Zbirka vjerodostojnih hadisa na bosanskom jeziku
Ispričao nam je Abdullah b. Mesleme, prenijevši od Malika, on od Hišama b. Urvea, on od svoga oca, a on od Aiše, koja je kazala: "Nastupilo je pomračenje Sunca, pa je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao sa ljudima. Stupio je u namaz i dugo se zadržao na kijamu. Potom je otišao na ruku' i tu se dugo zadržao. Nakon toga se podigao sa ruku'a i dugo stajao na kijamu, ali malo kraće od prvog (kijama). Zatim je ponovo otišao na ruku' i na njemu dugo ostao, ali kraće nego na prvom. Onda je učinio sedžde, dugo se zadržavajući na njima. Na drugom rekatu je činio isto kao i na prvom. Kad je završio namaz, Sunce se već bijaše pojavilo. Potom je svijetu održao govor (hutbu). Nakon što se Allahu zahvalio i izrekao riječi pohvale na Njega, rekao je: ‘Sunce i Mjesec su dva znaka od (mnogobrojnih) Allahovih znakova. Njihovo pomračenje ne nastupa ni zbog čije smrti niti života. Kad vidite da se neko od njih pomračilo, molite se Allahu, izgovarajte tekbire, klanjajte i dijelite milostinju! O Muhammedov ummete, tako mi Allaha, nijedan od vas tako ljubomorno ne pazi na (nekoga) kao što Allah pazi na Svoga roba ili robinju da ne počine blud. O Muhammedov ummete, tako mi Allaha, kada biste znali ono što ja znam, malo biste se smijali a više biste plakali!‘"