Zbirka vjerodostojnih hadisa na bosanskom jeziku
Ispričao nam je Kutejbe b. Seid i kazao: Nama je ispričao Ismail b. Džafer, prenijevši od Šerika, a on od Enesa b. Malika: "Jednog petka ušao je neki čovjek u džamiju na vrata iz pravca Darul-Kada, dok je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na minberu držao hutbu. Stao je naspram Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: ‘Allahov Poslaniče, uginu stoka a putovati se ne može, pa moli Allaha da spusti kišu!' (Kad to ču) Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podiže ruke i reče: ‘Allahu, napoji nas! Allahu, napoji nas! Allahu, napoji nas!' Tako mi Allaha, do tada na nebu nismo primjećivali ni oblaka, niti bilo kakvog znaka, a ispred nas nije bilo nijedne kuće koja bi nam zaklonila pogled. Odjednom se iza (brda) Sel'a pojavi oblak poput štita. Pošto stiže do sredine neba, raširi se i kiša (poče padati). (Nedjelju) dana više nismo vidjeli Sunca. Kad je sljedećeg petka Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na minberu držao hutbu, na ista vrata je ušao čovjek, stao naspram Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: ‘Allahov Poslaniče, stoka nam (od vode) uginu, a putevi postadoše neprohodni, pa moli Allaha da zaustavi kišu.' Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podiže ruke i reče: ‘Allahu, okreni je oko nas, a ne na nas! Okreni je u brda, u planine, u doline i na rastinje!' (Nakon tih riječi) kiša je prestala padati, te smo se, nakon izlaska iz džamije, kućama vratili po Suncu." Šerik kaže: "Pitao sam Enesa: ‘Je li to bio isti onaj čovjek kao prvi put?' ‘Ne znam.' – odgovorio je Enes."