Zbirka vjerodostojnih hadisa na bosanskom jeziku
Ispričao nam je Abdulaziz b. Abdullah i kazao: Meni je ispričao Muhammed b. Džafer, prenijevši od Ebu Hazima, on od Abdullaha b. Ebi Katadea es-Selemija, a on od svoga oca, radijallahu anhu, koji je kazao: "Sjedio sam sa Vjerovjesnikovim, sallallahu alejhi ve sellem, ashabima u jednom mjestu na putu za Mekku, a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bijaše nešto dalje ispred nas. Ljudi su bili u ihramima, a ja nisam. Ugledali su divljeg magarca. Popravljao sam svoju obuću te me nisu o tome ni obavijestili, a volio bih da sam ga i ja vidio. Nešto kasnije sam se okrenuo i ugledao ga. Ustao sam do svoga konja, stavio na njega sedlo i uzjahao. Zaboravio sam bič i koplje pa sam rekao nekom od prisutnih: ‘Dodaj mi bič i koplje!' ‘Ne, tako nam Allaha, mi ti u tome nećemo pomagati.' – reče taj. Naljutih se, siđoh s konja, uzeh ih, a potom ponovo uzjahah i pojurih za magarcem. Ustrijelio sam ga i donio, bio je već izdahnuo. Ashabi jedoše njegovog mesa, a kasnije su se žalili na to što su ga jeli dok su bili u ihramu. Pošli smo dalje, a ja sam uzeo dio buta i ponio sa sobom. Kad smo stigli Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pitali smo ga o tome, a on reče: ‘Imate li štogod njegovog mesa?' ‘Imamo.' – odgovorih i dadoh mu dio buta te je jeo, a bio je u ihramima." O tome mi je pričao i Zejd b. Eslem, prenijevši od Ataa b. Jesara, on od Ebu Katadea, a on od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem.