicu ona bi sa njim išla na put. Kada je pošao u vojni pohod protiv plemena Benu Mustalik, ja sam izvukla svoju strjelicu i išla sa njim. Pošto bijaše objavljen ajet o pokrivanju žena, ja sam smještena u nosiljku na kamili. Kada je završio sa borbom, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je pošao nazad (u Medinu). Približili smo se Medini. Bila je noć kada je dat znak za pokret. Ja sam tada otišla podaleko radi obavljanja fiziološke potrebe. Pošto sam obavila fiziološku potrebu, krenula sam ka prtljagu. Primijetivši da mi nema ogrlice od azifarskog bisera, vratila sam se da je potražim. Tražeći je, zadržala sam se. Oni koji su putovali sa mnom natovarili su na kamilu moju nosiljku misleći da sam ja u njoj. Žene su u to vrijeme bile mršave i lagahne jer su jele skromnu hranu. Ljudi koji su podigli nosiljku nisu mogli primijetiti da ja nisam u njoj. Kada su oni otputovali, ja sam našla ogrlicu. Kada sam stigla do boravišta, vojska je bila sva otišla, tu nije bilo nikoga. Potom sam otišla do mjesta gdje sam odsjela misleći da će primijetiti da me nema, pa će se vratiti po mene. Dok sam ih čekala, zaspala sam. Iza vojske je izostao i Safvan b. Muattal es-Sulemi ez-Zekvani. Prolazeći pored boravišta, Safvan je primijetio da neko spava, a inače me je viđao prije naredbe o hidžabu. Približio se i povikao: ‘Svi smo mi Allahovi i svi se Njemu vraćamo!' Ja sam se na njegov povik probudila. Naredio je kamili da klekne, stavio na nju ruku i ja sam uzjahala. Vodio je kamilu na kojoj sam ja jahala sve dok nismo stigli vojsku, koja je početkom podneva sjela pored puta da se odmori. Potvoru je smislio i širio je među svijetom Abdullah b. Ubej b. Selul. Kada smo stigli u Medinu, bila sam bolesna jedan mjesec. Svijet je širio riječi klevetnika i sumnjao u moju bolest. Nisam imala Vjerovjesnikovu pažnju kakvu sam imala ranije kada bih se razboljela. On bi samo ušao, nazvao selam i rekao: ‘Kako ste?' Ja o potvori nisam ništa znala dok nisam ozdravila. Potom smo Ummu Mistah i ja izišle prema mjestu El-Menasi', gdje smo obavile fizološku potrebu, a izlazile smo samo od noći do noći. To je bilo prije nego smo imale nužnike pored stanova. U tome smo se ponašale poput ostalih Arapa koji su radi nužde izlazili izvan Medine ili u pustinju. Potom smo Ummu Mistah bint Ebu Ruhm i ja pošle nazad. Putujući, ona je posrnula i rekla: ‘Neka propadne Mistah!' Ja joj rekoh: ‘Ružno je to što govoriš za čovjeka koji je učestvovao u Bici na Bedru.' ‘Ženo,' – reče ona – ‘jesi li ti čula šta svijet priča?', i obavijesti me o kleveti. To mi pogorša bolest. Kada sam se vratila u sobu, kod mene je ušao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i upitao: ‘Kako ste?' Rekoh: ‘Dozvoli mi da odem kod roditelja.' Htjela sam od njih saznati pravu vijest. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mi dozvoli i ja otiđoh kod roditelja. Rekla sam svojoj majci šta svijet govori, a ona reče: ‘Kćerkice moja, olakšaj sebi to stanje. Malo koja lijepa žena je bila za čovjekom mirna a da joj njene inoće nisu radile protiv nje.' ‘Subhanallah,' – rekoh – ‘a svijet već o tome govori!' Tu noć sam do svanuća proplakala, i nisam mogla zaspati. Kada sam osvanula, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je pozvao Aliju b. Ebi Taliba i Usamu b. Zejda da se sa njima konsultuje u vezi sa razvodom sa mnom, jer Objava neko vrijeme nije silazila. Usame iznese ono što je u duši osjećao od ljubavi prema njima i reče: ‘Allahov Poslaniče, zadrži svoju ženu, ja o njoj znam samo dobro.' Alija b. Ebi Talib kaza: ‘Allah ti ne želi poteškoću, ima još puno žena. Pozovi robinju neka ti kaže istinu.' Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pozva Beriru i upita je: ‘Berira, jesi li kod nje vidjela nešto što te navodi na sumnju?' Berira reče: ‘Ne, tako mi Onoga Koji te je s Istinom poslao. Kod nje nisam primijetila ništa što bi se moglo smatrati mahanom, osim toga što je ona mlada žena i što je zaspala pored tijesta pa ga je ovca pojela.' Jednog dana se Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pope na minber i zatraži od Abdullaha b. Ubejja b. Selula da se izvini zbog toga, a onda kaza: ‘Ko će mi pomoći protiv čovjeka čije je uznemirenje moje žene doprlo do mene? Tako mi Allaha, ja o svojoj ženi znam samo dobro. Spominjali su (između ostalih koji su učestvovali u potvori) i Safvana, a ja o njemu znam samo dobro. On nije ulazio kod moje žene, ulazio je samo kod mene.' Tada ustade sa'd b. Muaz i reče: ‘Allahov Poslaniče, Allaha mi, ja ću ti pomoći protiv njega. Ako neko bude iz plemena Evs, mi ćemo ga mačem udariti po šiji. A ako bude od naše braće iz plemena