Ispričao nam je Ishak, njega je obavijestio Jakub b. Ibrahim, prenijevši od svog oca, on od Saliha, on od Ibn Šihaba, on od Seida b. El-Musejjeba, on od svoga oca: "Pošto se Ebu Talibu primakla smrt, došao mu je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i kod njega zatekao Ebu Džehla b. Hišama i Abdullaha b. Ebi Umejjea b. El-Mugirea. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, Ebu Talibu reče: ‘Amidža, izgovori riječi: La ilahe illellah/Samo je Allah Bog, ja ću ti za to biti svjedok kod Allaha.' Ebu Džehl i Abdullah b. Ebi Umejje kazaše: ‘Ebu Talibe, zar ćeš napustiti vjeru Abdulmuttaliba?' Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mu je konstantno nudio da izgovori šehadet, a oni mu stalno ponavljahu iste riječi dok se Ebu Talib ne izjasni da ostaje pri vjeri Abdulmuttalibovoj i odbi da izgovori: La ilahe illellah/Samo je Allah Bog. Tad Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Tako mi Allaha, tražit ću oprosta za tebe sve dok mi to ne bude zabranjeno.', pa je Uzvišeni Allah objavio: Vjerovjesniku i vjernicima nije dopušteno da mole oprosta za mnogobošce, makar im bili rod najbliži, kad im je jasno da će oni stanovnici Džehennema biti. (Et-Tevbe, 113)"