Zbirka vjerodostojnih hadisa na bosanskom jeziku
Ispričao nam je Jahja b. Bukejr, njemu je ispričao El-Lejs, prenijevši od Ukajla, on od Ibn Šihaba, on od Ubejdullaha b. Abdullaha, a on od Ibn Abbasa, a on od Omera b. El-Hattaba, radijallahu anhu, da je kazao: "Kada je umro Abdullah b. Ubej b. Selul, pozvan je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, da mu klanja dženazu. Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, stao naprijed, ja sam mu prišao i rekao: ‘Allahov Poslaniče, zar ćeš klanjati dženazu Ibn Ubejju, koji je tada zbog toga govorio tako i tako, tako i tako (ponovivši mu njegove riječi)?' Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, se nasmiješi i reče: ‘Odmakni se od mene, Omere.' Pošto sam mu to i dalje ponavljao, on kaza: ‘Meni je dato pravo da biram i ja sam odabrao ovo. A kad bih znao da će mu biti oprošteno ukoliko bih više od sedamdeset puta zatražio oprosta za njega, to bih i učinio. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mu je potom klanjao dženazu i otišao. A malo nakon toga su objavljena dva ajeta iz sure El-Berae (Et-Tevbe): I nijednom od njih, kad umre, nemoj molitvu obaviti, niti sahrani njegovoj prisustvovati, jer oni u Allaha i Njegovog Poslanika ne vjeruju i kao nevjernici umiru. (El-Berae, 84) Čudio sam se, veli Omer, svojoj smionosti toga dana prema Allahovu Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a što najbolje znaju Allah i Njegov Poslanik."