Hazredž, u tom slučaju ćemo postupiti po tvojoj naredbi.' Zatim je ustao sa'd b. Ubade, poglavica plemena Hazredž, koji je prije bio dobar čovjek, ali ga je obuzeo ponos, te reče: ‘Lažeš, tako mi Allaha, ti ga nećeš ubiti niti si kadar to učiniti!' Tada ustade Usejd b. Hudajr i reče: ‘Ti lažeš! Tako mi Allaha, mi ćemo ga ubiti, a ti si dvoličnjak i braniš dvoličnjake.' Plemena Evs i Hazredž se tom prilikom htjedoše međusobno obračunati dok je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio na minberu, ali je on sišao i umirio ih, te ušutješe. Toga dana sam (veli Aiša) plakala. Suze su mi neprestano tekle i nisam se radovala snu. Kod mene su bili moji roditelji. Plakala sam neprestano dan i dvije noći, pomislila sam da će me plač uništiti. Dok su moji roditelji sjedili pored mene, a ja plakala, neka ensarijka je zatražila dozvolu da uđe kod mene i ja sam joj dozvolila. Ona je sjela i nastavila sa mnom plakati. Dok smo bili u takvom stanju, kod mene je ušao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i sjeo, a to nije činio otkako se o meni počelo to govoriti. Od tada je bio prošao jedan mjesec. Objava mu o mom slučaju nije sišla. Izgovorio je Šehadet, a onda rekao: ‘Aiša, do mene je o tebi doprlo to i to, pa ako si od toga čista, Allah će te sačuvati. A ako si, uistinu, pogriješila, zatraži oprost od Allaha i pokaj se, jer ako rob prizna grijeh i pokaje se, Allah će mu oprostiti.' Pošto je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, završio, meni presahnuše suze tako da sam osjećala samo po neku kap. Rekoh svome ocu: ‘Odgovori umjesto mene Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem.' On reče: ‘Ja ne znam šta bih rekao Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem.' Zatim rekoh svojoj majci: ‘Odgovori umjesto mene Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, na ono što je rekao.' Ona reče: ‘Ne, tako mi Allaha, ja ne znam šta bih rekla Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem.' Tada ja rekoh: ‘Ja sam mlada žena i ne učim mnogo Kur'an. Tako mi Allaha, ja znam šta je do vas doprlo od onoga što o meni svijet priča. To je palo na vašu dušu i vi počinjete da u to vjerujete. Ako vam kažem da sam nevina, a Allah zna da sam nevina, vi mi nećete povjerovati. Tako mi Allaha, primjer mene i vas je kao primjer u Jusufovom, alejhisselam, ocu kada je rekao: Lijepa je strpljivost, a Allah je onaj od kog se može tražiti pomoć protiv onoga što iznosi. (Jusuf, 18)' Zatim sam se pomjerila na svoju postelju nadajući se da će me Allah spasiti klevete, ali nisam očekivala da će u vezi sa mojim slučajem doći posebna Objava. Smatrala sam se nevrijednom da bi Kur'an govorio o mom slučaju. Samo sam se nadala da će Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u snu vidjeti da me Allah spašava klevete. I Allaha mi, on se nije ni pomakao, niti se iz kuće niko makao, dođe mu Objava. Obuze ga ono što ga je inače obuzimalo prilikom silaska Objave i znoj mu probi čelo u hladnom danu. Pošto to prestade, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, se nasmija. Prva riječ koju je izgovorio bila je: ‘Aiša, zahvali Allahu, spasio te je. Spustio je Objavu u kojoj se kaže da si nevina.' Tada mi majka reče: ‘Ustani (i otiđi) do Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.' ‘Ne,' – rekla sam – ‘neću da mu prilazim niti ću se ikome drugom zahvaljivati do Allahu.' Tom prilikom je Uzvišeni Allah objavio: Među vama je bilo onih koji su iznosili potvoru... (En-Nur, 11-12) Pošto je Allah to objavio o mojoj nevinosti, Ebu Bekr es-Siddik, radijallahu anhu, koji je izdržavao Mistaha b. Usasea, reče: ‘Nakon što je rekao ovo za Aišu, ja na Mistaha više nikada ništa neću potrošiti.' Tada Uzvišeni Allah objavi: Neka se čestiti i imućni među vama ne zaklinju da više neće pomagati rođake i siromahe, i one koji su na Allahovom putu rodni kraj svoj napustili; neka im oproste i ne zamjere im! Zar vam ne bi bilo drago da i vama Allah oprosti? A Allah prašta i samilostan je. (En-Nur, 2) Ebu Bekr na to reče: ‘Dakako, Allaha mi, volim da mi Allah oprosti.' i nastavi Mistahu i dalje davati ono što mu je davao. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je o mom slučaju pitao i Zejnebu bint Džahš: ‘Šta znaš o onome što si čula?' Ona je rekla: ‘Allahov Poslaniče, ja svoj sluh i svoj pogled čuvam od laži, o njoj znam samo dobro. Ona je bila' – rekla je dalje Zejneba – ‘uzdignuta u slavi pa ju je Allah sačuvao pobožnošću.'" El-Buhari je kazao: Ispričao nam je Fulejh, prenijevši od Rebi'e b. Ebi Abdurrahmana i Jahjaa b. Seida, a njih dvojica od El-Kasima b. Muhammeda b. Ebi Bekra – slično prethodnom.