Zbirka vjerodostojnih hadisa na bosanskom jeziku
Mahmud je tvrdio da je čuo Itbana b. Malika el-Ensarija, radijallahu anhu, koji je sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, učestvovao u Bici na Bedru, da je kazao: "Imamio sam svom narodu u plemenu Benu Salim. Između mene i njih se nalazila dolina koju, kad padnu kiše i nadođu bujice, ne bih mogao preći i doći do njihove džamije. Otišao sam Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: ‘Vid mi je oslabio, a između mene i mog naroda je dolina koju, kad padnu kiše i nadođe bujica, ne mogu preći, te bih volio da mi dođeš i klanjaš u mojoj kući kako bih to mjesto odredio kao musallu za klanjanje.' Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Učinit ću to.' Ujutru, kad je dan poodmakao, došli su Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i Ebu Bekr. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, od mene zatraži dozvolu za ulazak, i ja mu dozvolih. Pošto uđe, ni ne sjede, upita: ‘Na kom mjestu želiš da ti klanjam?' Ja mu pokazah na to mjesto. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, stade, a mi se poredasmo u saf iza njega, te nam klanja dva rekata. Zatim predade selam te ga i mi predadosmo. Nakon toga sam ga zadržao na jelu od mesa i brašna, koje smo za njega pripremili. Mještani su čuli da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u mojoj kući te su se mnogi okupili. Jedan od njih upita: ‘Šta je sa sa Malikom, ne vidim ga, šta je s njim?' ‘On je licemjer, ne voli Allaha i Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem!' – dobaci neko. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na to kaza: ‘Ne govori tako! Zar ga nisi vidio da je rekao: ‘Samo je Allah Bog.', želeći time Allahovo zadovoljstvo?' ‘Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, to najbolje znaju,' – odgovori on – ‘ali mi, tako mi Allaha, ne primjećujemo tu njegovu ljubav, niti vidimo da i sa kim razgovara, osim sa licemjerima.' Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Allah je zabranio džehennemskoj vatri da prži onoga ko je izgovorio: ‘Samo je Allah Bog.', želeći time Allahovo zadovoljstvo." "Ovo sam" – veli Mahmud b. Er-Rebi – "kasnije ispričao ljudima, među kojima bijaše i Ebu Ejjub, ashab Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, za vrijeme vojnog pohoda (na Carigrad) u bizantiskoj zemlji, u kojem je i umro, a kojim je zapovijedao Jezid b. Muavija. Ebu Ejjub je to tada demantirao rekavši: ‘Tako mi Allaha, ja ne mislim da je to što govoriš ikada rekao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.' te mi (Ebu Ejjubove) riječi teško padoše, te se zakleh da ću, ukoliko se vratim živ iz ovog vojnog pohoda i ukoliko ga zateknem živog u džamiji njegovog naroda, o tome pitati Itbana b. Malika, radijallahu anhu. Pošto sam se vratio živ, odlučih da obavim hadž (ili umru). Kad sam stigao u Medinu, otišao sam do plemena Benu Salim. Zatekao sam Itbana živog. Bio je star i slijep, ali je još uvijek imamio svojim ljudima. Kad je predao selam, poselamio sam ga i obavijestio zbog čega sam došao, upitavši ga o tom hadisu. Ispriča mi ga potpuno isto kao i prvi put."