Sahihul-Buhari · Hadis 122

Ispričao nam je Abdullah b. Muhammed i kazao: Nama je ispričao Sufjan i kazao: Nama je ispričao Amr i kazao: Obavijestio me je Seid b. Džubejr i kazao: "Rekao sam Ibn Abbasu: ‘Nevf el-Bikali misli da je Musa Hadirov (Hidrin) saputnik.' ‘To nije bio Musa, Imranov sin Izraelićanin; to je bio sasvim drugi Musa. Neistinu zbori Allahov neprijatelj.' – reče Ibn Abbas." Ispričao nam je Ubej b. Ka'b, prenijevši od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: "Vjerovjesnik Musa je jednom prilikom Israelićanima držao govor. Neko ga je upitao: ‘Koji čovjek je najznaniji.' ‘Ja sam najznaniji.' – odgovorio je. Allah ga je ukorio zbog toga što nije rekao da to Allah najbolje zna, te mu je objavio: ‘Ima jedan Moj rob tamo gdje se sastaju dva mora, on je znaniji od tebe.' ‘Allahu, kako da dođem do njega?' – upita Musa. Allah reče: ‘Ponesi u torbi ribu, i tamo gdje je izgubiš, tamo će biti on.' Musa pođe na put, a sa njim pođe i njegov sluga Juša b. Nun, i ponesoše u torbi ribu. Kad su stigli do jedne stijene, staviše torbu pod glavu i zaspaše. Riba je skliznula iz torbe u more. Pa ona u more kliznu. (El-Kehf, 61) Musa i njegov sluga se začudiše. Nastavili su da putuju preostali dio noći i dana i kad je svanulo, Musa reče svome momku: Daj nam užinu našu, jer smo se od ovog našeg putovanja umorili. (El-Kehf, 62) Musa nije osjetio umor dok nije prošao mjesto koje mu je naređeno. Tad mu dječak reče: ‘Vidi! Kad smo se kod one stijene svratili, ja sam zaboravio onu ribu – sam šejtan je učinio da je zaboravim, da ti je ne spomenem – mora da je skliznula u more, baš čudnovato!' ‘E, to je ono što tražimo!' – reče Musa, i njih dvojica se vratiše putem kojim su bili došli. (El-Kehf, 63-64) kada su stigli do one stijene, nađoše tu čovjeka pokrivenog odjećom (ili je Ubej kazao: pokrio se svojom odjećom). Musa nazva selam, a El-Hadir reče: ‘Odakle u tvojoj zemlji selam?' ‘Ja sam Musa.' – reče on. ‘Musa od Benu Israila?' – upita El-Hadir. ‘Da.' – odgovori Musa. ‘Mogu li da te pratim,' – upita ga Musa – ‘ali da me poučiš onome čemu si ti ispravno poučen?' ti sigurno nećeš moći izdržati.' – reče onaj. (El-Kehf, 66-67) ‘Musa, mene je Allah podučio znanjem koje je tebi nepoznato, a i tebe je podučio nečemu što je meni nepoznato.' ‘Vidjet ćeš da ću strpljiv biti, ako Bog da,' – reče Musa – ‘i da ti se neću ni u čemu protivit.' (El-Kehf, 69) Potom su nastavili put idući morskom obalom. Lađe nisu imali. Pokraj njih je naišla lađa te zamoliše lađare da ih povezu. Pošto prepoznaše El-Hadira, povezoše ih bez naknade. Tad doletje vrabac i s ruba lađe jedanput ili dva puta popi vode iz mora. El-Hadir reče: ‘Moje i tvoje znanje je, u odnosu na Allahovo, kao ono što je popio vrabac u odnosu na more.' Tad El-Hadir izvadi jednu dasku iz lađe. Ljudi su nas bez naknade povezli, a ti im izbuši lađu; zar da potopiš one koji na njoj plove. ‘Ne rekoh li ja' – reče onaj – ‘da ti, doista, nećeš moći izdržati sa mnom?' ‘Ne ljuti se što sam zaboravio' – reče – ‘i ne otežavaj mi u ovome.' (El-Kehf, 72-73) To je bio prvi Musaov zaborav. Potom su krenuli dalje i naišli na dječaka koji se igraše sa djecom. El-Hadir ga zgrabi za glavu i otkide mu je. ‘Zar si ubio bezgriješnu osobu!' – reče Musa. ‘Ne rekoh li ja' – reče onaj – ‘da ti, doista, nećeš moći izdržati sa mnom?' (Ibn Ujejne kaže: Ovo je potvrđenije!) I njih dvojica krenuše. Kad dođoše do jednog grada, zamoliše stanovnike njegove da ih nahrane. Ali oni odbiše da ih ugoste. U gradu naiđoše na zid koji tek što se nije srušio, pa ga onaj prezida i ispravi. ‘Mogao si' – reče Musa – ‘uzeti za to nagradu.' (El-Kehf, 77) ‘Sada se rastajemo ti i ja.' – reče onaj. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: ‘Allah se smilovao Musau. Voljeli bismo da se strpio kako bi nam bio ispričan cijeli slučaj njih dvojice.'"